Zavjere ne postoje

Ne zavjere ne postoje, to su samo teorije kojima se želi plašiti ljude. Inače živimo u predivnom svijetu u kojem su ljudska prava i ljudski život iznad svega. U tom svijetu zabranjuje se pušenje, zato jer je to štetno. To jako dobro pokazuje kako se odgovorni za to brinu za ljudsko zdravlje. Fluor je dobar kem. element, jer štiti i ‘jača’ naše zube… Klor ubija štetne bakterije od kojih bi se mogli zaraziti mnogi ljudi… Oni su štetni samo u većim količinama, jer bi mogli naravno izazvati smrt… Još najbolja je voda iz boca, jer ona je najzdravija. Istina je da je skupa, ali sve što vrijedi – naravno košta: kol’ko para tol’ko muzike, kako se ono kaže, jel. Raspršivanje chemtrailsa isto tako ‘vjerojatno’ ubija viruse u zraku i tako štiti ljude… Oni se brinu za nas, mi smo im važni – što bi oni bez nas? Zna se da je svaki otrov u malim količinama zapravo lijek. Mi ne moramo znati što je to, jer i tako ne bi razumjeli… Svi se trebaju cijepiti, jer ‘oni’ imaju izvrsna cjepiva koja će nas zaštititi od svih virusa, pa i onih koji su slučajno pobjegli iz laboratorija. Oni koji paze na to što jedu su ortoreksični (to je bolest) jer čovjek zapravo treba sve jesti, jer je svejed i ništa nije štetno. Aditivi su korisni, jer pojačavaju okus i daju lijepu boju, da bi nam ono što jedemo bilo ukusnije i privlačnije. Prirodna hrana je neisplativa, a GMO hrana je dostignuće suvremene civilizacije… I zato treba zabraniti organsku hranu, jer nije potrebno toliko ulaganje (to je rastrošnost).
Alternativna medicina je opasna! Treba vjerovati samo liječnicima i farmaceutima. Oni su za to kvalitetno osposobljeni i imaju licencu za to. Ostali su opasni šarlatani, kojima se ne smije vjerovati. Lijekovi su jako dobri, iako su skupi. Ali ono što je dobro je skupo. To je uvijek bilo tako. Farmaceuti inače liječnicima pomažu popraviti budget, jer su velikodušni i darežljivi. I tako se međusobno pomažu u današnjoj poplavi opasne alternative, koja bi nas mogla progutati…
Banke nam pomažu i uvijek su tu za nas. Ako nemamo novca, možemo ga uvijek dobiti. Treba samo ugovoriti kredit. A kamate su – prava sitnica. Ne moraju se ni vraćati, nego ćeš ih vratiti kad stigneš, kad budeš mogao – no problem. Isto tako i države koje su u krizi mogu dobiti neograničenu količinu novca za tekuće potrebe. Netko će to vratiti, kad stigne, kad dođu bolja vremena – ne moramo mi…
Ne moramo imati ni svoju vojsku. Možemo slobodno uništiti svoje naoružanje, jer je ionako zastarjelo. Štitit će nas NATO, oni su velikodušni… Mi smo tu – za vas – na raspolaganju…
Svi trebaju živjeti u gradovima, jer je tu život najbolji. Nitko ne mora obrađivati zemlju i uzgajati voće i povrće. Sve što nam treba uvijek možemo vrlo povoljno uvesti… Tko bi još danas radio na zemlji? To još rade samo neke zaostale zemlje Zapada. To nama ne treba… Ti ‘plodovi zemlje’ su jako zdravi i uopće se ne kvare, jer su kemijski dobro zaštićeni…
Trebamo prodati sve što smo stvorili u zlom i nečovječnom komunizmu. Treba to dati onima koji znaju najbolje upravljati imovinom i ‘razvijati’ proizvodnju. Radnici su na žalost višak, jer ih je bilo previše. Oni su bili neopravdano zaposleni. To nije isplativo. A još najbolje je zaostale tvornice srušiti i prodati zemlju za gradnju trgovačkih lanaca, jer oni su danas najpotrebniji i najisplativiji. Jer, inače gdje bi kupovali, kad se ljudi danas više ne žele baviti sitnom trgovinom…
Mediji nisu u rukama nekakve elite, nego su to nezavisni mediji koji pišu i prenose samo istinu jer su im to plemenita načela kojih se čvrsto drže. Oni zapošljavaju najbolje novinare i najbolje ih plaćaju da pišu istinu i samo istinu o svemu što se događa u svijetu. I zato: čitajte novine i gledajte TV, da budete u toku! Inače ne bi znali ‘pravu istinu’ o onom što se događa u svijetu. Neki tamo bolesnici, iz podruma, progonjeni paranojom, lansiraju teorije zavjera, jer nemaju drugog posla i tako liječe svoje frustracije i životne neuspjehe, optužujući pošten svijet koji radi na blagostanju i dobrobiti svih ljudi.
Globalizam i NWO su jako dobri jer žele ujediniti sve ljude koji su tako žalosno podijeljeni. Države treba ukinuti, kao i religije ili treba biti samo jedna religija koja će spajati sve ljude, a ne dijeliti kao do sad.
Vanzemaljci isto ne postoje. Zapravo postoje, o tome je baš nedavno bilo na TV-u, da ćemo ih uskoro upoznati… pa sam se začudio – otkud odjednom ta promjena? Ali poslije su to lijepo objasnili i rekli da se radi samo o sićušnim mikroorganizmima koji mogu živjeti u ekstremnim uvjetima… Dakle, život može postojati samo na Zemlji – zaključak je jasan!
Isto u novinama je bilo da su NLO-i zapravo meteorološki baloni i razne iluzije koje se pojavljuju kao fatamorgana. Sve je razriješeno, sve je objašnjeno, a oni koji misle suprotno su naravno samo čudaci i psihički labilne osobe. I zato treba čitati novine – treba biti u toku.

To je samo moj odgovor onima koji ne vjeruju u teorije zavjera i poruka neka i dalje ne vjeruju u te gluposti. Pa oni su pametni, zašto da vjeruju u gluposti koje budale izmišljaju? Neka i dalje ostanu pametni i mirni. Jer: ‘sve je pod kontrolom’.

Rekao sam da više neću o tome, ali nisam mogao odoliti, da pojasnim onima koji ne vjeruju u glupe teorije zavjera i da im dam što više argumenata, da ih i dalje ne zbunjuju i ne opterećuju s tim glupostima. Zapravo, evo, sad pišem čak protiv teorija zavjera, jer sam konačno shvatio, pa sad razotkrivam opasne teoretičare zavjera koji samo plaše čovječanstvo. 🙂

8 misli o “Zavjere ne postoje

  1. Shvaćam tvoju frustraciju 🙂
    Sve je nekako tu no istinskih dokaza nema.

    Mislim da je ovo doprinos tvojoj temi iako malo van teme. Radi se izvatku iz knjige Lyn McTaggart “Polje” i (ako vjerujemo autorici) istinitim činjenicama i osobama. Radi se o cijenjenom istraživaču koji je eksperimentima dokazao homeopatiju no znanstvena zajednica ga je popljuvala. Ipak koje desetljeće kasnije su morali priznati da je bio u pravu.
    Primjer pokazuje kako funkcioniraju lobiji u znanosti za koje čovjek laički ne bi vjerovao da postoje:


    To otkriće predstavljalo je trajan i mučan otklon u karijeri francuskog
    istraživača Jacquesa Benvenistea koji je sve do osamdesetih
    godina dvadesetog stoljeća stupao predvidivim putom uglednog
    znanstvenika. Benveniste je kao doktor medicine radio u pariškom
    bolničkom sustavu nakon čega se prebacio na istraživanja o alergijama
    i specijalizirao za mehanizme alergija i upala. Bio je imenovan
    ravnateljem istraživanja u Francuskom narodnom institutu za zdravlje
    i medicinska istraživanja (INSERM) te se proslavio otkrićem
    trombocitnog aktivacijskog faktora (PAF), važnog činitelja u alergijama
    kao što je astma.
    Kružile su glasine o mogućnosti
    da postane jedan od malobrojnih francuskih biologa koji će
    biti nominiran za Nobelovu nagradu.
    Njegove su znanstvene rasprave među znanstvenicima s INSERM-a bile od najčešće citiranih, što je
    značajka vrsnog i uglednog znanstvenika. Primio je čak i srebrnu
    medalju od CNRS-a (Centre National de la Recherche Scientifique),
    jednu od najprestižnijih francuskih znanstvenih nagrada.

    I tada, 1984. godine, njegovu svijetlu i sigurnu budućnost slučajno
    je ugrozilo nešto za što se kasnije ispostavilo da je mala pogreška
    u izračunu. U Benvenistovom laboratoriju u INSERM-u proučavali
    su degranulaciju bazofila: reakciju posebnih bijelih krvnih tjelešaca
    na alergene. Jednoga dana je Elisabeth Davenas, jedna od njegovih
    najboljih laboratorijskih tehničara, došla k njemu i izvijestila ga da
    je vidjela i zabilježila reakciju u bijelim krvnim tjelešcima premda
    je u otopini bilo premalo molekula alergena.

    »Eksperimentirali ste s vodom.» – rekao joj je. «Vratite se i ponovite
    pokus!»
    Tek kada je nekoliko puta ponovila eksperiment s jednakom
    otopinom i svaki puta dobila isti rezultat, Jacques je shvatio da je
    Elisabeth, koja je inače bila vrlo pedantan radnik, možda naletjela
    na nešto što vrijedi istražiti.
    Jacques u to vrijeme uopće nije znao što je homeopatija, što govori o tome
    koliko klasičan liječnik je bio, međutim, znanstveniku istraživaču u
    njemu apetit se bio probudio u dovoljnoj mjeri. Zamolio je Elisabeth
    da otopinu razrijedi još više, tako da u njoj više ne bude ni traga
    prvotne aktivne tvari.
    Benveniste se povezao s pet različitih laboratorija u četiri države
    (Francuskoj, Izraelu, Italiji i Kanadi) od kojih su svi ponovili
    njegove rezultate. Potom je 1988. godine trinaest znanstvenika u
    vrlo prestižnom časopisu Nature zajednički objavilo rezultate svoje
    četverogodišnje suradnje. Dokazali su da otopina s antitijelima koju
    uzastopno razrjeđujemo sve dok u njoj nema više ni jedne molekule
    antitijela, bez obzira na to i dalje prouzrokuje reakciju imunih stanica.

    I u časopisu Nature nesumnjivo su razumjeli možebitne posljedice
    tog otkrića za prihvaćene biokemijske zakone. Urednik John
    Maddox pristao je na objavu članka, no pri tome je napravio korak
    bez presedana – na kraju članka postavio je urednički dodatak:
    Urednička ograda
    Čitatelji ovog članka možda dijele skepsu brojnih stručnjaka
    koji su tijekom posljednjih nekoliko mjeseci komentirali
    nekoliko njegovih verzija. Bit predstavljene rasprave je da
    vodena otopina s protutijelima očuva svoju sposobnost
    pobuđivanja biološke reakcije čak i kada ju razrijedimo
    do mjere da postoji samo zanemariva mogućnost da je u
    uzorcima ostala i jedna jedina molekula. Za takvu aktivnost
    nema nikakve fizikalne osnove. Profesor Benveniste ljubazno
    se složio da Nature pozove neovisne istraživače i da s
    njima ponovi svoje eksperimente. Izvještaj o tom istraživanju
    objavit ćemo uskoro.
    Maddox je, uz to, u vlastitom uvodniku pozvao čitatelje da potraže
    propuste u Benvenistovom istraživanju.5
    Benveniste je bio ponosan čovjek kojega nije bilo strah lupiti
    šakom o stol i suprotstaviti se establišmentu. Ne samo da ga nije bilo
    strah članak objaviti u jednom od najkonzervativnijih časopisa u
    cjelokupnoj znanstvenoj zajednici nego je i, nakon što su posumnjali
    u njegovu vjerodostojnost, žustro prihvatio izazov i pristao na njihovu
    želju da u svom laboratoriju ponovi rezultate.
    Četiri dana nakon objave Maddox je osobno došao sa «znanstvenim
    sljeparskim vodom», kako se Benveniste poslije izrazio, u kojemu
    su osim Maddoxa još bili Walter Stewart, poznati razotkrivač
    šarlatana, te James Randi, profesionalni magičar kojega su obično
    pozivali pri raskrinkavanju znanstvenih radova koji su se ustvari
    temeljili na nekoj vrsti prijevare. Benveniste se pitao jesu li magičar,
    novinar i prokazivač šarlatana najbolja moguća ekipa za procjenjivanje
    suptilnih promjena u biološkom eksperimentiranju. Elisabeth
    Davenas pod njihovim je budnim pogledom obavila četiri pokusa,
    jednoga slijepog, od kojih su, prema Benvenistovim riječima, svi bili
    uspješni. Unatoč tome, Maddox i njegova ekipa opovrgavali su rezultate,
    te su odlučili promijeniti eksperimentalni protokol, skratiti
    postupke kodiranja, i čak su jednom melodramatskom gestom kod
    zalijepili za strop. Stewart je inzistirao na tome da neke pokuse izvede
    sam te je, iako je Benveniste ustvrdio da je nestručan za takvu vrstu
    pokusa, promijenio način njegove izvedbe.
    Sa svojim novim protokolom i u nabijenom ozračju, budući da
    su očito željeli dokazati da INSERM-ova ekipa nešto skriva, obavili
    su još tri pokusa koja nisu uspjela. Sada je Maddoxova ekipa dobila
    željene rezultate te su se žurno pokupili, a prije toga je Maddox još
    zatražio kopije od tisuću i pet stotina Benvenistovih spisa.
    Nedugo nakon njihovog petodnevnog posjeta u Nature-u je objavljen
    izvještaj pod naslovom «Eksperimenti s krajnje razrijeđenim
    otopinama raskrinkani». U članku je pisalo da se u Benvenistovom
    laboratoriju nije poštovao primjeren znanstveni protokol. Maddox
    je izrazio sumnju u potvrdne rezultate iz drugih laboratorija. Izrazio
    je iznenađenje što istraživanja nisu uvijek bila uspješna, a budući je
    to standard u biološkim istraživanjima – to je bio jedan od razloga
    zbog čega je Benveniste objavio rezultate tek nakon što je obavio
    više od 300 pokusa. Maddox je u svojoj procjeni također propustio
    istaknuti da je test s bojama vrlo osjetljiv, te da i najmanja promjena
    u eksperimentalnim uvjetima može pokvariti eksperiment, tako da
    ni visoke koncentracije anti-IgE ne izazivaju nikakav učinak na
    uzorku davateljeve krvi. Izrazili su osupnutost činjenicom da dvojicu
    Benvenistovih suautora plaća proizvođač homeopatskih pripravaka.
    «Cinjenica da proizvođači financiraju znanstvena istraživanja nešto
    je posve uobičajeno.», kontrirao je Benveniste. «Želite li možda reći
    da su rezultati promijenjeni kako bi išli na ruku pokrovitelju?«
    Benveniste je uzvratio udarac strastvenim odgovorom i pozivom
    na znanstvenu nepristranost:
    Salemski lov na vještice i progoni ala McCarthy pokopat će
    znanost. Znanost uspijeva samo u slobodi … Tko želi dokazati
    suprotne rezultate to može učiniti isključivo tako da
    ponovi pokuse. Može biti da smo svi u dobroj vjeri u krivu.
    To nije nikakav zločin nego uobičajena pojava u znanosti
    Rezultati objavljeni u časopisu Nature imali su razoran učinak
    na Benvenistov ugled i položaj u INSERM-u. Znanstveno vijeće INSERM-
    a počelo je cenzurirati njegov rad, i svi su gotovo jednoglasno
    izjavljivali da bi trebao provesti dodatne pokuse «prije zauzimanja
    stajališta da su svi znanstvenici tijekom dva stoljeća propustili
    uočiti neku pojavu.»7 U INSERM-u se nisu osvrtali na Benvenistove
    prigovore o kvaliteti istraživanja članova časopisa Nature, i naposljetku
    su ga spriječili da nastavi sa svojim radom. Kružile su glasine o
    mentalnoj neuravnoteženosti i prijevari. Nature i druge publikacije
    obasula su protestna pisma u kojima su njegov rad nazivali «dubiozna
    znanost», «okrutna obmana» i «pseudo-znanost».
    Benvenistu je pruženo nekoliko prilika da na dostojan način
    napusti svoj rad i nikakav profesionalni razlog da s njime nastavi.
    Ustrajanjem na svom prvotnom radu zacijelo bi uništio karijeru
    koju je tako drugo gradio. Međutim, Benveniste je u INSERM-u već
    dospio do vrha i nije imao nikakve želje postati direktor. Nikada nije
    bio karijerist i sve što je želio bilo je nastaviti sa svojim istraživanjima.

    Godine 1992. Federacija američkih društava
    za eksperimentalnu biologiju (Federation of American Societies for
    Experimental Biology ili FASEB) održala je simpozij pod okriljem
    Međunarodnog društva za bioelektriku (International Society for
    Bioelectricity) na kojemu su raspravljali o interakcijama elektromagnetskih
    polja s biološkim sustavima.17 Brojni drugi znanstvenici
    ponovili su eksperimente s visoko razrijeđenim otopinama18, a opet
    nekoliko drugih znanstvenika poduprlo je i uspješno ponovilo
    pokuse s digitaliziranim informacijama za molekularnu komunikaciju.
    19 Benvenistova posljednja istraživanja osamnaest su puta ponovili
    u neovisnom laboratoriju u Lyonu, i u još tri druga neovisna
    centra.
    Nekoliko godina poslije epizode sa sjećanjem vode u časopisu
    Nature razne su znanstvene skupine još uvijek pokušavale dokazati
    da je Benveniste u krivu. Profesorica Madelene Ennis s Queens University
    u Belfastu okupila je veliku sveeuropsku istraživačku skupinu
    želeći jednom zasvagda dokazati da su homeopatija i sjećanje
    vode čista besmislica. Konzorcij od četiri neovisna laboratorija iz
    Italije, Francuske, Belgije i Nizozemske, pod vodstvom profesora M.
    Roberfroida s Catholic University of Louvain u Bruxullesu, proveo
    je inačicu Benvenistovog prvotnog eksperimenta s bazofilnom degranulacijom.
    Pokus je bio besprijekoran. Nitko od istraživača nije
    znao u kojim je epruvetama homeopatska otopina, a u kojima čista
    voda. Sve su otopine bile pripremljene u laboratorijima koji nakon
    toga nisu imali nikakve veze s pokusom. Rezultate je kodirao i dekodirao
    te tabularno uredio neovisni istraživač koji isto tako nije bio
    povezan s istraživanjem.
    Naposljetku su tri od četiri laboratorija dobili statistički značajne
    podatke s homeopatskim pripravcima. Profesorica Ennis još uvijek
    nije vjerovala rezultatima te ih je odbacila kao ljudsku pogrešku. Da
    bi isključila mogućnost ljudske mušičavosti upotrijebila je protokol
    za automatsku obradu dobivenih rezultata. Rezultati su i dalje bili
    jednaki. Iako je aktivni sastojak bio snažno razrijeđen, otopina je
    još uvijek djelovala, bez obzira na to je li aktivni sastojak uopće bio
    prisutan ili je voda bila toliko razrijeđena da u njoj nije ostalo ništa
    od prvotne tvari. Ennisova je bila prisiljena priznati: «S obzirom na
    dobivene rezultate moram napustiti svoju nevjericu i započeti tražiti
    racionalna objašnjenja za naše pronalaske.«20
    To je za Benvenista bila kap koja je prelila čašu. Da su rezultati
    Ennisove bili negativni, objavili bi ih u časopisu Nature i tako njegov
    rad zauvijek pospremili u kantu za smeće. Međutim, pošto su
    se njezini rezultati slagali s njegovima, bili su objavljeni u relativno
    nevažnom časopisu, i to nekoliko godina poslije događaja kako ih
    nitko ne bi zapazio!
    Pored rezultata Ennisove, Benvenistova otkrića poduprla su i
    sva znanstvena istraživanja o homeopatiji. Odlična, dvostruko slijepa
    istraživanja s placebo kontrolom pokazala su da homeopatija
    pomaže pri mnogim oboljenjima uključujući astmu,21 dijareju,22 infekcije
    gornjeg dijela dišnog trakta kod djece23 te čak i kod srčanih
    bolesti.24 Od najmanje sto i pet pokusa s homeopatijom, osamdeset i
    jedan je dao pozitivne rezultate.
    U najvećoj mjeri neoborive eksperimente u Glasgowu proveo
    je dr. David Reilly. Njegova dvostruko slijepa istraživanja s placebo
    kontrolom i svim uobičajenim provjerama prave znanstvene studije
    pokazale su da homeopatija pomaže kod astme.25 Unatoč znanstvenoj
    zasnovanosti pokusa, uredništvo The Lanceta je, vrlo slično časopisu
    Nature u Benvenistovom primjeru, pristalo na objavu rezultata, ali ih
    u uvodniku jednostavno nisu htjeli priznati:
    Što bi moglo biti apsurdnije od zamisli da neka supstanca
    ima terapeutski učinak čak i ako je toliko razrijeđena da
    pacijent najvjerojatnije ne primi niti jednu njezinu molekulu?
    Da, načelo razrjeđivanja u homeopatiji je apsurdno;
    razlog za bilo kakav terapeutski učinak mora ležati negdje
    drugdje.26
    Nakon što je pročitao polemiku o Reillyjevim studijama koja se
    razvila u Lancetu, Benveniste se nije mogao suzdržati da ne reagira:
    Ovo nas neumoljivo podsjeća na čudesno samodostatnu
    izjavu francuskog akademika iz devetnaestog stoljeća u
    vrućoj debati glede postojanja meteorita koja je uzbudila
    znanstvenu zajednicu tog vremena: «Kamenje ne pada s
    neba, jer na nebu nema nikakvog kamenja.»

  2. Treba li uopće o tome govoriti i gubiti energiju na nepotrebne pojedince koji zatvaraju oči pred istinom? Koji od drveta ne vide šumu? Zašto?
    Neka vjeruju što žele. Povijest je da sada prepuna svjedočanstva kako su zatirani veliki ljudi i velika otkrića. Oni koji ne shvaćaju nisu dostojni pažnje. Kada se sami osvjeste, shvatiti će.

  3. nadasve simpaticno i cinicno ail i pomalo povrsno(mislim samo na konkretni tekst, jer dalje nisam jos stigao)….u svakom pogledu za pohvalu nastavljm pratiti tvoj blog!!!

  4. Hvala na javljanju…
    površno – da sigurno – jer ne da mi se to studiozno obrađivati!
    I tako sam napisao u prošlom postu da prestajem s tim, a onda sam naišao na jedno daleko površnije tumačenja ‘teorija zavjera’ – tako da nisam izdržao, da se ne osvrnem na takve koji tako to sve tumače da je sve to samo neka paranoja… – a ima ih. Zapravo većina ‘normalnih ljudi’ tako razmišlja. Ma dobro, pomirit ću se s tim…
    I gle Deelite (…nisam te ni skužio odmah…) kako kaže – čemu gubiti energiju na to i takve ljude!?
    Ako su sretni u svojoj iluziji – zašto bi im to kvarili? No iluzija ne traje vječno…

  5. Pročitao sam neke vaše tekstove i imam interes za njih. Prenio bih ih na portal i forum. Ako ste zainteresirani za suradnju, u vidu prenošenja ili objavljivanja vaših članaka bit će mi drago da se javite na mail.

  6. Stari ti si fulao sve.. i nemogu vjerovati na kojim temeljima gradis ta uvjerenja kad je sve bas suprotno.. imas cilj drzati ljude u miru? prvo ih treba obavjestiti o istini i realnosti pa kad sakupe dovoljno znanja i zastite nece vise brinuti.. ali mogu ti reci zavjere su realnost.. ovaj svijet je kazaliste i ni priblizno neznas sto je iza zavjese… vanzemaljske rase su realnost… Nibiru planet krizanja je stvarnost…novo rodjenje zemlje je stvarnost… razlike izmedju vrha piramide i nas obicnih ljudi je stvarnost..ja neznam gdje si se ti rodio? ali mi te zao!

  7. Ma da, to su samo priče… Otkud ti to? Tko u to vjeruje što ti pričaš? Kakav Nibiru?
    He, he
    Čuj stari – nije mi jasno – jel ti to ozbiljno? Molim te pročitaj još jednom ovaj tekst i druge tekstove ne ovom blogu – pa će ti valjda biti jasno da je sve u ovom tekstu – bila samo svojevrsna ironija – na račun na žalost puno onih koji stvarno otprilike baš tako misle!
    Meni je tebe žao – ako to ne shvaćaš – ili možda nisi sve pročitao?

  8. Hvala na poučnm tekstu. Bavim se ovom tematikom već duže vrijeme i dobro je ljude upozoriti na opasnost. Nažalost, ima nekih koji nisu na stupnju razvoja na kojem bi to mogli razumjeti.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.