Vjera kao virus

Negdje sam čuo da je vjera nešto poput programa, koji se jednostavno “učita” na naš hardwer (DNA). U prvi mah mi je to djelovalo malo banalno i ne baš prihvatljivo, jer kako čovjeka uspoređivati s kompjutorom? On je puno više nego hladan stroj. No, s vremenom sam se uvjerio da ipak ima nešto u tome.

Iako sam ja to počeo shvaćati malo drugačije – da vjera nije program, nego virus kojim čovjek može zaraziti svoj um. Zapravo to je jedno te isto, jer virus nije ništa drugo nego zloćudni program, napravljen sa svrhom da nešto poremeti…

Jer se radi o tome da onaj tko nije “primio vjeru”, najčešće u djetinjstvu, (čitaj virus) od nekog, a najčešće kroz odgoj, od roditelja ili bilo koga, kasnije je obično imun na vjerovanja tog tipa. Možda se intelektualno zainteresira za ta pitanja, hladno prouči jednu ili drugi religiju i odmah vidi da su to sve neke priče i naklapanja. Dok oni koji su “primili vjeru” kroz odgoj, vjeronauk, pohađanje misa itd. gledaju na sve drugačije, lako sve prihvaćaju “zdravo za gotovo” bez puno pitanja i razmišljanja, dogme koje im se nameću, misleći “da je to jednostavno tako”. I da se to “mora vjerovati”, jer moram cijeniti i čuvati vjeru svojih predaka, kao veliku vrijednost i blago. (da baš je🙂 )

Obično uz to idu i emocije, jer ne može netko samo tako prihvaćati neke puste priče. Radi se o “doživljaju vjere”. Taj, recimo to tako “virus vjere” izaziva koje kakve senzacije, doživljavanje Boga, ljubavi, blagoslova ili nazovimo to bilo kako i samo ako bar malo uspije isključiti mozak, onda je gotov! (zaražen)

Taj virus je onda jako teško obrisati, jer zarazi cijeli sustav i uvijek negdje ostane skriven, pa se lako vraća.

Iako se čitav sistem brani (mozak, um) protiv njega, teško ga je odstraniti, ako se razum uvijek blokira. To je virus koji zapravo blokira razum, tj. isključi ga za ovo područje i prebaci ga na vjeru.

Ako čovjek površno drži do vjere, tj. ako je ne shvaća dovoljno ozbiljno, onda s njom može sretno živjeti do kraja života… Ali ako je zagriženi vjernik, onda će se mučiti i postavljati si neka pitanja: pa jeli to moguće, jeli to istina, jeli to baš tako kako piše tamo, kako nas uče itd. I doći do toga da shvati da je to samo iluzija, koja djeluje samo na momente, a koja se proteže sve do vječnosti i zagrobnog života (kad bi se napokon trebala ukazati kao stvarnost, ali tko zna?)
I kad razum kaže, to ne može biti tako. To je glupost, to je neprihvatljivo, ne mogu to prihvatiti! Onda mu kaže – e, to je od đavla! Te misli nisu od razuma, nego od đavla, moram se braniti, moram braniti vjeru, jer ona je tako važna, dragocjena, bez nje sam izgubljen. Moram vjerovati da je tako, jer je to Bog rekao, to piše u bibliji ili u bilo kojim “svetim spisima”, to su vjerovali 2000 godina, pa nisu valjda svi bili budale.

Zato vjernici stalno padaju u krizu, ali im se vjera odmah brzo vrati, ako su u stanju u takvim situacijama uvijek isključiti razum.
Ne kažem da su glupi ili tupavi! Mogu biti vrlo inteligentni na bilo kojem području, ali u njihovom svjetonazoru dominira vjera i pomaže im sve rupe zakrpati vjerom.

U svakom slučaju vjera sužava njihovu svijest i gledanje ne život. Postaju “uski” i skučeni. Gledaju na život u perspektivi vjere i ništa ostalo ih previše ne zaokuplja i ne zanima. Na ovaj način vjera im šteti, jer im daje jednu krivu sliku svijeta (iskrivljenu i suženu). Pojednostavljuje im život i smisao života. Bog je stvorio čovjeka, Isus nas je spasio, moramo vjerovati, biti zahvalni Bogu i držati se vjere da bi se spasili. Nakon smrti idemo u raj ili u pakao i zato moramo vršiti Božju volju, vjerovati, činiti dobra djela, živjetu u skladu s vjerom i onim što nas vjera uči, “da bi se spasili.” To je kao crno-bijela slika života.
Od kad sam se uspio riješiti tog virusa, na život gledam puno drugačije. Vidim kako je puno ljepši, nego sam na njega do sada gledao “očima vjere” (kroz filter). Sad na život gledam iz jedne puno šire perspektive i stvarno vidim bolje!

Vidim prije svega puno toga što mi je do sada bilo skriveno, baš zbog vjere i crkve koja je sve druge izvore proglasila demonskim! Toliko ima dubokog, prekrasnog, mudrog i ne znam kojim bih sve suprelativima objasnio ono što sam otkrio. Prije svega sad na život gledam puno opuštenije. Vjerujem u reinkarnaciju i u to da je život vječan. Vjerujem da samo mijenjamo oblike (tijelo kao privremeno odijelo ili kako neki kažu “vozilo” koje koristimo) i da je život ovdje samo škola i jedno prekrasno iskustvo (ponekad i bolno), ali sve je dio ovog i ovakvog ljudskog života na Zemlji.

O novoj viziji i o tome kako sada gledam na život, pisat ću nekom drugom prilikom opširnije. Mogu reći da sam puno toga otkrio, saznao, upoznao. A i dalje tražim.

Došao sam do zaključka da Bog, ako uopće postoji – kao što o njemu uče religije, kao osoba, ne može biti takvim kakvim ga prikazuju. Da traži od čovjeka pokornost, poslušnost, štovanje, žrtve i žrtvovanje i sl. Apsurd je i to da je taj navodni “bog” tako skriven, nevidljiv, nedostupan, nespoznatljiv (fantom?), a toliko traži apsolutnu vjeru, odanost, predanost, odricanje od života, od sebe, od svega. Znači, zapravo o njemu zapravo ne znaš apsolutno ništa, a moraš mu sve podređivati i nadasve vjerovati, te svoj život usklađivati s njegovom voljom, koja je također zapravo nepoznata. Jer tko može reći – što taj zamišljeni Bog zapravo traži…

Unatoč svemu nisam postao ateist (možda ću razočarati ateiste koji ovo budu čitali)! Koji apsurd, zar ne? Zapravo još ne znam u što vjerujem… ali mi se uglavnom šire horizonti! U svakom slučaju sam protiv štovanja bilo kojeg boga, u bilo kojem obliku i bilo kojoj religiji. Možda sam blizak budistima, ali nisam ušao u to, niti namjeravam. Najviše mi se (trenutno) sviđa Osho i njegova učenja, ali ima i drugih zanimljivih pogleda. U svakom slučaju želim raditi na sebi i otkrivati mnoge tajne i spoznaje do kojih su ljudi došli kroz stoljeća – sa raznih strana svijeta…

Samo ukratko ću još napisati što me npr. fascinira kod Oshoa koji kaže da ne postoji bog, nego božansko, a to je život, ljubav i postojanje samo!!! I još jedno, uspoređuje čovjeka sa kapljicom vode, a Boga sa oceanom. I dolazi do konkluzije da između nas i Boga nema razlike. I na kraju krajeva – mi smo svi jedno – međusobno i s Bogom – samo toga trenutno nismo svjesni…

KOMENTARI s mojblog.hr | (14) komentara

Eto, ovo što se upravo dogodilo je ono što ne može objasniti niti jedna vjera. Događaj o kojem govorim u kvantnoj fizici je sasvim normalan, a meni se događaju svakodnevno ovakva zbivanja. Osjetio sam da pišeš post, naravno nisam to spoznao, ali došao sam ovamo na blog, i eto samo nekoliko minuta nakon što si ga objavio došao sam ga pročitati. To je tijek energije. naše misli su energija, najsnažnije oruđe koje posjedujemo. Danas sam imao poziv za sastanak od poslovnog partnera, no prije no što sam uopće i došao na taj sastanak, znao sam zašto me zove. Upravo je tako i bilo. U međuvremenu sam imao i jedan dogovor koji je zbog toga sastanka trebao biti pomaknut, međutim nisam nikako mogao do te osobe iako sam pokušavao na par načina i ostavio poruku. No, osjećao sam da ta osoba nije primila poruku pa nisam samo otišao misleći kako sam porukom riješio stvar, već sam ju pričekao i osobno riješio problem. Uistinu, ovakve situacije mi se događaju svakodnevno i ne vjerujem da imaju veze sa bogom, jer u njega ne vjerujem, a mislim da niti on ne bi mene nevjernika počastio tim osobitim moćima. Uvjeren sam kako svatko ima svoj život u svojim rukama i kako našu vjeru trebamo usmjeriti isključivo u smjeru osobnog uzdizanja a ne klečanja pred bogom i poklanjanje svojih života u njegove ruke. Time gubimo moć koju imamo, time obezvrijeđujemo vlastiti život i sve što nam je priroda dala. Možemo tu prirodu nazivati pridjevima i epitetima kakvim želimo, ali ona je u nama, a ne u nekom drugom tko nama vlada. Tisuću puta sam već ovdje na blogu pisao kako ljude koji predaju svoje živote u ruke neke apstraktne pojave gube u prvom redu sebe i spoznaju svojeg bića i svijesti. Na žalost, vjernici su zaraženi tim virusom koji je teško izlječiv, a najviše zbog toga jer virus prekida vezu između osjetila i mozga. Do mozga im jednostavno ne dopire ono što čuju i vide. Svoj život temelje na vjeri u ikonografiju koju im nameću oni mudriji i podliji koji žele vladati. Tako je već tisućama godina, a posljednjih 2000 je tako i u krščanskoj religiji koja je samo blijeda kopija ranijih religija. No, malo je vjernika koji znaju pravu istinu o crkvi koja se događala kroz vijekove tokom povijesti. Pa čak i da znaju, potrebno im je nešto u što će vjerovati, jer njihova svijest nije dosegla razinu na kojoj mogu spoznati što se događa. Ionako će se vratiti ponovno kako bi učili ponovno i pohađali isti razred po tko zna koji puta.
deelite, u 2. srpanj 2009 22:27:11

*Najprije pozdrav Deelite i hvala na javljanju, među prvima na mom blogu! Drago mi je da smo na istoj ‘valnoj dužini’… Imao bih tu dosta za popričati, o tome što pišeš, ali pokušat ću samo ukratko. Misli su energija, ali ja mislim da smo i mi sami energija (čitao sam malo o tome, baš iz područja kvantne fizike). Znači ukratko – što hoću reći- zapravo, sve je energija! Ako se uzme to od čega se sve sastoji što vidimo (atomi) koji zapravo nisu ‘čvsta tvar’, nego daleko više čista praznina, a onda ako idemo dublje, opet nećemo naći ništa čvrsto u obliku ‘čestice’, nego više valova. Dakle sve titra na određenoj frekvenciji, pa i mi u ovoj ‘našoj dimenziji’…
Drugo, kad spominješ da ti je nešto ‘govorilo’ – možda je to tvoj George! Naime čitao sam jednu knjigu koja govori o drevnom znanju, negdje saTahitija (Huna), pa kaže da smo svi mi zapravo dvojnici. Jedan od nas je razum, a drugi intuicija, pa kaže da bi bilo dobro uspostaviti dialog s tim drugim dijelo ‘ja’ kojeg on kaže da naziva George (treba mu dati ime). On je često zapostavljen u nama, a radi puno toga (brine se o onome ne što mi često radimo ‘automatski’, nesvjestno, a što smo ga naučili). I taj drugi dio nas osjeća, čega često nismo naravno svjesni i zapravo ‘zna’ puno više od nas. Kažeš da ne vjeruješ u boga i da te ne bi počastio tim ‘moćima’. No fanatik bi ti odmah rekao da je to jasno onda od đavla (he,he). No čudno je onda što je takav dobrotvor!?
Što se tiče nastanka religija, o tome ću još pisati, kako ja to sada vidim – ovo je tek uvod…
spectator, u 3. srpanj 2009 0:25:34

*Stari moj, apsolutno smo na istom tragu. Znam da naša tijela nisu fizička kao što se dugo mislilo. Znam da naša svijest oblikuje našu vizualnu pojavu u ovom vozilu koje nazivamo tijelom. Znam da naše emocije vladaju i čine to tijelo sposobnim za život. Sve pozitivne čine ga zdravim, a one negativne izazivaju posljedice koje mi nazivamo bolešću. S obzirom da nisi pratio moje postove, reći ću ti da se bavim bioenergijom. Po tome sam Isusu ravan, jer imam sposobnost koju je i on imao ( navodno) liječenja ljudi. No, naravno, vjernici me gledaju kao kugu jer misle da sam sotonin učenik. Ipak, ja znam da ja nemam tu sposobnost. Ja sam samo kanal kroz koji mogu usmjeriti energiju u nečije tijelo i pomoći mu da se njegovo tijelo samo izliječi. Jer mi imamo tu sposobnost. Ljudi misle da bolesti uzrokuju virusi, bakterije i zločudne stanice kao što je rak. Rak se može pobijediti kao i sve druge boleštine, ali u umu, u svijesti.
Ja sam vezu sa svojim Georgom uspostavio prije kojeg desetljeća. Ispočetka pomalo sramežljivo i s nevjericom, ali s vremenom kada sam se uvjerio u njegovu egzistenciju i “čuda” koja mi je priređivao, shvatio sam da je to stvarno i da funkcionira. Pa, treba li mi još kakva objašnjenja i dokazi kada to stvarno funkcionira svakodnevno. Mogu ti reći da je život postao užitak od kada imam tu spoznaju i koristim ju. I ne trudim se puno pričati o tome, zato što ljudi jednostavno ne žele to čuti. Svatko ima svoj sustav vjerovanja i zatvoreni su za sve ostalo. Jednostavno ne žele uopće prihvatiti neke nove spoznaje. Ne žele rasti i razvijati se. I to je najžalosnije od svega. Zbog takvih ljudsko društvo u globalu sporo napreduje. Mogu samo maštati kakva bi bila naša planeta kada bi mogli komunicirati na višoj razini i živjeti punim potencijalom. No, zato mi je drago kada susretnem ljude kao što si ti koji su otvoreni i željni znanja, onog koje im je prirodno dano. A ne sputano nekim navodnim željama vođe.
Drago mi je da nisam sam na ovom putu.
deelite, u 3. srpanj 2009 7:23:53

*religija bi mogla, uključujući i onu privatnu, vlastiti um, ograničavati čovjeka ali kako ga vjera u Istinu može ograničiti? valjda Istina oslobađa…
oblakneznanja, u 3. srpanj 2009 11:06:05

*čovjek koji mijenja svoje mišljenje sličan je virusu jer virusi često mutiraju ali Onaj koji je iznad svih uvijek je isti…
oblakneznanja, u 3. srpanj 2009 11:09:26

*A što je najgore, među kršćanima ima i doslovno širitelja virusa – hakera, koji šire viruse i čine određene stranice od interesa nedostupnima. Glupost + tehnologija
val3, u 3. srpanj 2009 12:33:00

*Istina oslobađa, apsolutno! Ali ovo o čemu pričam nije istina. Mijenjati mišljenje je jako poželjno! Samo tvrdoglavi i ograničeni ne mijenjaju mišljenje – jer su skučeni i zatvoreni na sve oko sebe. Čovjek i je tu zato da bi se pitao, tražio i nalazio odgovore i prema tome “mijenjao mišljenje” ako je to potrebno…
Usput, hvala ti na komentarima i javljanju Oblak i bolje bi ti bilo da iziđeš iz tog oblaka (šalim se)
spectator, u 3. srpanj 2009 16:27:32

*uistinu ljudi mijenjaju mišljenje ali to je s toga jer su neznalice i nesavršeni!
pročitaj ponovno: samo On uvijek je isti, mislim na Stvoritelja…
a zašto da iziđem iz sebe pa i ti si jedan oblak neznanja (šalim se) :))
oblakneznanja, u 3. srpanj 2009 20:08:54

*U svakoj šali je barem pola istine. I ne treba prikrivati svoje misli kroz šalu. Max, budi slobodan i reci mu ono što misliš. Čega se bojiš? Zašto? Barem ovdje možeš otvoreno pričati i iznositi svoje misli bez straha da ćeš u reali biti zbog toga sankcioniran. od bilo čije ruke i na bilo koji način. Dakako da je stalna jedino promjena. I nitko ne može ostati vječno pri istoj tezi i vjerovanju. Pa čak i crkva pokušava održati korak sa modernim dobom mijenjajući svoje stavove i popuštajući donekle kontrolirano svoje stavove. Svakako samo stoga da bi zadržali vlast, jer shvačaju da će, ostanu li tako kruti, popušiti i ovo malo povjerenja što im je ostalo. A ono što si govorio u jednom od svojih postova, kako su crkve u europi praznije od naših, dovoljno govori koliko smo zaostala zajednica i držimo se još uvijek nekih primitivnih ikonografija. Europa se očito budi iz tisučljetnog sna, obrazovana je i shvačaa obmanu. A mi još uvijek sjedamo u klupe i vjerujemo u prazne priče.
Neki dan sam “morao” sjesti u crkvenu klupu. Sjeo sam u zadnji red. Izolirano od svih. Bio sam kao u magarećoj klupi. To je bio moj izbor. 90% ljudi je sjedilo u desnom krilu crkve. Ispred mene je bilo točno pet žena, a i one su bile nekih 6 do 7 redova ispred mene. Nitko drugi nije sjedio u tom lijevom krilu. Bio sam na udaru velečasnom. Naravno da me odmah zamijetio jer već pri prvoj molitvi, kada su se svi prekrižili, ja sam sjedio kao klada. Vidjeo sam njegov prijekoran pogled. Kada su tijekom njegove ceremonije, svi ljudi ustali, ja sam ostao sjediti. Upadao sam mu u oči i nije mogao skinuti pogled s mene. Mislim da sam osjetio njegovu srdžbu u njegovu pogledu. A usudio bih se reći i da sam osjetio tijek njegovih misli. Jer na osnovu dosadašnjeg iskustva u nebrojenim slučajevima, kada je bilo potvrđeno moje “čitanje” misli, uvjeren sam da misli koje su meni tada došle same u glavu, nisu bile ničije druge do njegove. Njegova borba je bila da li da me istjera iz njegove crkve ili ne. Upustio sam se u telepatski razgovor s njim. Odgovorio sam mu da će time pokazati svoju netrpeljivost i kontru onome što propovijeda. Takav postupak ne bi bio čin ljubavi i tolerancije koju propovjeda. Nije se usudio niti prozvati me niti potjerati, ali me je strijeljao pogledom cijelo vrijeme jer sam ja cijelo vrijeme sjedio i hladno slušao njegove prazne priče. Mislim da je ovo bila teška provokacija za njega. Ali uspio je ne pokazati da je izluđen tom provokacijom. Obuzdao se i pokazao je da ne mora pokleknuti iskušenju, ali nije mogao sakriti njegov gnjev. Ako ovo dopre do njega, a kako je svijet mali, ne bih se čudio da ovaj tekst pronađe put do njega, želio bih mu samo reći da je zaslužio samo djelomično božju ljubav. Jer, koliko znam, grijeh se čini mišlju i djelom. On nije počinio grijeh djelom, ali mišlju svakako.
deelite, u 3. srpanj 2009 23:23:46

*Čuj, DeElite, ne radi se uopće o strahu, nego poštovanju tuđeg mišljenja – a osim toga mislim da nije on nego ona…
Osim toga, vjernica je (vjernik?) pa nisam želio biti grub i napisati nešto u stilu da lupeta nešto bez argumenata i sl. Baš bih želio malo polemizirati s vjernicima, da mi netko bar navede svoje argumente, brani vjeru i sl. Međutim – ništa od toga – za sad. Što se tiče znanja/neznanja – pa to i je glavni problem. Da, nemamo znanje, ali ga nastojimo malo po malo skupljati, dok neki kao da uživaju u neznanju!?
Za ono u crkvi – no comment
spectator, u 4. srpanj 2009 0:08:53

*zahvaljujem na poštivanju…
oblak neznanja nije neznalica da ne zna ništa o svojoj vjeri,
već je riječ o neznanju Božjeg Bića jer On jest Tajna.
Braniti vjeru, od koga?
oblakneznanja, u 4. srpanj 2009 9:15:15

*Ustvari, krivo sam se izrazio – nemam namjeru poštivati kriva mišljenja, zablude i sl! Nego sam zapravo htio reći da poštujem ljude koji ostavljaju tu svoje komentare… Pa nisam htio odmah “na prvu” ozbiljnije reagirati. To sam htio reći! No vjernici ne posjećuju takve stranice, ili ih zaobilaze u širokom luku, jer nemaju baš puno argumenata kojima bi mogli obraniti svoju vjeru, osim toga da vjeruju, jer je to tako – i gotovo. Nema se tu što komentirati (mislim o vjeri se ne može puno razgovarati, jer to brzo dovodi u slijepu ulicu…)
“Braniti vjeru, od koga?” Pa od mene, jer sam na ovoj stranici napisao baš puno protiv “vjere”, tj. iznio sam puno svojih argumenata protiv vjere, koju dobro poznajem, ali sam je prozreo, da zapravo u sebi nema puno vrijednosti i autentičnosti!
spectator, u 4. srpanj 2009 12:20:24

*mislim da ti nimalo nisi opasan!
pogotovo ne za nečiju vjeru ali nisi opasan ni za religije jer one su bile prije nas i ostat će nakon nas, sve dok to bude potrebno🙂
oblakneznanja, u 4. srpanj 2009 14:40:45

*Pogledati ono što sam napisao pod p.s. na kraju ovog posta – ne pišem ovo za one koji su zatvoreni u svoj mali svijet, nego za one koji postavljaju pitanja i razmišljaju o onome u što vjeruju kao najveću istinu – a ustvari je nešto potpuno fiktivno!
spectator, u 4. srpanj 2009 16:19:13

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s