Kad sam počeo pisati ovaj blog, išlo je to spontano i u kratkom roku napisao sam puno toga – međutim – u zadnje vrijeme teško mi je prisiliti se da nešto napišem, jer nemam baš inspiracije, a ni vremena. Najviše radi toga što vidim da postoji toliko toga već napisanog, od ljudi koji stvarno imaju neko znanje, iskustvo, praksu itd. A čini mi se da baš oni koji imaju najviše znanja – uopće ne pišu! Prema tome – što je ostalo nama ‘običnim ljudima’? Ja sam inače otvoren na sve – a još me ništa nije dovoljno privuklo ni oduševilo – da bih mogao reći: to je to!
Sve više sam uvjeren u to da, kako neki kažu, postoje tzv. stare duše i mlade duše… ‘Stare’ bi bile one koje su se dugo vremena inkarnirale i napredovale (evoluirale), dok bi ‘mlade duše’ bile one koje su tek započele proces inkarnacije. To kažem na osnovu toga što primjećujem da postoji ogromna razlika među ljudima. Jedni su potpuno materijalistički orjentirani. Možemo ih nazvati materijalisti, fizikalci… Oni su potpuno orjentirani na tijelo, hranu, seks, novac itd. Mogu oni biti i intelektualno razvijeni, ali ako im nedostaje duha, onda će isto biti orjentirani na ove, ‘prizemne’ stvarnosti. To mogu biti i ljudi znanosti, kulture, politike i sl. područja. Oni, premda intelektualno nadareni i razvijeni, neće imati osjećaj za duhovne stvarnosti. Treća kategorija bi bili ljudi koji imaju osjećaj za duhovno područje, ali i određene duhovne sposobnosti i ‘moći’. Npr. mogu osjetiti čakre i raditi s njima, imati astralne projekcije, lucidne snove, vidjeti auru itd.
To bi bila neka gruba podjela. Između jednih i drugih postoji religija. Oni koji su krajnje fizički ili intelektualno orjentirani – neće imati potrebu ni osjećaj za religiju. Njima će sve to biti strano i suvišno, jer je baš ovaj svijet, ovakav kako ga poimamo, kao stvoren za njih. Tu se osjećaju kao riba u vodi. Da bi se fizički ili intelektualno izražavali, neće imati potrebu za nečim izvan ‘ove dimenzije’, jer je takvo okruženje savršeno za njihove intelektualne ili fizičke potrebe. Oni će biti skeptični prema religijama i prema duhovnosti, jer je to za njih totalno strano i nepoznato područje. Među jednima i drugima postojat će i oni koji primjećuju da ih to čime se bave i kako žive ipak potpuno ne ispunjava. Neki od njih zato će prihvatiti religiju – jer ona uči o nečem onostranom. Osim toga, daje im nadu, jer svaki čovjek ide prema smrti. A religija pruža nadu da nakon smrti postoji život u nekom obliku…
Oni koji su duhovno ‘napredni’, ubrzo će shvatiti da im religija ne daje odgovore na početna pitanja… To će ipak ovisiti i o drugim faktorima, a prije svega odgoju, karakteru i sl. Tko nije odgojen da bude vjernik, vjerojatno to neće ni biti i obrnuto. Stupanj religioznosti najviše će ovisiti o odgoju, utjecaju religijskih učenja na život i svjetonazor. Religija će biti više stvar kulturološkog okruženja, nego osobnog uvjerenja i opredjeljenja. Oni koji su ‘stare duše’ neće imati problema s religijom, jer će lako proniknuti da to nije za njih. Oni će se od malena interesirati za paranormale fenomene i mogućnosti. Neke od tih mogućnosti će im biti urođene i neće trebati puno truda da bi nastavili razvoj na tom području.
Danas postoje razna učenja, filozofija, ideja, koncepata o kozmogoniji, svijetu, svemiru, čovjeku itd. Može se tu nači puno istine, ali i puno fantazije i manipulacije. Zapravo, pitanje je gdje su granice? Postoje li one uopće? Jer, kako se može činiti, ako netko pokuša ozbiljno analizirati neke od tih učenja i ideja, teško im je naći ‘slabu točku’, a još teže ih je demantirati, razotkriti. No ipak, sva ta učenja najčešće se zasnivaju na vjeri. Pošto smo ograničeni na uski spektar stvarnosti (kroz vid, sluh itd.) u neke stvari jednostavno moramo vjerovati, da je tako kako kažu oni koji mogu ‘vidjeti dalje’. Koji imaju iskustvo nečega što je običnim ljudima nedostupno.
I baš tu ima puno prostora za manipulacije ljudima. Mnoštvo ideologija je smišljeno upravo zato bi se njima manipuliralo. Komunizam, fašizam, danas globalizam, mnoštvo religija, pokreta… Sve te ideologije imaju neku početnu ideju koja je ‘dobra’… Koja nešto obećava. Bolji svijet, bolje društvo, bolje međuljudske odnose. Ako se ljudi u tome angažiraju, s vjerom da je to ‘dobra stvar’, normalno je da će tu biti puno toga vrijednog i dobrog. Ali, početna ideja će (bar za mene) uvijek biti upitna. Bar do sada, ništa od tih učenja – nije se pokazalo kao nešto aposlutno istinito i vrijedno povjerenja. Pogotovo ako se kopa malo dublje i istraži same korjene te ideje… I zato, sve velike ideje i ideologije mi se čine kao neki mamac za mase, za ljude koji neće istraživati, neće postavljati pitanja, neće biti kritični prema onome na što ih se poziva i što im se nudi.
Karizmatični ljudi su oni koji imaju neki ‘dar’. A taj ‘dar’ se sastoji u tome da imaju vrlo razvijenu sposobnost uvjeravanja, manipuliranja (možda čak nesvjesno), privlačenja ljudi, a možda čak i liječenja… To im je onda kao neka potvrda da su autentični… Da su od nekog poslani, u neku misiju, s nekim ciljem, da uvjeravaju ljude u neke ideje koje bi njihovi sljedbenici trebali prihvatiti. Takve pojave će meni osobno biti uvijek neprihvatljive. Iako, priznajem da se od nečega mora krenuti. Postoje ljudi koji su stvarno ‘ostvareni’ i oni čak ne moraju to ni govoriti… Kao npr. spomenuti već Maharshi, Nisargadatta i sl. Oni čak nikud ne idu, ne misionare, ne pozivaju ljude, ništa od njih ne traže, nemaju nikakvu ideologiju (učenje) koju bi trebalo ‘naučiti’ i prihvatiti.
Uvjeren sam da treba, po mogućnosti puno čitati, učiti, naravno ne bilo što, nego probanu literaturu i na taj način malo po malo skupljati blago… Razni šarlatani, koji imaju neke ‘karizme’ me ne zanimaju, jer mislim da se tu radi baš o manipulaciji. A najčešće sve se svodi na kult ličnosti i obožavanje nekog. Očiti primjer takve ‘karizme’ je bio Sai Baba koji je imao mnoštvo obožavatelja samo zbog toga jer je imao neke ‘nadnaravne sposobnosti’. Nije mi poznato da je on nekog doveo do prosvjetljenja, nego je samo imao potrebu biti obožavan. Ljudi su mu dolazili kao muhe da ga vide, čuju itd. To mi je baš dobar primjer negativnog ‘kulta ličnosti’. Umjesto da im kaže: evo ja sam to postigao… nije to ništa posebno… možete to i vi postići… Nemojte mi dolaziti, jer ja vam to ne mogu prenijeti… vi sami trebate raditi na tome… Ali, ne. Takvima izgleda godi baš to da im se dolazi, da ih se obožava. Za mene je to čista manipulacija i izigravanje nečeg. Ali takvi možda to ne rade svjesno, nego su nečiji medij, putem kojeg djeluju na način da od ljudi prave ovce…
Razotkrivenje 