“Tako je pisano”

Najjači argument protiv kršćanstva, tj. Crkve je biblijska neutemeljenost učenja, tj. nedostatak temelja u “svetim i nadahnutim pismima”,  koji su nastali postupno i tek kasnije proglašeni “nadahnutim od Boga”.  I da se onda na tome temelji kršćanstvo! Prvo – što se tiče evanđelja: a ono što je “jezgra kršćanstva”, da je nastalo tako spontano i “zbrčkano”? Čemu uopće četiri? Zašto nije bilo samo jedno, ali “pravo”, više autentično. Zapravo tri sinoptička su suvišna, ili ostala dva – kao da su Matej i Luka prepisivali Markovo evanđelje i onda dodavali još neke “svoje” dodatke, nadopune. A neka mjesta su kao ista, ali zapravo različito prepričana (u nekim slučajevima to mijenja bitne stvari: npr. da se Isus molio za neprijatelje i govorio, “zašto si me ostavio”, a u drugima da je šutio ili rekao “oprosti im jer ne znaju što čine i sl.)

A Ivanovo je potpuno drugačije, više “filozofsko” (utjecaj grčke filozofije…) Čitajući o tome kako je nastala biblija i “sveti kanon” vidim kakvih je tu bilo piskaranja, prepisivanja tisuću puta – često i krivo, u knjizi “Isus to nije rekao”,  Barta D. Ehrmana, Luka i drugi evanđelisti utemeljeni su na Marku – pa su dodavali razne stvari i mijenjali, “uljepšavali” neke stvari itd. Svatko je prevodeći neki biblijski tekst dodavao nešto svoje. Ili barem svoje shvaćanje, davao svoju interpretaciju, kroz što je izražavao svoja uvjerenja. Ponekad su prepisivači pisali nešto novo, uvjereni da unose ispravke krivo shvaćenih dijelova – a zapravo su time unosili svoje izmjene. Jer kako kaže autor te knjige: “čitanje nekog teksta neminovno uključuje tumačenje nekog teksta”. Tako da to nije bilo do kraja statično i autentično, kao što danas imamo knjigu koja je prošla kroz lekturu – pa je onda i autor mogao dati svoju suglasnost za tisak itd. Toga prije naravno nije bilo. Već sam izvorni tekst mogao je imati neke pogreške u sebi – ako ga je pisao netko drugi (npr. pisar – jer svi onda nisu ni znali pisati)

Drugo, kako je nastao sam tzv. “kanon”, ono što je službeno prihvaćeno. To nije bilo u samim počecima crkve, nego tek u negdje u 4. stoljeću. A bilo je tisuće “svetih rukopisa”, pa su samo neki od njih odabrani, selektirani – a drugi odbačeni – kao oni koji nisu “nadahnuti”. A kriterije koje su, a koje nisu nadahnute su znali smo oni tzv. očevi crkve i naravno Duh Sveti!

Jer tko garantira da je to “riječ božja”!? Pa naravno samo crkva! Dakle crkva ima svu vlast – od Boga, a tko kaže da je to tako? Tko to garantira? Opet ista crkva – koja se poziva na to da je Isus to rekao. A tko to jamči “da je Isus to rekao”? Pa opet crkva! I tako u krug. Prema tome – nekog stvarno relevantnog dokaza nema! (kadija te tuži, kadija ti sudi!) Crkva sama sebi daje vlast i ovlasti – jednostavnim riječima – tko vas sluša – mene sluša! I to je kao dosta da “svi povjeruju”. Dosta je da povjeruje naivna tzv. “kritična” masa i da se crkva “fura” na tome kroz cijelu povijest, do “sudnjeg dana”…

Same Pavlove poslanice su očiti primjer. Ono što je bilo samo upućeno jednoj zajednici, “crkvi”, odjednom postaje upućeno svima i važi za sve. Postaje “riječ božja” iako je samo “riječ pavlova”, no tu moramo priznati da je nadahnuta, jasno i da je Bog kroz njega “progovorio”, a Pavao zapisao ili njegovi pisari. Kao da danas npr. Bozanić piše svoje poslanice ili neki drugi biskup – za svoje “stado” pa da ih se slijedećih 2000 godina čita svima – kao “riječ božju”.

Zanimljivo je kada se uspoređuju “sveti tekstovi” NZ, da se tu može vidjeti svašta – tj. različit pristup, različito viđenje Isusa, crkve i svega. Drugačija su evanđelja, drugačije poslanice, drugačije otkrivenje. I zašto baš Pavao toliko piše o tome kako crkva treba funkcionirati, a ne Petar, na kojem je navodno Isus utemeljio crkvu!? Osim toga, on povijesnog Isusa nije ni vidio, nego tek kad mu se je “ukazao”. No ovo je drugo pitanje – tko mu se je to stvarno ukazao i zašto. O tome ću pisati na drugom mjestu…

Na kraju krajeva – smiješno je da bi jedan bog objavljivao svoju riječ, odn. objavu preko jedne “knjige” koja ima stotine autora i prepisivača, pa je svaka malo drugačija. Tj. ta knjiga je tako nešto elastično, promjenljivo. U njoj ima svega i svačega zbrda – zdola…

Npr. neki tamo levitski zakonik imamo kao objavu i sveti tekst – gdje su zapisani neki za nas smiješni propisi i uredbe – koje više nemaju nikakve veze s ničim. Ili neke povijesne knjige, u kojima se nabrajaju neke loze, neka čudna imena itd. Ili da čitamo neke proroke koji su bacali “drvlje i kamenje” na ljude koji su štovali “krive bogove” ili nešto slično radili što nije bilo po “jahvinoj volji”. Da bi sada mi to čitali i primjenjivali na sebe. A nema “veze s vezom”, tj. s ničim… A to je tako kada se neka knjižurina uzme za svetom knjigom – pa onda kada bi u njoj bile i najveće gluposti, ljudi bi to tumačili na neki “uzvišeni” način – jer to je navodno “od boga” – i nešto mi govori.

To se onda zove “narod knjige” i “religija knjige”, gdje neke tamo arhaične i prazne riječi imaju “uzvišeno” značenje i trebaju određivati naš život danas. Kako je to smiješno i glupo! Držati se svega toga “kao pijan plota”, a na kraju krajeva – tko uopće zna čije su to riječi i koliko su te riječi autentične ili uopće koliko su točno prevedene? A na kraju samo crkva je mjerodavna da kaže jeli nešto ispravno ili neispravno. E pa onda, kako joj ne vjerovati, kad je tako sveta i nepogrešiva!? Hm

Vrlo neobično je to da Evanđelja nisu nastala odmah, nego kroz dosta dugi period vremena, a pripisuju se Mateju, Marku, Luki i Ivanu, a datiraju skoro sa kraja I stoljeća. Čudno je i to da neki Marko i Luka pišu evanđelja, a da zapravo nisu bili u neposrednom kontaktu s Isusom. Koliko sam čuo: Marko je Petrov učenik; a Luka Pavlov. A ni Pavao zapravo nema nikakve veze s povijesnim Isusom. Pa zašto evanđelja nisu pisali jednostavno apostoli, nego neki tamo, po nekom nadahnuću? Tako da o čemu mi pričamo!? Ni najveći stručnjaci ne mogu složiti ili jasno reći – kako su evanđelja zapravo nastala. Sve je tu nešto maglovito i nejasno.

Da je Isus stvarno želio osnovati ovakvu organizaciju i instituciju koja bi ga zastupala – onda bi to sve trebalo biti malo drugačije. Trebalo se je sve od početka lijepo zapisivati, jasno reći, a ne ovako: to je pisano, to apostoli svjedoče itd. I onda ona slavna rečenica: blago onima koji ne vidješe, a vjeruju… he, he Da, stvarno, kako ne bi vjerovali kada imamo tako jasna svjedočanstva. Jer, kako se ono kaže “papir svašta trpi”…

Neki primjeri neistinitih navoda iz Evanđelja:
-Josip nije morao ići u Betlehem zato jer je potjecao iz “roda i mjesta Davidova” – zašto bi? Kakve to ima veze, jer je David živio skoro pa 1000 godina prije…
-Osim toga, kako Isus može biti potomak Davida – kad Josip nije njegov otac, nego Bog!?
-zašto bi Isus govorio da njegovi učenici trebaju “nositi križ” kad ga još sam nije nosio? To bi njegovim suvremenicima moralo biti nerazumljivo – što želi time reći?
-Isusova kušnja na pustinji! Tko je to vidio, čuo, da je mogao opisati kako je to bilo!? Jel im je pričao: bio sam na pustinji i onda mi je pristupio đavao… Pa sam mu ja rekao…
-Ti si petar stijena – spominje se samo na jednom jedinom mjestu (Matej, to je moglo biti lako ubačeno)! Da bi se opravdalo Petrovo prvenstvo i da bi se jednom čovjeku tako olako “dala sva vlast”!
-Nazaret – izmišljeni grad! Nepostojeći u ono vrijeme! Da bi se “ispunilo proroštvo”, da će ga zvati Nazarećanin… Osim toga, navodno to ne piše nigdje – osim da će Mesija biti “nazaren božji”, a ne nikakav Nazarećanin!

KOMENTARI (7)|sa mojblog.hr

*koliko neznanja!
a ja sam mislila da je moje neznanje veliko!
popis stanovništva u ono vrijeme obavljao se prema mjestu pripadnosti – Marija i Josip bili su potomci kralja Davida i dužni po zakonu otići tamo gdje je kralj rođen…
Josip je skrbnik Isusov..
Isus je znao da ga čeka križ, zbog toga je i došao..
kušnja opisana u pustinji mogla je biti, zašto ne, prepričana po duhu..
Petar stijena dobio je prvenstvo ne tim riječima već nakon Isusova uskrsnuća- pogledati kraj Evanđelja!
arheologija potvrđuje Bibliju a ne obrnuto..

oblakneznanja, u 3. srpanj 2009 11:38:09

*Čuj Oblačiću, pročitaj malo bolje evanđelje, pa ćeš vidjeti da se nabraja samo Josipova strana (kao da je to uopće važno, kad on nije otac…) Osim toga, kakve veze ima to što su (odn. je Josip Davidov potomak?) David je živio prije cirka 1000 godina – da sad ne objašnjavam… I sad ono “dužni po zakonu”. Kojem, kakvom? Ili samo zato što je tako napisano, pa su onda dužni i to je tako, jer tako piše.

Kojeg evanđelja? Pa zapravo, svejedno je gdje to piše i kad je dobio “prvenstvo”. (svjetsko?) Ali o tome svjedoče tek jedna, dvije rečenice i sad je to baš tako. Osim toga ortodoksni to nikad nisu tako shvaćali ni priznali nečije prvenstvo, pa se i iz toga vidi da to nije baš tako jasno i sigurno kako se misli, a ni oni nisu baš beznačajni u kršćanstvu. Imaš tu tumačenja i sukoba koliko hoćeš, baš zato jer je sve tako bistro i jasno!
Arheologija potvrđuje, ali koja… I što potvrđuje, konkretno?
spectator, u 3. srpanj 2009 17:16:37

*Arheologija može potvrditi postojanje nekog naselja, koje se prema lokaciji “možda” nalazilo na opisanom mjestu u bibliji. Može dokazati prema pisanim i slikovnim nalazima potvrditi da je određeni lokalitet pripadao nekome i utvrditi u koje vremensko razdoblje pripada. Mnoge lokacije i gradovi iz biblije, a prema svojim opisima odgovaraju arheološkim iskopinama potpuno identično. To mi je i logično, jer sve ispredane priče, vjerojatno su se temeljile na nekakvim stvarnim događajima. Samo što su pogrešno tumačena. Kao što je sravnjivanje sodome i Gomore. Znanstvena pretpostavka je da su ti gradovi uništeni u prirodnim katastrofama jer je prisustvo sumpora svakako značilo otvaranje zemljine kore i izbijanje njene unutrašnjosti na površinu. Neuki narod koji je preživjeo tu katastrofu, ne znajući objasniti taj događaj pripisali su ga gnjevu boga, jer su znali za blud u gradu i jer su vjerovali da je taj grijeh uzrokovao božji gnjev. Svaki događaj se da objasniti znanstveno i vrlo je vjerojatno da su i događaji stvarni, ali dakako, nešto preuveličani i pripisani pogrešnm izvorima.
deelite, u 3. srpanj 2009 23:56:45

“koliko neznanja!

*a ja sam mislila da je moje neznanje veliko!
popis stanovništva u ono vrijeme obavljao se prema mjestu pripadnosti – Marija i Josip bili su potomci kralja Davida i dužni po zakonu otići tamo gdje je kralj rođen…
Josip je skrbnik Isusov..
Isus je znao da ga čeka križ, zbog toga je i došao..

kušnja opisana u pustinji mogla je biti, zašto ne, prepričana po duhu..

Petar stijena dobio je prvenstvo ne tim riječima već nakon Isusova uskrsnuća- pogledati kraj Evanđelja!
arheologija potvrđuje Bibliju a ne obrnuto.. “

-Majko moja kakve gluposti…. Po ovome se vidi ne samo nepoznavanje tematike nego čak i nepoznavanje židovske kulture. Samim time ovo gore komentirano je notorna laž. Ajmo redom….
-Popis se radio ali po muškarcu…..žena u to doba nije imala takvih prava kao danas….
-Niti marija niti Josip nisu baš potpmci Davida. Štoviše, Isus ako je Davidove krvi, nije nikakav bog, a ako je bog, nema Davidove krvi.
-židovski mesija je nešto sasvim deseto od kršćanskog pojma mesije. A Isus nije mesija jer nije sve napravio što bi mesija trebao niti je nastupilo mesijansko doba koje bi trebalo nastupiti…. o, ima toga još podosta…..
-Važna stvar. Židova rađa majka židovka ali se potomstvo gleda po ocu.
-I zadnje, najvažnije…. arheologija ne potvrđuje Bibliju, ali ima mnogih nazoviznanstvenika i kvaziarheologa koji navedeno pokušavaju prikazati…. zato ako govoriš da arheologija potvrđuje bibliju (što je notorna glupost) onda se da neko ime da se provjeri kvaliteta. Govorimo o arheologiji, ne o biblijskoj arheologiji….
Biblija NIJE znanstvena knjiga. Sephirot, u 18. srpanj 2009 15:24:01

*Seph, gledao sam više desetaka dokumentaraca u kojima se govori o potvrdama postojanja biblijski opisanih gradova. No, već sam rekao, to ne znači da su sve priče iz biblije istinite jer su znastvenici prema sastavu tla otkrili uzrok “spaljivanja” Sodome i Gomore, a to svakako nije zbog božjeg bijesa već zbog pucanja zemljine kore i jednostavno prirodne katastrofe. Ne mogu navesti znanstvenike koji su radili na tim nalazištima jer nisam zapisivao, no vjerujem kako ima tih epizoda i na internetu. Svojedobno sam neke skidao preko foruma “Seljaci”. Ali ni u jednom naravno nije bilo dokaza o događajima koji su opisivani, već samo lokaliteti gradova koji se spominju. I kako rekoh, uvjeren sam da su sve priče ispredene prema nekim stvarnim događajima, ali su im dana druga značenja.           deelite, u 19. srpanj 2009 0:36:26

*Dee, gle, Nazaret NIKAD u NITI JEDNOM POPISU u ono doba nije bio spominjan. Nastao je u 1. st. to sve što oni govore je notorna laž. Štovioše, govore o nekoj litici u Nazaretu…..odi na bilo koju stranicu gdje imaš slike i nikakvu liticu nečeš naći…. samo neke brežuljke kao da si u zagorju…. litica ni od korova…. Nadalje, govore o kolima egipćana u crvenom moru no ne radi se o crveno moru nego o MORU ŠAŠA. Znači namještanje povijesti da paše vjerskim nebulozama je normalna stvar…. oni koji o tim stvarima nemaju pojma i neda im se provjeravati povjeruju u razne gluposti. Kao na primjer…. ako ptica leti, da li znači da su sve leteće životinje ptice? ili možda da ne postoje ptice koje ne lete? naravno da ne treba govoriti o pticama koje ne lete, noj, pingvin, kokoš….isto tako, lete i šišmiši i nisu ptice…. Sephirot, u 19. srpanj 2009 13:57:07

*kad ste već me citirali i komentirali…meni su vaše riječi nedostatne i pozivam vas da proučite židovski zakon o nasljeđivanju i obveze žena nasljednica kao što je bila Marija…proučite malo i Davidovu lozu prije nego proglasite Bibliju glupom, a sebe pametnim
pozdrav
oblakneznanja, u 21. srpanj 2009 21:49:13

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s