U crkvi nema duhovnosti

duhovnostOno na što se religije najviše pozivaju, je zapravo duhovnost, a od te duhovnosti tu uglavnom nema ništa osim nekih obreda, pravila, discipline… (smiješ, ne smiješ, moraš)

Posebno Katolička crkva naglašava na stotine oblika “duhovnosti”. Karmelska, dominikanska, franjevačka, marijanska itd. Međutim, to su samo različiti nazivi i pristupi potpuno istim stvarima. U tom smislu ‘duhovnost’ bi bila više stvar običaja i tradicije, nego nešto stvarno bitno različito…

Moram priznati, ovdje ću se ograničiti na katoličku duhovnost, jer druge ne poznajem dovoljno, ali svi su ‘obredi’ vrlo slični (tj. imaju isti princip). Pravoslavna liturgija ima još drevniji izgled, koji se nije mijenjao tisućljećima… Dok protestanti imaju nešto puno konkretnije, jednostavnije i po meni čak bolje, no ipak, ni to nije potrebno, niti ima kakvu vrijednost i smisao, jer se sve skupa zasniva na krivim pretpostavkama…

Duhovnost u religijama, a osobito u Katoličkoj crkvi svodi se na, gotovo bih se usudio reći, ‘praznovjerje’. Na vjeru da ako nešto učinim, napravim, izmolim, da ću primiti neku ‘milost’ (zdravlje, novac, posao, sreću, uspjeh i sl. stvari). Pa se ljudi ‘zavjetuju’ (štogod to značilo…) po pravilu: “dam da daš”. Poste ili idu na hodočašće, ne bi li primili nešto što traže, od Boga…

Sama misa, obred, djeluje mi vrlo jednolično i zapravo zamorno. Npr. misa se ponavlja kao jedan te isti obred 2000 godina, uz minimalne modifikacije i to iz dana u dan, iz nedjelje u nedjelju… i vjernici koji na tome sudjeluju, ne doživljavaj ništa novo, nego uvijek jedno te isto… Za mene je to obično ‘papagajsko ponavljanje’ – ispričavam se vjernicima – ali je baš tako…

Te naučene molitve i obrasci su nešto tako (is)prazno… (npr. moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh! ili nisam dostojan da uđeš pod krov moj…) I to se u beskonačnost ponavlja, uvijek jedno te isto! Strašno, koje je to ispiranjem mozga! I to netko onda zove duhovnošću!?

Da ne spominjem molitvu krunice! Tzv. molitve očenaš, zdravomarijo i slavaocu… ponavlja se u krug 50-ak puta ili više. Ajme, koja “dubina”, koji je to “misterij vjere”, kakva je to velika duhovnost… Kao i „pobožnost svecima“ u kojima se moli svece za opet neke ‘milosti’ uglavnom materijalne prirode… ‘Meditacija’, mislim da je taj pojam sa Istoka… u kršćanstvu znači samo razmišljanje o nekim ‘svetim tekstovima’ i to je sve…

To nije sve. Crkva ima još pregršt raznih ‘duhovnosti’… Npr. klanjanje (adoracija) pred izloženom Hostijom, vjerujući da se klanjaju Isusu Kristu, Bogu Sinu, u obliku kruha – hostije… jer to nije ‘običan kruh’, nego je to ‘posvećeni kruh’ i sam Bog… na osnovu onoga što je zapisano u evanđeljima, što je Isus navodno rekao: “uzmite i jedite, ovo je moje tijelo…” Pa čak nije rekao: štujte ga i klanjajte mi se, jer ja sam u njemu… no vjernici to ipak uporno rade i to od negdje 16. stoljeća, kako bi protestantima pokazali svoju doslovnu vjeru u Isusa u hostiji…

Postoje i tzv. “duhovne vježbe”. Međutim, to je totalno promašen naziv, jer tu nema ni vježbi, ni duhovnosti. Tzv. duhovne vježbe zasnivaju se na nekim predavanjima, razmatranjima nekog predmeta (neke npr. ‘istine vjere’ ili nekog ‘otajstva’). To se uglavnom svodi na dosadna predavanja o svemu i svačem, odn. ničem… (tzv. prodavanje magle) A mnogi za te ‘vježbe’ koriste psihologiju i to ‘prodaju’ kao neku crkvenu (duhovnu) mudrost…

Postoji još pobožnost ‘Križnog puta’… u kojem se oplakuje Isusova muka i ‘križni put’ i slične ‘pobožnosti’… međutim kao što vidimo, opet ništa od duhovnosti… Ima i jako smiješnih stvari, da se za neku izmoljeno molitvu ili neko propisano djelo može dobiti 100, 200 ili 1000 dana oprosta od čistilišta za ‘duše’ ili ‘plaćanje misa’ za pokojne koje je u narodu jako popularno, jer što učiniti za pokojnog, nego mu ‘platiti misu’!?

Možemo razgovarati o duhovnosti tek sa nekim misticima, koji su imali neka stvarno mistična iskustva… neki doticaj s nadnaravnim i ‘božanskim’… ali takvi su veoma rijetki u bilo kojim religijama. I to je ono što bih ja nazvao istinskom duhovnošću! Jedno stvarno duhovno iskustvo, a ne isprazni obredi koji se u beskonačnost ponavljaju, bez ikakvog efekta. Duhovnost je za mene nešto konkretno i opipljivo, čega ima u nekim Istočnim religijama, zahvaljujući određenim duhovnim praksama i tehnikama, od čega u kršćanstvu nema ni traga. Jer tu se sve svodi na puku vjeru i isprazno ‘mantranje’ nekih obrazaca, koje je netko sastavio, napisao i propisao (kao po ‘receptu’). U spomenutim religijama Istoka, neki uspijevaju živjeti danima bez hrane… hodati po vatri, dovesti tijelo u stanje ‘hibernacije’, duhom utjecati na tijelo, imati ‘astralne projekcije’ preko kojih imaju kontakt s ‘drugim svjetovima’, mogu vidjeti auru, pokretati čakre, otvaraju ‘treće oko’ (pinealna žlijezda…) mogu liječiti, zatim meditacije,  levitacije,  i druge tzv. para normalne sposobnosti i mogućnosti. To su za mene neke konkretne duhovne stvari i pokazatelji kako je duhovno iznad materijalnog i fizičkog! Tu postoje konkretni dokazi i pokazatelji nečeg! Dok u kršćanstvu nema ničeg – samo pobožne priče, legende i vjerovanja.

Ima i tu fenomena. Npr. to su najčešće stigme, bilokacije, egzorcizmi i sl. Ali, o tome sam pisao u prethodnom tekstu. Postoje određene sile koje se ponekad očituju, ali to ne znači da se tu autentično radi o Bogu neke religije ili kršćanstva! To mogu postići samo ‘neki’, određeni, posebni, koji imaju taj ‘dar’… Međutim, na Istoku, to nije stvar dara, nego stvar vježbe i prakse…

Čini mi se da Istok ima puno konkretnije znanje i poznavanje duhovnosti, nego Zapad! Na Istoku ima puno više autentičnih učitelja (gurua), dok je na Zapadu samo jedan učitelj… koji je živio prije 2000 godina i o kojem skoro ništa i ne znamo… Što je zapravo učio i što je donio ljudima. Sve više mi se čini da je istina ono što neki kažu, da je Isus bio u Indiji i iz tog područja prenio neka znanja, da bi kasnije to iskoristili i proglasili ga Bogom itd. Dok je na Istoku normalno da je svaki malo bolji guru neki ‘sin božji’…

Ukratko rečeno – u crkvi nema duhovnosti – nego samo slijepe vjere u prastare obrede i dogme, te moljenje litanija i krunica… a Isus im je lijepo rekao: „Ne blebećite kao pogani…“ a oni ga uopće i ne slušaju, eto…

One thought on “U crkvi nema duhovnosti

  1. Tlo si?
    Zašto pišeš o vjerskim temama ako ne vjeruješ ?
    Što su ti krivi vjernici i crkva “osobito katolička”?
    Mislim da si prilično “površno” kad miješaš Isusa i istočnjačke gurue.
    BOG te blagoslovio !

    Josip

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s