Moje viđenje vjere i crkve danas

Možda vas zanima što ja imam protiv vjere i protiv Boga? I zašto mi je sve to dosadilo i zašto uopće pišem protiv “svete vjere”? Ili kako se usuđujem itd.

Pa zato, jer sam shvatio da su to sve priče, floskule, kojekakve legende, te puno licemjerstva i glume, pretvaranje. Govori se puno o ljubavi, a u praksi nema ništa od toga. Ljudi su međusobno stranci (vjernici), skloni ogovaranju, tračanju i blebetanju o drugima…

Da ne govorim kakvi su biskupi i svećenici – mislim – kako ih ja vidim. Govori se da su ‘pastiri’ – kao oni koji se brinu o drugima… Međutim, čini mi se da se oni prije svega brinu za sebe. Npr. biskup se brine za svećenike koji mu vode administraciju i pune mu blagajnu. Brine se za zgrade i strukture. Brine se za svoje dostojanstvo i položaj, napredovanje… Brine se za to da ima što više vjernika – a kakvi su oni – to mu uopće nije važno! Što više vjernika – više prihoda… više utjecaja. Mislite da je njega briga za čovjeka koji je u problemima? Koji je u depresiji, koji je pred samoubojstvom, koji je u materijalnoj ili poslovnoj krizi (npr. kredit koji mu visi nad glavom…) Mislite da ih je briga u što i kako vjeruju? Ne, dovoljno je da idu u crkvu i da formalno sve štima. Slični su i svećenici koji “rade za njih” u tom odnosu prema ljudima, konkretnom pomaganju itd. Možda i nisu za to. Možda i nisu u stanju pomoći ljudima na takav način… Međutim – za što su onda uopće? Za prodavanje magle? Za vršenje obreda koji nemaju nikakvog smisla, osim iz običaja, navike, tradicije… Jer to što oni rade jednostavno mora biti: mora biti krštenje, mora biti vjenčanje, mora biti sprovod, mora biti krizma, pričest, ovo, ono… A ako netko to ne želi, onda je crna ovca, onda, jao njemu, jer je drugačiji, nevjernik, bezbožnik, ovo, ono.

Sve to i nisu tako loši običaji, tradicije koje su nastale kroz tisuće godina itd. Međutim, svrhe to nema nikakve, ni smisla. Sve su to obične bajke i priče u kojima nema ni 10% istine, ni stvarnosti. Sve je to neka davna prošlost koja se evocira, spominje, slavi, a na kraju se i ne zna što se slavi… Da ne spominjem moral, koji je kao iz kamenog doba i kojega se drže “kao pijan plota” – međutim – jasno je da tako više nitko ne živi i ne može živjeti, o čemu oni pričaju. A ako može, onda je to promašen i prevaren čovjek koji neće imati ništa od toga što je bio tako vjeran “svom bogu” i uzalud može čekati “lovorike u nebu” zato što je bio “moralan” prema nečijim propisima i normama. Ja ne kažem sada da se treba biti nemoralan! Ne! Nego kažem da prije svega treba biti ČOVJEK! A toga često u vjerskim krugovima baš nedostaje – što sam doživio… A čovjek može biti i onaj koji je ateist i kojega nije briga za nekog apstraktnog boga, nego zato jer je jednostavno čovjek, pošten, dobar, iskren, normalan itd.

Da ne govorim kakve sam duboke i prekrasne stvari otkrio čitajući tzv. alternativnu literaturu, koja je inače “na zubu”, tobožnjim dušobrižnicima. U usporedbi s vjerskim pričama i bajkama to je nebo i zemlja… i onda se pitam – zašto ljudima “mažu oči?”

Eto to, otprilike imam protiv vjere i crkve, a da ne spominjem prošlost crkve koja je sramotna i katastrofalna! Osim toga razočarao sam se u vjeri koja je užasno kontradiktorna. Ta umna akrobatika mi je dosadila. Ovo, ono, ovako, onako, pa razna tumačenja… pa razne “karizme”, pokreti, nered, svojeglavost, međusobni sukobi i netrpeljivosti, svađe na temelju toga tko je u pravu, a tko u krivu. Hrpa gluposti.

Zapravo, nije crkva tako loša – namjerno i svjesno negativna… i nisam imao ništa protiv nje do nedavno – kada sam shvatio da zapravo zavarava ljude, a valjda i sama sebe, jer koristi od tih priča nema nitko osim svećenika koji “prodaju tu istinu” i od nje žive. A vjerujem da su i oni prevareni. Jer mogli bi se baviti i drugim poslovima u životu i imati normalan život – jer uglavnom nisu glupi i nesposobni za bilo što drugo, da im netko nije “zamutio u glavi” i prikazao im da je to časna i uzvišena stvar: “poučavati ljude o bogu”, dok i sami o njemu ništa ne znaju ili znaju samo to što su im drugi rekli…

Eto, toliko, iako bih o tome mogao pisati još puno više, ali za jedan tekst je dovoljno. Osim toga, nisam sotonist, kako je netko možda mogao zaključiti, jer “pišem protiv vjere”, nisam mrzitelj crkve ili vjernika, nisam protiv nikoga… Samo iznosim svoje viđenje svega toga. Pa ni sotonisti nisu tako loši, kako vjernici o njima imaju mišljenje… Ima blogova takvih, koje sam čitao i vidim da su to obični ljudi kojima se gadi crkva sa svojim licemjerstvom i glupošću, a ujedno su otkrili neke puno jače stvari (npr. otvaranje trećeg oka, astralna putovanja i sl. neke konkretne stvari) A ne kao vjernici koji 99% nemaju nikakvog iskustva tog svog boga kojega obožavaju “kao neku svetu sličicu” koju su stvorili u svojoj glavi.

| (12) komentara| sa mojblog.hr

*znači tvoj problem je moralne a ne vjerske prirode..

mogu razumijeti tvoju netrpeljivost prema crkvi, ali ona meni nije ništa lošija od ostatka svijeta,

lijepo od tebe što si nam pojasnio svoje probleme s crkvom, pohvalno

Anoniman (Neregistriran), u 28. srpanj 2009 20:17:15

*Da, Anonimni, u tome i jest problem crkve što nije lošija od ostatka svijeta. Ili drugim riječima, ista je kao i svi ostali. Ali ne bi to po svojim pričama smjela biti. Slažem se u potpunosti sa svime što je Max ovdje naveo. Crkva je svrha sama sebi. Služi manipulaciji i zavođenju povodljivih kojih ima koliko im srce ište. Sve priče o ljubavi i oprostu su ništavne kada je crkva u pitanju.

deelite, u 29. srpanj 2009 8:57:55

*Ja imam problema s moralom, a ne s vjerom? Molim, nisam dobro čuo. Pa, čitav ovaj blog je upravo o problemu vjere, a on meni kaže da imam problema s moralom a ne sa vjerom!?

Dobro Deelite kaže, bolje da se ne osvrćem na provokatorske, ograničene, nedobronamjerne i bezobrazne kometare – jer svatko može pisati što hoće (a vlasnik bloga ga može i obrisati, uostalom). No ipak ću odgovoriti na ovu provokaciju.

To je tipično svećeničko blebetanje, koje kaže da čovjek ne može prihvatiti vjeru, ako ne može prihvatiti moral crkve, dok se taj moral vrti uglavnom oko seksa…

A iz čega je dotični anonimac zaključio da ja imam neki problem s moralom – ne znam? Jer nisam gay, nisam pedofil, nisam ‘razvratan’ (kako bi to ti puritanci rekli), nadalje – pošten sam, iskren, znači prilično moralan. Prema tome, u čemu bi taj problem bio? Da ne spominjem koliko baš toga ima baš u redovima crkve (podofilija i homosekusalnost, kao i razne avanture svećenika, koje ponekad završe i u novinama…)

Ali neki su slijepi i gluhi (ili glupi), te do njih ne dopiru nikakvi razumni, logični, povijesni, znanstveni i slični argumenti, nego onda, izbjegavajući sučeljavanje sa pravim pitanjima i problemima – proglašavaju me nemoralnim – uopće me ne poznavajući! Dakle, ova provokacija je bespredmetna, samo sam htio reći da netko ima problem s pameću!

I da, njemu ne smeta što crkva nije bolja od ostatka svijeta! Dakle ponavljam, koja joj je onda svrha???

spectator, u 29. srpanj 2009 9:54:31

*pa nije bila riječ o tebi nego o crkvi – brineš zbog morala crkvenjaka a to što propovijedaju i nije toliko bolno…

malo si preosjetljiv čovjek

Anoniman (Neregistriran), u 29. srpanj 2009 15:03:37

*Valjda se ne razumijemo? Ako to nije bila provokacija – kako sam ja shvatio – jer nakon svega što sam napisao – ti kažeš, da si shvatio da ja nemam problema s vjerom, nego s moralom crkve (koji crkva zagovara – tako sam shvatio). Pa dobro, onda se ispričavam, na grubljim riječima koje sam uputio u prošlom komentaru! Ja u ovom blogu iznosim nepravilnosti i zapravo besmislenost vjere, a samo sam usput spomenuo moral koji crkva zagovara… a zapravo sama nije moralna po mnogim pitanjima, eto, toliko u vezi toga.

spectator, u 29. srpanj 2009 20:59:03

*što misliš jesu li sotonisti sreća za ovaj svijet?

Anoniman (Neregistriran), u 30. srpanj 2009 9:11:11

*Malo čudno pitanje i ne znam zašto to pitanje meni postavljaš – jer kao što sam rekao – nisam taj… Samo sam čitao neke njihove blogove i shvatio da nisu takvi, kako ih se inače predstavlja ili misli o njima. Postoje i tu velike razlike. Neki su ‘materijalistički’ sotonisti i ne štuju, niti priznaju/vjeruju, nikakvog Sotonu. On im je samo simboli ili personifikacija. Uglavnom, oni negiraju i kontriraju crkvi, te su možda i nastali u ime protesta protiv nje. Oni su više anarhisti, nihilisti i hedonisti. Postoje i tzv. spiritualni sotonisti i imaju zanimljivo tumačenje povijesti… Posebno ovi drugi nisu destruktivni, negativni i zli… I na kraju mogu reći samo jednu veliku istinu: “sve je relativno” i svatko može biti sreća ili nesreća “za ovaj svijet”, u ovisnosti kakva su mu djela. Pa prema tome: djela crkve su užasna kroz povijest, a djela sotonista i nisu takva… Nisu nikog, koliko je meni poznato, spaljivali, mučili i ubijali. Ja ih ne zagovaram, samo govorim činjenice – ako netko zna za njihova loša djela – neka kaže, slobodno.

spectator, u 30. srpanj 2009 19:00:56

*Ja bih pitao, onako retorički kao i naš anonimac:”Jesu li vjernici sreća za ovaj svijet?”

Kome? Zašto? Licemjerni idolopoklonici?! Kad govorim o vjernicima, najviše govorim o njihovom licemjerstvu, a to se još više tiče crkve. Kako zagovaraju jedno, a rade sasvim suprotno, jesu li oni onda nekome nekakva sreća?

S druge strane, nisam nikada proučavao sotoniste, ali koliko znam neki od njih imaju tajne obrede prilikom kojih prinose žrtve. Ne tvrdim, ali čini mi se da je tako. Pa u skladu s tim, mislim da to nikako nije pozitivno. Nadalje, ono što mi se nikako ne sviđa kod njih je ikonizacija i glazba. Ne znam što je odvratnije od tog dvoje. Zanemarim li odvratnost prikazivanja lubanja i kostiju ili kojekakvih “demonskih” simbola, glazba je destruktivni oblik izražavanja, koji uopće ne bih nazvao glazbom, već gotovo kakofonijom užasavajućih zvukova. Uopće mi je nepojmljivo da netko može svoje biće i svoju svijest trovati na taj način. Može li itko normalan, slušati tako nešto samo 30 minuta? Njihova glazba je definitivno destruktivan oblik ponašanja i ne može izazvati ništa pozitivno. Ne želim pretjerivati, ali mislim da uz njih često ide i konzumacija raznih ovisničkih sadržaja. Ovo ne želim tvrditi, jer sam i sam spadao u subkulturu koju je oni koji joj ne pripadaju osuđivali. Tvrdilo se također da se uz tu vrstu glazbe također konzumiraju droge. Da ne bude nedoumice, radi se o uživateljima elektronske ( techno ) glazbe. Međutim, niti ja niti itko iz mojeg osobnog društva nismo nikada konzumirali išta od droga. A vjerujem da ima još takvih. Tako da bi bilo “grijeh” generalizirati i osuđivati koga. Ipak, po mojem mišljenju, sotonisti, ne mogu biti nikakva sreća u bilo kojem smislu te riječi, baš kao niti vjernici.

deelite, u 31. srpanj 2009 7:46:20

*o hvala ekipi na odgovoru..

Isus je rekao “ljubite svoje neprijatelje, ne proklinjite ih nego blagoslivljajte”

mislim da su takvi sreća za ovaj svijet a drugi..vrlo upitno

blagoslov vam i mir

Anoniman (Neregistriran), u 31. srpanj 2009 10:04:32

*Lijepo si odgovorio, nema što. Slažem se s time u potpunosti. No crkva se toga nije držala kroz cijelu povijest, nego je neprijatelje uglavnom zatirala. Pa bi se i nad tom činjenicom trebalo malo zamisliti! Kako to da crkva nije blagoslivljala svoje neprijatelje, nego ih nije tolerirala ni najmanje (heretici i dr.)

Dee, slažem se i s tobom, ono što si napisao o sotonistma… samo ja sam rekao da ima i onih drugih, koji sebe nazivaju “spiritualni”. I oni u svom repertoaru nemaju kojkakva žrtvovanja, nihilističku glazbu i slično. No, dobro, rekao sam, ja ih ne podržavam i ne zanimaju me previše, samo sam čitao neke njihove blogove u kojima tumače čime se bave i koja su im načela i sl…

spectator, u 31. srpanj 2009 15:41:24

*Jasno mi je Max o čemu si pisao. A i sam sam napisao da nisam nikada pratio iša od njih, pa ne mogu zaključivati, osim ono što sam susreo ponegdje u javnosti. A to je najčešće glazba i ikonografija, te tu i tamo poneki tekst o njima od nekog komentatora koji možda i nije imao pojma o čemu piše.

I složio bih se s tobom Max glede odgovora dragom dušebrižnku. Čini se kako je promijenio dlaku, ali mislim da ćud ne može.

Kako je crkva ljubila svoje neprijatelje pokazala je kroz povijest tako što je zatirala Templare, Iluminate, vještice itd. No, zanimljivo je kako gosp. anonimni zna podbosti nekim praznim floskulama, ali ne bi rekao niti jedan argument na sve ono što mu se podastre. I misli da je silno mudar i pun ljubavi prema bližnjima ako prosipa ovakve bisere. Nisi ti Isus da se možeš razmetati takvim praznim pričama. Odgovori konkretno, ako imaš šta! A nemaš, jer kao i tvoji istomišljenici u vjeri, kada ste dovedeni pred zid, ne znate niti beknuti jer nemate argumenata. Tu sva vaša priča počinje i završava.

deelite, u 31. srpanj 2009 22:57:29

*deelite – ma baš je tako, čim zineš odmah i vrijeđaš, čitam te po drugim blogovima,

i ti to govoriš!?

Učenje crkve je “LJUBITI NEPRIJATELJE”, to joj je poslanje a ti govoriš da nije to radila kroz prošlost, pa i budala zna da nije ali to je ono što treba raditi i tako živjeti.

Ne soli pamet, čuvaj sol za sebe, da ti ne ponestane jer recesija je

pozdrav

Anoniman (Neregistriran), u 4. kolovoz 2009 15:10:59

One thought on “Moje viđenje vjere i crkve danas

  1. Pa vidi se da nevjerujes
    Ali imas pravo da kazes ono sta misliš
    A ja mislim da
    Nemoj osuđivati vjeru i nevjernik biti jer so razočaran u crkvu i crkvenjake

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s