Smisao kršćanstva

Kršćanska vizija života je mučna i turobna, jer stalno poziva na patnju. U prvi plan se stavlja patnja kao nešto “spasonosno” i nužno. Da bi se tako ostvarilo spasenje, a s druge strane govori se o nekakvoj radosnoj vijesti i o tome da “se spašavamo” zahvaljujući Kristovoj dragovoljnoj žrtvi, prema riječima iz neke poslanice: “on je umro, da bismo mi živjeli!” Kakve su to kontradiktornosti kršćanskog učenja – a ima ih na svakom koraku. S jedne strane “ja sam došao da imaju život u punini”, a onda kaže kako ipak treba ići “uskim i trnovitim putem” do tog života. Jer ako bi se išlo nekim lagodnim putem onda bi to vodilo u propast. Pa onda – zašto uopće sve to? Samo da bi nam pokazao kako treba ići putem patnje. Nije onda trebao ni dolaziti, jer smo to mogli i bez njega. Tj. svejedno nam je onda, trpjeli li s njim ili bez njega. A ako bi bez njegovog navodnog žrtvovanja bili izgubljeni – onda je to neko čudno Božje poigravanje s nama. Jer znači stvorio nas je da moramo ići nekim tako teškim putem “u život”, a ako ne idemo tim putem, onda nas čeka – kazna i pakao. Ako želimo da nam u životu bude jednostavno dobro. A otkud sve te navodne opasnosti? Zbog nečijeg tamo grijeha prije tisuća i tisuća godina i to kakvog? Uzimanja nekih zabranjenih plodova sa jednog stabla. Pa zabranjeno će uvijek biti “privlačno i poželjno”. A zašto bi nas Bog trebao u bilo čemu ograničavati i zašto bi nam uopće nešto branio!? I to baš znanje! Pa to je ono čemu svako razumno biće najviše teži – želi znati, ne želi biti u neznanju i što bi u tome moglo biti zlo? Osim te navodne “neposlušnosti” i posezanja za onim što je zabranjeno! A zabranjivati nekom znanje ne čini mi se ni poželjno, ni dobro, ni opravdano… kako god se uzme.
Ako je to tobožnja “spoznaja dobra i zla” – što bi u tome uopće bilo zlo!? ” Razlikovati dobro i zlo” – pa na kraju krajeva i sam Bog objavljuje Izraelcima zapovijedi u kojima pokazuje što je dobro, a što je zlo. Opet kontradiktornosti i nejasnoće! Spoznaja dobra i zla je navodno loša i zabranjena, a onda sam objavljuje što je dobro, a što je zlo i kako ga razlikovati!?
A same te zapovijedi su bez veze! Kad ih se čita – naprosto su smiješne: ne poželi ni vola, ni magarca, ni ovo ni ono, ne izgovori ime Jahvino uzalud, ne pravi sebi lika… A tolika suvremena zla se uopće ne spominju: zagađivanje i uništavanje zemlje i prirode; nepravda, okrutnost, nasilje, kamatarenje, ponižavanje, teror, GMO hrana, mučenje životinja radi profita, izrabljivanje ljudi, manipulacije, itd. To se uopće ne spominje u tim zapovijedima: samo ne ubij – a valjda npr. mučiti možeš koliko hoćeš, ponižavati, iskorištavati, varati i muljati i sl. jer to nije zabranjeno. Sve možeš, samo ne smiješ izgovoriti “božje ime uzalud”, ni slučajno!
Osim toga svi znaju i bez tih kamenih ploča da je ubojstvo, laž, krađa, preljub zlo i da to ljudi ne bi trebali činiti jedni drugima i kakva je to onda ekskluzivna objava? To su znali i budisti i hinduisti još prije te ekskluzivne objave na Sinaju.
Isus – prema evanđeljima – često kritizira, osuđuje, prijeti paklom i vječnom osudom onima koji ga ne prihvaćaju. To mi se čini kao nešto nedostojno takvog “blagog učitelja” punog ljubavi, razumijevanja i praštanja prema ljudima, kako ga se inače doživljava ili zamišlja. Došao je navodno dati život za ljude – a opet toliko od njih traži i toliko prijeti svima okolo. To je opet jako kontradiktorno! Ako je “došao dati život” za nekog – zašto onda toliko zahtjeva i uvjeta? Ako je došao “spasiti ljude”, zašto onda postavlja tolike uvjete? Vjerovati, biti ovakav i onakav, svega se odricati itd. Pa onda se i sami možemo “spasiti”, ako se još toliko traži od nas – da budemo savršeni – svojim naporima, odricanjima, radom na sebi itd. Najapsurdnije je to što kaže Pavao, da mi u našem tijelu moramo nadopunjavati ono što nedostaje Kristovim mukama! Sve je divno i krasno, radosna vijest, a onda opet toliko trpljenja koje se traži i nameće. Pa koja je onda svrha te njegove navodne žrtve, ako mi opet moramo trpjeti. Zbog toga bilo je u srednjem vijeku puno devijacija, jer su se ljudi bičevali, stavljali na sebe nešto što bi ih ozljeđivalo i druge čudne stvari – a to valjda radi toga da bi se spasili i svidjeli Bogu. I evo do kakvog ludila je vodilo ovakvo “uzvišeno” učenje.
Onda čega su ljudi uopće oslobođeni? Neke tobožnje osude i prokletstva. Zašto i zbog čega? Sam Isus zapravo nigdje ne spominje taj famozni istočni grijeh i potrebu da nas on spasi od njegovih posljedica. Nego je to valjda tumačenje neko puko filozofiranje dokonih teologa. On nigdje to ne spominje, da je došao osloboditi ljude od nekog tamo istočnog ili južnog grijeha. Pa ako je i došao radi toga – zašto onda nitko nije od toga oslobođen, nego su svi isti kao i prije tog “oslobođenja”!? Navodno uvijek smatraju da su slabi, grješni, jadni i nikakvi – zbog tih nerealnih zahtijeva – te se moraju stalno nečeg odricati i zbog nečeg kajati – jer nikako ne mogu zadovoljiti tako zahtjevnog Boga.
Nadalje, nikad mi nije bilo jasno – zašto bi netko trebao za mene “umrijeti”? Što sam ja to napravio, da bi me netko morao od nečeg kupovati ili otkupljivati? To mi liči na neku trgovinu robljem. A on je kao platio svojom krvlju “za mene”, da bi “me kupio” – od koga i zašto? Kakav je taj famozni đavao, od kojeg me je kao trebao otkupiti? Neki moćni robovlasnik? Takve “istine” me ne zanimaju! Osjećam se slobodan i želim živjeti slobodno i ne biti ničiji rob! I Bog, ako postoji kao Stvoritelj, ne bi se trebao baviti takvim poslovima “otkupljivanja” robova. Pa jel nas zato stvorio da budemo nečiji ili njegovi robovi? A to je Pavlova teologija, da smo bili robovi Sotone, a sada trebamo biti robovi Krista! Ne hvala, ne želim biti ničiji rob!
Baš sve to me je ponukalo da odbacim tu vjeru, jer sam stekao dojam da je to sve neka iluzija i pusta priča. Nigdje logike u svemu tome, ni smisla. Čisto pranje mozga! Dobra gimnastika za um. I onda još svako malo nađe se netko tko nešto tumači drugačije i tako u krug. Ili jedni ovako, drugi onako i vječno natezanje oko tih “istina”.
Razum je važan i presudan – jer sve što je “razumno” je prihvatljivo, a što je “nerazumno” je neprihvatljivo. A katoličko i općenito kršćansko učenje mi se često čini baš nerazumno – no, u tom slučaju se brani baš tim – da mi razumom ne možemo doći do istine – nego samo vjerom. Pa kad je nešto nerazumno, onda se čini da u ime Boga treba odbaciti razum i dalje predano i slijepo vjerovati – jer Bog zna bolje – zašto je tako i kako je. I to nerazumno objašnjenje treba prihvatiti u ime vjere.
Osim razuma, za koji mnogi kažu da nije apsolutno pouzdan, isto tako i intuicija – a možda čak i više mi govori protiv vjere! Baš imam duboki osjećaj da je crkva jadna, zaostala, mračna i ružna. A kad čitam nekršćansku duhovnu literaturu, vodi me osjećaj da je tu istina, da je baš tako, a ne kako govori crkva koja uvijek nešto zakomplicira, a koja svojim djelima najviše govori o sebi (po plodovima ćete ih poznati!). A plodovi crkve kroz povijest su destrukcija, uništavanje, rušenje, gušenje, čisti materijalizam, raskoš, gomilanje materijalnih stvari, itd. Ima samo tu i tamo kojeg mistika, koji je došao do nečeg – uglavnom mazohističkog tipa – pa se onda čini da je to autentično (ako je netko trpio velike postove, trapio se, mučio, patio “iz ljubavi prema Bogu”) Dok većina klera živi dosta materijalistički i prizemno, nađe se tu i tamo neki fanatik koji svojim rigorističkim životom dokazuje kako je to “prava vjera”, što ponekad i poneke privuče.
Intuicija mi govori da je tzv. alternativna literatura (čitaj, ono što nije kršćansko i službeno objavljeno kroz neku religiju) daleko prihvatljivija, jer širi horizonte, ulijeva optimizam i radost, daje nadu i pozitivnu viziju i sl. dok kad čitam neko kršćansko štivo, ispunjava me obično dosadom i negativnim osjećajima (strah, uznemirenost, pitanja, nejasnoće, nerazumijevanje i sl. jer obično traži od čovjeka nadljudske napore, a “spasenje” je uvijek u pitanju. Jer što god učinili – nikad nije dovoljno dobro. Jer, navodno, koliko smo primili, toliko će se od nas tražiti. Prema toj logici bolje je onda ništa ne znati! Jer što manje znaš, manje će se od tebe tražiti i tu se očituje taj kršćanski stav prema bilo kakvom znanju! Blaženo neznanje i ignorancija! Crkva sve polaže u budućnost, u imaginarnu vječnost i sl. u očekivanje budućeg spasenja, u nadu itd. dok alternativa naglašava ono SADA, a ne ono što će biti i što će doći. (Iščekivanje Godota?)
U kršćanstvu i bilo kojoj religiji nema gotovo ništa pozitivno i normalno, osim pozivanja na poštenje, dobra djela, ljubav prema bližnjima. Ostalo, ono što govore u ime Boga je obična prijevara, jer pripisuju Bogu riječi koje on nikada nije rekao (u stilu rekla – kazala), da bi to do nas došlo kao nekakva apsolutna istina, objavljena, od Boga, koju se ne može samostalno interpretirati, nego samo službeno – od “ovlaštenih” osoba itd.
Ljuti me to što vjere ponižavaju čovjeka kao grešnog, slabog, jadnog, krivog, koji se stalno treba ispričavati i moliti za oproštenje, koji stalno treba drhtati pred Bogom i paziti da ne bi bio zaveden i prevaren od đavla – a “zamke” su na svakom koraku, osobito danas, kad je putem medija, Interneta, literature, dostupno ono što je nekad bilo potiskivano, negirano i zataškavano. Takva učenja ponižavaju čovjeka da ne može živjeti punim plućima i ići za svojim željama ili jednostavno protiv njegove slobode!
Zanimljivo je kako Crkva diže glas protiv new age-a, duhovnih učitelja sa Istoka, yoge i sl. a svjesni su koliko je zla oko njih (svećenici materijalisti, neki od njih homoseksualci, zavidni, bahati i oholi, te druge masovne negativne pojave u crkvi – na svakom koraku, koje dolaze na vidjelo, a da ne govorim o prošlosti te iste “svete crkve”… pa ako su svega toga svjesni – a kao da nisu – trebali bi se pokriti preko glave i šutjeti). Njima je npr. reiki najveće zlo – a sve što imaju je misa i ispovijed, kao lijek za sve i odgovor na sve ljudske probleme. Pozivaju se na riječi svetog pisma, teologije i učenje crkvenog magisterija, koja su tako plitka, neljudska, bez imalo mašte i ljepote (suhoparno i dosadno učenje). A sve to u ime Boga koji u njihovom izdanju izgleda tako ograničen, jadan, strog, neurotičan, cjepidlaka i sl. Ja Boga trenutno shvaćam kao čistu Svijest, čiji smo mi dio – ili prema Kristovom shvaćanju, odn. učenju – kao Oca koji se raduje svojoj djeci – a prije svega kao Oca koji daje slobodu svojoj djeci kao najveći dar! A ne kao Oca koji sve zabranjuje, na svakom koraku brani čovjeku bilo što: ne seksu, ne intelektu, ne uživanju, ne radosti, ne istraživanju, ne slobodi, ne bogatstvu, ne znanju i spoznaji, ne životu u punini! I traži slijepu poslušnost i odanost! U ovom stilu od Boga se pravi “strašilo za malu djecu”. Pa ako nema načina da se nešto zabrani ili ograniči čovjeku, onda se treba pozvati na Boga, koji se prikazuje kao čudovište. (doslovno to piše u bibliji: “strašno je pasti u ruke boga živoga!”) Izgleda da samo treba raditi, mučiti se, nositi svoj križ, odricati se svega, njemu sve žrtvovati – u ime ljubavi, živjeti u tami neznanja i vjerovati njegovim posrednicima, u njihove istine i naučavanja, itd. To je sve jako ograničeno i nedostojno čovjeka koji je navodno stvoren na Božju sliku i priliku!
Katolička ili uopće kršćanska učenja prave od čovjeka robota, koji se ponaša prema onome što kaže “božja riječ”, što kaže neki “sveti” crkveni dostojnik, kao da je on “uhvatio boga za bradu”. Kad slijepac slijepca vodi – oba u jamu upadaju! A čini mi se da su ti crkveni učitelji baš takvi slijepci koji znaju samo neke suhoparne teološke istine koje nemaju vezu sa životom i zapravo s ničim i baš tako vode svoje stado.
spectator , 29. lipanj 2009 18:14:08 | link | (7) komentara
Kršćani svakako vjeruju u budalaštine, međutim stvar je u tome da je kršćanska propaganda veoma jaka, indoktrinacija počinje već u dječjoj dobi, i teško je kasnije čovjeka uvjeriti da je njegova religija pogrešna. Apsurdan je i sam izgled Isusa, koji izgleda kao neki nordijski viking, riđokos, svijetle puti i plavih očiju. Ako je uopće postojao, zacijelo tako nije izgledao
val3, u 1. srpanj 2009 11:01:39
Religija je uvijek bila u rukama moćnika, od pamtivijeka, a narod je bio taj koji im se pokoravao. Moćnici su uvijek bili bogati i učeni ljudi koji su znali kako obrlatiti neuki i siromašan puk. Stoga nije čudo da su kroz stoljeća vrlo dobro savladali sva umijeća doktrine koju prodaju i da su vjerojatno među prvima znali što je dobar marketing i psihologija prodaje. Najbolje je um zatrovati dok još nije u stanju razlučiti istinu od laži. Jednom kad nešto prihvatiš za istinu vrlo je teško to iskorijeniti. Potrebne su godine truda i prosvjetljavanja da bi se u tome uspjelo. Stoga su djeca idealno tlo za širenje njihove doktrine. Nisu popovi ludi, ili se samo prave da su pametni.
deelite, u 2. srpanj 2009 23:19:05
Nisu to popovi izmislili – tu indoktrinaciju u najranijem djetinjstvu… Vuče to korjene još iz doba starih Hebreja kojima je najvažniji odgojni zadatak bio da svojoj djeci živopisno ‘svjedoče’ o svojoj slavnoj prošlosti, kada ih je Bog izveo iz Egipta i doveo u Obećanu Zemlju (no mi smo naučili već da je to bio samo mit, poput mnogih drugih mitova drugih naroda). Da, važno je djeci usaditi vjeru, od malih nogu – a onda kasnije je već lako – jer neće se toga lako riješiti do kraja života (načešće)
spectator, u 3. srpanj 2009 0:58:57
a što je s onim odraslim zrelim ljudima koji su kršćansku vjeru prihvatili u odrasloj dobi??
oblakneznanja, u 3. srpanj 2009 11:30:02
Virus se uvijek može “pokupiti”, ali odrasli su malo otporniji🙂
Ali to je druga stvar, s odraslima. Obično se događa ako im se nešto loše dogodi u životu (bolest, droga, životni problem), pa onda u vjeri traže spas. Kao što je to Bernardica (bivša časna) rekla – oni u komuni oslobađaju se droge – ali onda upadaju u ovisnost o vjeri. Eto, tako je to manje više. Sve se može protumačiti i demistificirati…
spectator, u 3. srpanj 2009 18:03:24
Ako su, neka su. to je onda njihov slobodan izbor, bez obzira na to na koji su način potpali pod uticaj crkve. svatko punoljetan ima pravo izabrati svoj vlastiti put i ne može mu se ništa predbacivati jer je za svoje izbore sam odgovoran, dok se za maloljetnike to ne može reći i ne bi ih se smjelo prisiljavati na bilo kakve izbore.
deelite, u 3. srpanj 2009 23:46:45
“Kao što je to Bernardica (bivša časna) rekla – oni u komuni oslobađaju se droge – ali onda upadaju u ovisnost o vjeri. Eto, tako je to manje više. Sve se može protumačiti i demistificirati…”
-Drugim riječima zamjenili su jednu drogu drugom….. no ostali isto što su i bili…..
Sephirot, u 18. srpanj 2009 14:18:47

krscanstvoKršćanska vizija života je mučna i turobna, jer stalno poziva na patnju. U prvi plan se stavlja patnja kao nešto “spasonosno” i nužno. Da bi se tako ostvarilo spasenje, a s druge strane govori se o nekakvoj radosnoj vijesti i o tome da “se spašavamo” zahvaljujući Kristovoj dragovoljnoj žrtvi, prema riječima iz neke poslanice: “on je umro, da bismo mi živjeli!” Kakve su to kontradiktornosti kršćanskog učenja – a ima ih na svakom koraku. S jedne strane “ja sam došao da imaju život u punini”, a onda kaže kako ipak treba ići “uskim i trnovitim putem” do tog života. Jer ako bi se išlo nekim lagodnim putem onda bi to vodilo u propast. Pa onda – zašto uopće sve to? Samo da bi nam pokazao kako treba ići putem patnje. Nije onda trebao ni dolaziti, jer smo to mogli i bez njega. Tj. svejedno nam je onda, trpjeli li s njim ili bez njega. A ako bi bez njegovog navodnog žrtvovanja bili izgubljeni – onda je to neko čudno Božje poigravanje s nama. Jer znači stvorio nas je da moramo ići nekim tako teškim putem “u život”, a ako ne idemo tim putem, onda nas čeka – kazna i pakao. Ako želimo da nam u životu bude jednostavno dobro. A otkud sve te navodne opasnosti? Zbog nečijeg tamo grijeha prije tisuća i tisuća godina i to kakvog? Uzimanja nekih zabranjenih plodova sa jednog stabla. Pa zabranjeno će uvijek biti “privlačno i poželjno”. A zašto bi nas Bog trebao u bilo čemu ograničavati i zašto bi nam uopće nešto branio!? I to baš znanje! Pa to je ono čemu svako razumno biće najviše teži – želi znati, ne želi biti u neznanju i što bi u tome moglo biti zlo? Osim te navodne “neposlušnosti” i posezanja za onim što je zabranjeno! A zabranjivati nekom znanje ne čini mi se ni poželjno, ni dobro, ni opravdano… kako god se uzme.

Ako je to tobožnja “spoznaja dobra i zla” – što bi u tome uopće bilo zlo!? ” Razlikovati dobro i zlo” – pa na kraju krajeva i sam Bog objavljuje Izraelcima zapovijedi u kojima pokazuje što je dobro, a što je zlo. Opet kontradiktornosti i nejasnoće! Spoznaja dobra i zla je navodno loša i zabranjena, a onda sam objavljuje što je dobro, a što je zlo i kako ga razlikovati!?

A same te zapovijedi su bez veze! Kad ih se čita – naprosto su smiješne: ne poželi ni vola, ni magarca, ni ovo ni ono, ne izgovori ime Jahvino uzalud, ne pravi sebi lika… A tolika suvremena zla se uopće ne spominju: zagađivanje i uništavanje zemlje i prirode; nepravda, okrutnost, nasilje, kamatarenje, ponižavanje, teror, GMO hrana, mučenje životinja radi profita, izrabljivanje ljudi, manipulacije, itd. To se uopće ne spominje u tim zapovijedima: samo ne ubij – a valjda npr. mučiti možeš koliko hoćeš, ponižavati, iskorištavati, varati i muljati i sl. jer to nije zabranjeno. Sve možeš, samo ne smiješ izgovoriti “božje ime uzalud”, ni slučajno!

Osim toga svi znaju i bez tih kamenih ploča da je ubojstvo, laž, krađa, preljub zlo i da to ljudi ne bi trebali činiti jedni drugima i kakva je to onda ekskluzivna objava? To su znali i budisti i hinduisti još prije te ekskluzivne objave na Sinaju.

Isus – prema evanđeljima – često kritizira, osuđuje, prijeti paklom i vječnom osudom onima koji ga ne prihvaćaju. To mi se čini kao nešto nedostojno takvog “blagog učitelja” punog ljubavi, razumijevanja i praštanja prema ljudima, kako ga se inače doživljava ili zamišlja. Došao je navodno dati život za ljude – a opet toliko od njih traži i toliko prijeti svima okolo. To je opet jako kontradiktorno! Ako je “došao dati život” za nekog – zašto onda toliko zahtjeva i uvjeta? Ako je došao “spasiti ljude”, zašto onda postavlja tolike uvjete? Vjerovati, biti ovakav i onakav, svega se odricati itd. Pa onda se i sami možemo “spasiti”, ako se još toliko traži od nas – da budemo savršeni – svojim naporima, odricanjima, radom na sebi itd. Najapsurdnije je to što kaže Pavao, da mi u našem tijelu moramo nadopunjavati ono što nedostaje Kristovim mukama! Sve je divno i krasno, radosna vijest, a onda opet toliko trpljenja koje se traži i nameće. Pa koja je onda svrha te njegove navodne žrtve, ako mi opet moramo trpjeti. Zbog toga bilo je u srednjem vijeku puno devijacija, jer su se ljudi bičevali, stavljali na sebe nešto što bi ih ozljeđivalo i druge čudne stvari – a to valjda radi toga da bi se spasili i svidjeli Bogu. I evo do kakvog ludila je vodilo ovakvo “uzvišeno” učenje.

Onda čega su ljudi uopće oslobođeni? Neke tobožnje osude i prokletstva. Zašto i zbog čega? Sam Isus zapravo nigdje ne spominje taj famozni istočni grijeh i potrebu da nas on spasi od njegovih posljedica. Nego je to valjda tumačenje neko puko filozofiranje dokonih teologa. On nigdje to ne spominje, da je došao osloboditi ljude od nekog tamo istočnog ili južnog grijeha. Pa ako je i došao radi toga – zašto onda nitko nije od toga oslobođen, nego su svi isti kao i prije tog “oslobođenja”!? Navodno uvijek smatraju da su slabi, grješni, jadni i nikakvi – zbog tih nerealnih zahtijeva – te se moraju stalno nečeg odricati i zbog nečeg kajati – jer nikako ne mogu zadovoljiti tako zahtjevnog Boga.

Nadalje, nikad mi nije bilo jasno – zašto bi netko trebao za mene “umrijeti”? Što sam ja to napravio, da bi me netko morao od nečeg kupovati ili otkupljivati? To mi liči na neku trgovinu robljem. A on je kao platio svojom krvlju “za mene”, da bi “me kupio” – od koga i zašto? Kakav je taj famozni đavao, od kojeg me je kao trebao otkupiti? Neki moćni robovlasnik? Takve “istine” me ne zanimaju! Osjećam se slobodan i želim živjeti slobodno i ne biti ničiji rob! I Bog, ako postoji kao Stvoritelj, ne bi se trebao baviti takvim poslovima “otkupljivanja” robova. Pa jel nas zato stvorio da budemo nečiji ili njegovi robovi? A to je Pavlova teologija, da smo bili robovi Sotone, a sada trebamo biti robovi Krista! Ne hvala, ne želim biti ničiji rob!

Baš sve to me je ponukalo da odbacim tu vjeru, jer sam stekao dojam da je to sve neka iluzija i pusta priča. Nigdje logike u svemu tome, ni smisla. Čisto pranje mozga! Dobra gimnastika za um. I onda još svako malo nađe se netko tko nešto tumači drugačije i tako u krug. Ili jedni ovako, drugi onako i vječno natezanje oko tih “istina”.

Razum je važan i presudan – jer sve što je “razumno” je prihvatljivo, a što je “nerazumno” je neprihvatljivo. A katoličko i općenito kršćansko učenje mi se često čini baš nerazumno – no, u tom slučaju se brani baš tim – da mi razumom ne možemo doći do istine – nego samo vjerom. Pa kad je nešto nerazumno, onda se čini da u ime Boga treba odbaciti razum i dalje predano i slijepo vjerovati – jer Bog zna bolje – zašto je tako i kako je. I to nerazumno objašnjenje treba prihvatiti u ime vjere.

Osim razuma, za koji mnogi kažu da nije apsolutno pouzdan, isto tako i intuicija – a možda čak i više mi govori protiv vjere! Baš imam duboki osjećaj da je crkva jadna, zaostala, mračna i ružna. A kad čitam nekršćansku duhovnu literaturu, vodi me osjećaj da je tu istina, da je baš tako, a ne kako govori crkva koja uvijek nešto zakomplicira, a koja svojim djelima najviše govori o sebi (po plodovima ćete ih poznati!). A plodovi crkve kroz povijest su destrukcija, uništavanje, rušenje, gušenje, čisti materijalizam, raskoš, gomilanje materijalnih stvari, itd. Ima samo tu i tamo kojeg mistika, koji je došao do nečeg – uglavnom mazohističkog tipa – pa se onda čini da je to autentično (ako je netko trpio velike postove, trapio se, mučio, patio “iz ljubavi prema Bogu”) Dok većina klera živi dosta materijalistički i prizemno, nađe se tu i tamo neki fanatik koji svojim rigorističkim životom dokazuje kako je to “prava vjera”, što ponekad i poneke privuče.

Intuicija mi govori da je tzv. alternativna literatura (čitaj, ono što nije kršćansko i službeno objavljeno kroz neku religiju) daleko prihvatljivija, jer širi horizonte, ulijeva optimizam i radost, daje nadu i pozitivnu viziju i sl. dok kad čitam neko kršćansko štivo, ispunjava me obično dosadom i negativnim osjećajima (strah, uznemirenost, pitanja, nejasnoće, nerazumijevanje i sl. jer obično traži od čovjeka nadljudske napore, a “spasenje” je uvijek u pitanju. Jer što god učinili – nikad nije dovoljno dobro. Jer, navodno, koliko smo primili, toliko će se od nas tražiti. Prema toj logici bolje je onda ništa ne znati! Jer što manje znaš, manje će se od tebe tražiti i tu se očituje taj kršćanski stav prema bilo kakvom znanju! Blaženo neznanje i ignorancija! Crkva sve polaže u budućnost, u imaginarnu vječnost i sl. u očekivanje budućeg spasenja, u nadu itd. dok alternativa naglašava ono SADA, a ne ono što će biti i što će doći. (Iščekivanje Godota?)

U kršćanstvu i bilo kojoj religiji nema gotovo ništa pozitivno i normalno, osim pozivanja na poštenje, dobra djela, ljubav prema bližnjima. Ostalo, ono što govore u ime Boga je obična prijevara, jer pripisuju Bogu riječi koje on nikada nije rekao (u stilu rekla – kazala), da bi to do nas došlo kao nekakva apsolutna istina, objavljena, od Boga, koju se ne može samostalno interpretirati, nego samo službeno – od “ovlaštenih” osoba itd.

Ljuti me to što vjere ponižavaju čovjeka kao grešnog, slabog, jadnog, krivog, koji se stalno treba ispričavati i moliti za oproštenje, koji stalno treba drhtati pred Bogom i paziti da ne bi bio zaveden i prevaren od đavla – a “zamke” su na svakom koraku, osobito danas, kad je putem medija, Interneta, literature, dostupno ono što je nekad bilo potiskivano, negirano i zataškavano. Takva učenja ponižavaju čovjeka da ne može živjeti punim plućima i ići za svojim željama ili jednostavno protiv njegove slobode!

Zanimljivo je kako Crkva diže glas protiv new age-a, duhovnih učitelja sa Istoka, yoge i sl. a svjesni su koliko je zla oko njih (svećenici materijalisti, neki od njih homoseksualci, zavidni, bahati i oholi, te druge masovne negativne pojave u crkvi – na svakom koraku, koje dolaze na vidjelo, a da ne govorim o prošlosti te iste “svete crkve”… pa ako su svega toga svjesni – a kao da nisu – trebali bi se pokriti preko glave i šutjeti). Njima je npr. reiki najveće zlo – a sve što imaju je misa i ispovijed, kao lijek za sve i odgovor na sve ljudske probleme. Pozivaju se na riječi svetog pisma, teologije i učenje crkvenog magisterija, koja su tako plitka, neljudska, bez imalo mašte i ljepote (suhoparno i dosadno učenje). A sve to u ime Boga koji u njihovom izdanju izgleda tako ograničen, jadan, strog, neurotičan, cjepidlaka i sl. Ja Boga trenutno shvaćam kao čistu Svijest, čiji smo mi dio – ili prema Kristovom shvaćanju, odn. učenju – kao Oca koji se raduje svojoj djeci – a prije svega kao Oca koji daje slobodu svojoj djeci kao najveći dar! A ne kao Oca koji sve zabranjuje, na svakom koraku brani čovjeku bilo što: ne seksu, ne intelektu, ne uživanju, ne radosti, ne istraživanju, ne slobodi, ne bogatstvu, ne znanju i spoznaji, ne životu u punini! I traži slijepu poslušnost i odanost! U ovom stilu od Boga se pravi “strašilo za malu djecu”. Pa ako nema načina da se nešto zabrani ili ograniči čovjeku, onda se treba pozvati na Boga, koji se prikazuje kao čudovište. (doslovno to piše u bibliji: “strašno je pasti u ruke boga živoga!”) Izgleda da samo treba raditi, mučiti se, nositi svoj križ, odricati se svega, njemu sve žrtvovati – u ime ljubavi, živjeti u tami neznanja i vjerovati njegovim posrednicima, u njihove istine i naučavanja, itd. To je sve jako ograničeno i nedostojno čovjeka koji je navodno stvoren na Božju sliku i priliku!

Katolička ili uopće kršćanska učenja prave od čovjeka robota, koji se ponaša prema onome što kaže “božja riječ”, što kaže neki “sveti” crkveni dostojnik, kao da je on “uhvatio boga za bradu”. Kad slijepac slijepca vodi – oba u jamu upadaju! A čini mi se da su ti crkveni učitelji baš takvi slijepci koji znaju samo neke suhoparne teološke istine koje nemaju vezu sa životom i zapravo s ničim i baš tako vode svoje stado.

KOMENTARA(7)| sa mojblog.hr

Kršćani svakako vjeruju u budalaštine, međutim stvar je u tome da je kršćanska propaganda veoma jaka, indoktrinacija počinje već u dječjoj dobi, i teško je kasnije čovjeka uvjeriti da je njegova religija pogrešna. Apsurdan je i sam izgled Isusa, koji izgleda kao neki nordijski viking, riđokos, svijetle puti i plavih očiju. Ako je uopće postojao, zacijelo tako nije izgledao

val3, u 1. srpanj 2009 11:01:39

Religija je uvijek bila u rukama moćnika, od pamtivijeka, a narod je bio taj koji im se pokoravao. Moćnici su uvijek bili bogati i učeni ljudi koji su znali kako obrlatiti neuki i siromašan puk. Stoga nije čudo da su kroz stoljeća vrlo dobro savladali sva umijeća doktrine koju prodaju i da su vjerojatno među prvima znali što je dobar marketing i psihologija prodaje. Najbolje je um zatrovati dok još nije u stanju razlučiti istinu od laži. Jednom kad nešto prihvatiš za istinu vrlo je teško to iskorijeniti. Potrebne su godine truda i prosvjetljavanja da bi se u tome uspjelo. Stoga su djeca idealno tlo za širenje njihove doktrine. Nisu popovi ludi, ili se samo prave da su pametni.

deelite, u 2. srpanj 2009 23:19:05

Nisu to popovi izmislili – tu indoktrinaciju u najranijem djetinjstvu… Vuče to korjene još iz doba starih Hebreja kojima je najvažniji odgojni zadatak bio da svojoj djeci živopisno ‘svjedoče’ o svojoj slavnoj prošlosti, kada ih je Bog izveo iz Egipta i doveo u Obećanu Zemlju (no mi smo naučili već da je to bio samo mit, poput mnogih drugih mitova drugih naroda). Da, važno je djeci usaditi vjeru, od malih nogu – a onda kasnije je već lako – jer neće se toga lako riješiti do kraja života (načešće)

spectator, u 3. srpanj 2009 0:58:57


a što je s onim odraslim zrelim ljudima koji su kršćansku vjeru prihvatili u odrasloj dobi??
oblakneznanja, u 3. srpanj 2009 11:30:02

Virus se uvijek može “pokupiti”, ali odrasli su malo otporniji🙂

Ali to je druga stvar, s odraslima. Obično se događa ako im se nešto loše dogodi u životu (bolest, droga, životni problem), pa onda u vjeri traže spas. Kao što je to Bernardica (bivša časna) rekla – oni u komuni oslobađaju se droge – ali onda upadaju u ovisnost o vjeri. Eto, tako je to manje više. Sve se može protumačiti i demistificirati…

spectator, u 3. srpanj 2009 18:03:24

Ako su, neka su. to je onda njihov slobodan izbor, bez obzira na to na koji su način potpali pod uticaj crkve. svatko punoljetan ima pravo izabrati svoj vlastiti put i ne može mu se ništa predbacivati jer je za svoje izbore sam odgovoran, dok se za maloljetnike to ne može reći i ne bi ih se smjelo prisiljavati na bilo kakve izbore.

deelite, u 3. srpanj 2009 23:46:45

“Kao što je to Bernardica (bivša časna) rekla – oni u komuni oslobađaju se droge – ali onda upadaju u ovisnost o vjeri. Eto, tako je to manje više. Sve se može protumačiti i demistificirati…”

-Drugim riječima zamjenili su jednu drogu drugom….. no ostali isto što su i bili…..

Sephirot, u 18. srpanj 2009 14:18:47

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s