Postoje razne vrste duhovnosti i spiritualnih učenja… Osnovna podjela tih učenja su na one religiozna i ona dublja, spiritualna, ezoterijska. Religiozni vjernici odbacuju ezoterično – okultna učenja prije svega zato jer ih ne razumiju i zato jer su takva učenja paušalno ‘osuđena’ od religijskih autoriteta, iz nekih, samo njima znanih razloga. Najvjerojatnije zato jer se takva učenja ne uklapaju u njihove dogme i poglede na dobro i zlo. Iako, objektivno gledano, u takvim učenjima nema ničeg što bi bilo ili izgledalo kao neko realno zlo. U takvim učenjima nema ničeg izopačenog, perverznog, bolesnog, ‘sotonskog’… Osim što u njima postoje temeljno drugačiji koncepti. Učenja religija zasnivaju se na vjeri u Boga, štovanju Boga, odnosu prema Bogu preko posrednika i onih koji su ‘ovlašteni’ za pojedinačna učenja, dogme – kako, zašto, na koji način vjerovati, štovati Boga, kako živjeti itd.
Duhovnost je širok pojam. Religije su uvjerene da samo one posjeduju ‘pravu duhovnost’ – dok su drugi koji se bave duhovnošću na jedan slobodan način, izvan okvira postojećih religija, kategorizirani kao šarlatani ili ‘lažni proroci’. Moglo bi se reći da u religijama uopće ne postoji duhovnost. To npr. židovski rabini javno priznaju i kažu da im Bog nikada nije ništa objavio o nečem onostranom, nego samo o zemaljskim stvarima i životu. Takva ‘duhovnost’ tiče se samo morala i etike, načina života, načina štovanja Boga – ali ne govori o nikakvim duhovnim tehnikama, ni mogućnostima spiritualnog razvoja.
Dok duhovnost o kojoj govorim teži prema transformaciji, promjeni, duhovnom razvoju i evoluciji. Zanimljivo je to što je takav pristup kod svih religija ‘zabranjen’! Gotovo sve klasične religije, osim eventulano hinduizma, su složne u tome da je bavljenje nekim mističnim stvarima upitno i sumnjivo. Sve one su gotovo jednoglasne u tome da je to ‘zabranjeno i opasno područje’… Da je čovjeku dano samo to da vjeruje u ‘višu silu’, podvrgava joj se, živi onako kako mu se propisuje i da ‘ne talasa’, tj. da ne odskače od prosjeka i većine koja to prihvaća, najčešće od malih nogu – jer su baš tako ciljano formirani. Oni koji se ‘drznu’ zanimati se takvim stvarima, upozorava ih se i plaši time da to nije u skladu s vjerom, da to nije dopušteno, odn. da je to ‘zlo’. Dok se ne iznose uopće argumentirani razlozi – zašto bi to bilo – zlo?
O čemu se radi uopće u duhovnosti? Mnogima je to potpuno strani teren. Mnogi ne mogu uopće definirati ni reći što je to uopće duhovnost? Kao što sam spomenuo – za vjernike duhovnost je u većini slučajeva molitva i neki kultni oblici štovanja ‘višeg Bića’. Međutim prava duhovnost, spiritualnost je nešto puno više. Tu se radi o tome da čovjek treba ‘raditi na sebi’, a to je često mukotrpni rad, koji zahtijeva potpunu predanost, ustrajnost u primjenjivanju određenih vježbi i tehnika. Da se treba probuditi, postati svjestan, oslobađati se ograničenosti u kojima živi kao i gledanja na svijet pod utjecajem ego-osjećaja. Da si neprestano treba postavljati pitanje na koje gotovo nitko ne zna odgovor: Tko sam ja? I kako neki kažu, baš u vezi tog pitanja: oni koji ne znaju odgovor – govore – a koji znaju – šute…
Postoji puno vrsta ezoterijskih učenja. Osnovna definicija ezoterije je ta da je ezoterija poniranje u unutrašnjost, otkrivanje unutrašnjeg svijeta. Dok je egzoterija ono što nude religije. To je ta osnovna podjela, koju sam već spomenuo… Smatra se da ezoterija vuče svoje korijene iz drevnog Egipta. Neki čak misle da suvremena i drevna učenja Istoka (hinduizam, yoga) zapravo isto potiču iz Egipta… U svim tim učenjima temeljna stvar je ozbiljan ‘rad na sebi.’ Kako ta učenja nisu za mase – koje bi ih mogle zloupotrijebiti – zbog toga su ona postala okultna (skrivena). Osim toga, ta učenja su uvijek bila progonjena i zatirana od nosioca vlasti, osobito u vrijeme srednjeg vijeka… A to je drugi razlog zašto su ta učenja okultna – skrivena… A ne zato – kako se inače smatra u narodu – da imaju veze sa zlom, Sotonom i demonima… Da je to neka vrsta sotonizma, štovanje vraga i sl. gluposti!
Magija i hermetizam su temelj svih okultnih disciplina. Magija isto nije ono što je isto rašireno mišljenje, zbog spomenutih predrasuda – neko čaranje, vračanje, ‘bajanje’ u cilju postizanja nekih osobnih moći i nanošenja zla nekome putem demonskih sila, prodaja duše za materijalno bogatstvo i moć nad drugima i slične fantazije. (ne kažem da toga nema – ali to nije izvorna i prava magija) Magija je zapravo stroga disciplina koja potječe negdje iz Sumera… Magi su u davna vremena bili neka vrsta ‘znanstvenika’ za duhovno područje, odnosno gnostici. (Gnoza znači znanje, a moglo bi se reći, nešto kao – duhovna znanost…) Magija se ,ukratko rečeno, zasniva na radu sa drevnih ‘četiri elemenata’ – vatra, voda, zemlja, zrak… Zatim na sposobnosti vizualizacije, vidovitosti… U modernoj magiji radi se na razvijanju tzv. ‘psi-moći’… (telekineza, levitacija, viđenje aure, bioenergija i sl.)
Magija i ezoterija općenito ne odbacuje i ne negira postojanje Boga, kao vrhovnog Bića. Međutim, ne zamišlja Boga kao Biće kojemu je potrebno ljudsko štovanje, klanjanje, poslušnost, kult, hram i sl. što je usko vezano za religijska vjerovanja. Pogotovo ne prihvaća potrebu posrednika između Boga i ljudi… Gotovo na sličan način kao i religije smatra da duša potječe od Boga, s tom razlikom da je duša jednostavno dio Boga i duhovni dio čovjeka koji mu se vraća… Ezoterijska učenja naglašavaju ‘rad na sebi’, na otkrivanju unutarnjeg svijeta i potencijala koje čovjek nosi u sebi – uglavnom potpuno nesvjesno! Ezoterija općenito ‘vjeruje’ u duhovne entitete… Ne u smislu neke pučke vjere, nego u smislu toga da se susreće s tim entitetima koje dijeli na dobre i zle. Odnosno one koji su nakloni čovjeku i njegovom razvoju, te oni koji mogu djelovati štetno i destruktivno na njega. To je zapravo svijet astrala koji ezoterija dobro poznaje, kao područje svoga rada… To su tzv. ‘demoni’ (lat. daemon ili daimon), koji su u izvornom, grčkom značenju zapravo dobronamjerna bića između smrtnika i bogova (niži bogovi). U Indiji ih nazivaju ‘deve’, koje smatraju polubogovima. No, kao što na Zemlji postoje dobri i zli ljudi – može se to pripisati i tim entitetima. Da su neki od njih dobronamjerni, a neki zlonamjerni… I, kako se meni osobno čini, baš ‘u tom grmu leži zec’! Tj. neki od tih daemona su se ‘objavili ljudima’ i predstavili kao ‘jedini Bog’ u kojeg treba vjerovati – tražeći kult, obred, žrtvu, štovanje itd. Iz te pretpostavke mogu se i objasniti različite religije u svijetu. U svakoj od religija objavili su se neki ‘bogovi’ koji su potakli i nadahnuli različite kultove i vjerovanja…
Bog kao Apslut je nešto drugo. On je prije svega Izvor svih oblika života i postojanja. On nema oblik, formu, lokaciju na kojoj prebiva itd. On je nešto kao duhovni potencijal koji ima moć kreacije. Suvremena metafizika uči da postoje različiti nivoi postojanja, dimenzije, odn. vibracije. Sve što postoji sastoji se od energije koja funkcionira na različitim vibracijama (frekvencijama). Današnja kvantna fizika otkrila je tu tajnu i na određeni način empirijski dokazala da materija zapravo uopće ne postoji! Sve što vidimo sastoji se od atoma koji titraju na visokim frekvencijama. 99,99999 % atoma sastoji se od praznine. Čestice od kojih se sastoje atomi isto nemaju neki postojani i fizički oblik… Ezoterija je na neki način davno prije dokazala da je svijet duhovan, odn. kako oni kažu ima mentalni karakter… (to su postulati još davnog hermetizma)
U ovom postu nemam namjeru govoriti o ezoterijskim učenjima magije, hermetizma, kabale, teozofije i mnogih drugih ezoterijskih škola. To mi nije cilj, a niti sam s tim dovoljno upoznat. Htio sam samo pokazati i razotkriti da se u tome ne krije nikakvo zlo – za što ih se inače optužuje ili smatra da je to nešto mračno, zlo i negativno. Zapravo na tom području, kao i na svim drugim područjima, sve ovisi o čovjeku. Daleko od toga da se ta učenja ne mogu zloupotrebljavati i koristiti u cilju vlastite moći i manipulacije drugima. To se može pretpostavljati… Ali da su sama po sebi ta učenja negativna – to jednostavno nije istina! Dapače, ona mogu voditi prema duhovnoj trasformaciji, evoluciji, samospoznaji, prosvjetljenju itd. Ako netko ta učenja koristi u cilju potenciranja vlastitog ega i osobnih moći – u tom smislu ona mogu biti negativna. Sve ovisi zapravo o stupnju ljudske svijesti… Zato su ta učenja okultna (skrivena), iako je literatura o tome danas lako dostupna u bibliotekama, kao i na Internetu.
Usput bih nadodao nešto o tzv. ‘New Age’ učenju. Zaključio bih da New Age nije ništa drugo nego ezoterija koja se prodaje širokim masama koje zapravo ne žele raditi na sebi, koje nisu dovoljno svjesne, i koja su često svjesno ili nesvjesno iskrivljena, na granici fantazije i religije. Dakle, ukratko rečeno – ništa ozbiljno. I tu opet sve ovisi o stupnju svijesti. Neki misle da su namjerno širena i popularizirana, ali u iskrivljenom obliku, da zapravo ne mogu pomoći ljudima u spomenutoj duhovnoj transformaciji. Baš slično religijama koje su dane ljudima u cilju utjehe, manipulacije i zavaravanja. Ali da se to shvati i razotkrije, potrebno je imati određeno znanje i svijest.
Razotkrivenje 