Postoji li izlaz?

Nakon duge potrage, preispitivanja, razmišljanja – došao sam do zaključka da zapravo sve to znanje koje nam se danas obilno nudi i nema neku posebnu vrijednost. Najveći ljudi rekli su: znam da ništa ne znam! Jer znanje je, kao i neko materijalno bogastvo, zapravo isprazno. Imati bogatstvo, imetak, posjed, nekom se čini kao glavni cilj u životu, baš kao i nekima – znanje. Dosta toga sam pročitao i još daleko više od svega što postoji nisam i najvjerojatnije i neću… Ali zapravo pravog znanja i nema. Tko može reći da ima znanje koje ima neku istinsku vrijednost koja bi čovjeku mogla promijeniti život? Takvo znanje ne postoji… Najčešće se radi znanju koje je plod ega-uma i takvo znanje, filozofske ili duhovne koncepcije stvarno su – bar za mene – bezvrijedne. To su ono što se kaže: ‘kule u pijesku’. Nešto što ima samo neku fiktivnu vrijednost, za onoga tko ‘povjeruje’ da je baš to neka njegova istina koju je otkrio ili koju je netko drugi usvojio kao svoju. Tako da ovaj tip znanja me stvarno ne zanima. Uvjeren sam u ono što se inače kaže da je istina jednostavna, a laž je uvijek onako uvijena i samo daje dojam istine, zato jer je nešto složeno i možda ‘pametno’ i sl.

Ali ipak, neke osnovne stvari treba znati, da bi se stekao jedan širi uvid u realnost. Mnogi mitovi, religijski, povijesni i drugi, odvijaju važnu ulogu u ljudskom društvu, baš zbog toga jer ljudi ne znaju čak ni neke osnovne stvari. Dovoljni su samo neki arhetipski pojmovi da bi se na temelju njih isplele čitave priče i sagradili veliki sustavi koji odigravaju značajnu ulogu u čitavim društvima… Jer ljudima ne treba ‘puno materijala’, da bi se kroz povijest izgradile mnoge legende i ispjevali mnogi epovi u čast ‘drevnim junacima’. U tu priču se kasnije može ugrađivati bilo što – po volji – da bi se dobilo na aktualnosti i tobože vjerodostojnosti. Kao što se to inače događa, od nekih običnih stvari i događaja u svakidašnjem životu može se svašta napraviti, kao npr. kako se to kaže, od buhe – slona i sl.

Tu bi već čovjek trebao biti malo kritičniji i svjesniji. Ne treba tu zapravo puno mudrosti i hrpa knjiga, da bi se nešto malo moglo razlučiti i vidjeti o čemu se radi. Kao što je inače poznato, većina ljudi su prosječni, kako to već ide prema Gausovoj krivulji… Postoji jedan manji broj genijalaca i sličan broj, s druge strane onih ispod prosjeka. Genijalci imaju ulogu u ‘stvaranju stvarnosti’ za one ostale koji će ih slijediti, jer što im je drugo preostalo, kad su oni već za ostale odredili pravila igre… Ne bi bilo ništa loše u tome da je ta elita ljudskog društva poštena i altruistički nastrojena prema ostalim članovima društva. Problem je u tome što oni u tome imaju svoj interes i zato su stvari takve kakve su. Zato imamo takvo društvo, koje je daleko od toga da bi bilo idealno i poželjno. Svjesni smo nepravednih društvenih odnosa kroz cijelu povijest, ratova, nasilja, bogatih i moćnih s jedne strane i siromašnih i obespravljenih s druge strane. Trenutno se ne želim baviti društveno-socijalnim pitanjima… nego samo sam ovo naveo kao primjer ‘odnosa u ljudskom društvu’. Demokracija je isto primjer maskiranja istine, da zapravo građani ne biraju vlast, kao što misle, nego biraju samo igrače, koji su uvijek ‘njihovi’. (lijevi ili desni)

Elita koja vlada svijetom sigurno ima određeno znanje koje je skriveno i pomno čuvano, dok se za mase lansiraju neke ideologije kojima ih se želi pridobiti. Ne radi se samo o ideologijama, nego o svemu onome što nas se uči kroz službene institucije društva… ali i o onome što se kroz javne medije promiče kao jedan model ponašanja. Tu se uvijek daju neki prizemni ideali ‘uspješnog čovjeka’ koji se je uspio popeti na društvenoj ljestvici, obogatiti, postići jedan zavidni status u društvu itd. Stvaraju se idoli, zvijezde pa onda danas svatko želi postati popularan i slavan. To je tako kad se promiče ono što ima neku materijalnu, izvanjsku, opipljivu vrijednot. I tako se cijelo društvo usmjerava samo u jednom pravcu, da se bori zauzeti što bolji položaj ili ako ništa drugo, za golu egzistenciju. Njima npr. nitko nikad neće reći da postoje i neke druge mogućnosti i druge vrijednosti koje nisu čisto materijalne prirode.

Zato mi se čini da čovjek uvijek treba biti kritičan prema onome što je u trendu, što je popularno i opće-društveno prihvaćeno, jer iza toga uvijek stoji samo jedan mehanizam, odnosno program kojim se želi nešto postići. Kojim se želi čovjeka uhvatiti u neke mreže i dati mu neku ‘igračku u ruke’, zabaviti ga, da ne misli o nekim dubljim stvarima i pitanjima.

To je otprilike tako i teoretičari zavjera imaju sigurno puno materijala i tema za obrađivanje. I nemam ništa protiv toga, dapače i sam sam pomalo u tome sudjelovao. No shvatio sam nešto drugo. Oni koji nude rješenja, putem raznih pokreta i projekata (npr. Project Camelot), mislim da isto ne nude ništa relevantno i ništa novo. Čini mi se da ipak ne postoji idealno ljudsko društvo koje bi se uopće moglo stvoriti, tako da bi svi živjeli ‘sretni i zadovoljni’. Na žalost, izgleda da to ipak ne postoji. Uvijek će nešto nedostajati… dok god čovjek bude imao ego-svijest. Uvijek će biti razloga za sreću i nesreću, radost i tugu, zadovoljstvo i bol, jer je život u ovoj dimenziji jednostavno takav. Rješenje je možda samo izlaz iz ove dimenzije? A postoji li izlaz? Neki kažu da je to moguće… no, kako se čini samo za pojedince koji su postali dovoljno svjesni ili samo oni kojima se ovo sve čini prilično besmisleno…

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s