Duhovnost koja transformira

Postoje razne vrste duhovnosti i spiritualnih učenja… Osnovna podjela tih učenja su na one religiozna i ona dublja, spiritualna, ezoterijska. Religiozni vjernici odbacuju ezoterično – okultna učenja prije svega zato jer ih ne razumiju i zato jer su takva učenja paušalno ‘osuđena’ od religijskih autoriteta, iz nekih, samo njima znanih razloga. Najvjerojatnije zato jer se takva učenja ne uklapaju u njihove dogme i poglede na dobro i zlo. Iako, objektivno gledano, u takvim učenjima nema ničeg što bi bilo ili izgledalo kao neko realno zlo. U takvim učenjima nema ničeg izopačenog, perverznog, bolesnog, ‘sotonskog’… Osim što u njima postoje temeljno drugačiji koncepti. Učenja religija zasnivaju se na vjeri u Boga, štovanju Boga, odnosu prema Bogu preko posrednika i onih koji su ‘ovlašteni’ za pojedinačna učenja, dogme – kako, zašto, na koji način vjerovati, štovati Boga, kako živjeti itd.

Duhovnost je širok pojam. Religije su uvjerene da samo one posjeduju ‘pravu duhovnost’ – dok su drugi koji se bave duhovnošću na jedan slobodan način, izvan okvira postojećih religija, kategorizirani kao šarlatani ili ‘lažni proroci’. Moglo bi se reći da u religijama uopće ne postoji duhovnost. To npr. židovski rabini javno priznaju i kažu da im Bog nikada nije ništa objavio o nečem onostranom, nego samo o zemaljskim stvarima i životu. Takva ‘duhovnost’ tiče se samo morala i etike, načina života, načina štovanja Boga – ali ne govori o nikakvim duhovnim tehnikama, ni mogućnostima spiritualnog razvoja.

Dok duhovnost o kojoj govorim teži prema transformaciji, promjeni, duhovnom razvoju i evoluciji. Zanimljivo je to što je takav pristup kod svih religija ‘zabranjen’! Gotovo sve klasične religije, osim eventulano hinduizma, su složne u tome da je bavljenje nekim mističnim stvarima upitno i sumnjivo. Sve one su gotovo jednoglasne u tome da je to ‘zabranjeno i opasno područje’… Da je čovjeku dano samo to da vjeruje u ‘višu silu’, podvrgava joj se, živi onako kako mu se propisuje i da ‘ne talasa’, tj. da ne odskače od prosjeka i većine koja to prihvaća, najčešće od malih nogu – jer su baš tako ciljano formirani. Oni koji se ‘drznu’ zanimati se takvim stvarima, upozorava ih se i plaši time da to nije u skladu s vjerom, da to nije dopušteno, odn. da je to ‘zlo’. Dok se ne iznose uopće argumentirani razlozi – zašto bi to bilo – zlo?

O čemu se radi uopće u duhovnosti? Mnogima je to potpuno strani teren. Mnogi ne mogu uopće definirati ni reći što je to uopće duhovnost? Kao što sam spomenuo – za vjernike duhovnost je u većini slučajeva molitva i neki kultni oblici štovanja ‘višeg Bića’. Međutim prava duhovnost, spiritualnost je nešto puno više. Tu se radi o tome da čovjek treba ‘raditi na sebi’, a to je često mukotrpni rad, koji zahtijeva potpunu predanost, ustrajnost u primjenjivanju određenih vježbi i tehnika. Da se treba probuditi, postati svjestan, oslobađati se ograničenosti u kojima živi kao i gledanja na svijet pod utjecajem ego-osjećaja. Da si neprestano treba postavljati pitanje na koje gotovo nitko ne zna odgovor: Tko sam ja? I kako neki kažu, baš u vezi tog pitanja: oni koji ne znaju odgovor – govore – a koji znaju – šute…

Postoji puno vrsta ezoterijskih učenja. Osnovna definicija ezoterije je ta da je ezoterija poniranje u unutrašnjost, otkrivanje unutrašnjeg svijeta. Dok je egzoterija ono što nude religije. To je ta osnovna podjela, koju sam već spomenuo… Smatra se da ezoterija vuče svoje korijene iz drevnog Egipta. Neki čak misle da suvremena i drevna učenja Istoka (hinduizam, yoga) zapravo isto potiču iz Egipta… U svim tim učenjima temeljna stvar je ozbiljan ‘rad na sebi.’ Kako ta učenja nisu za mase – koje bi ih mogle zloupotrijebiti – zbog toga su ona postala okultna (skrivena). Osim toga, ta učenja su uvijek bila progonjena i zatirana od nosioca vlasti, osobito u vrijeme srednjeg vijeka… A to je drugi razlog zašto su ta učenja okultna – skrivena… A ne zato – kako se inače smatra u narodu – da imaju veze sa zlom, Sotonom i demonima… Da je to neka vrsta sotonizma, štovanje vraga i sl. gluposti!

Magija i hermetizam su temelj svih okultnih disciplina. Magija isto nije ono što je isto rašireno mišljenje, zbog spomenutih predrasuda – neko čaranje, vračanje, ‘bajanje’ u cilju postizanja nekih osobnih moći i nanošenja zla nekome putem demonskih sila, prodaja duše za materijalno bogatstvo i moć nad drugima i slične fantazije. (ne kažem da toga nema – ali to nije izvorna i prava magija) Magija je zapravo stroga disciplina koja potječe negdje iz Sumera… Magi su u davna vremena bili neka vrsta ‘znanstvenika’ za duhovno područje, odnosno gnostici. (Gnoza znači znanje, a moglo bi se reći, nešto kao – duhovna znanost…) Magija se ,ukratko rečeno, zasniva na radu sa drevnih ‘četiri elemenata’ – vatra, voda, zemlja, zrak… Zatim na sposobnosti vizualizacije, vidovitosti… U modernoj magiji radi se na razvijanju tzv. ‘psi-moći’… (telekineza, levitacija, viđenje aure, bioenergija i sl.)

Magija i ezoterija općenito ne odbacuje i ne negira postojanje Boga, kao vrhovnog Bića. Međutim, ne zamišlja Boga kao Biće kojemu je potrebno ljudsko štovanje, klanjanje, poslušnost, kult, hram i sl. što je usko vezano za religijska vjerovanja. Pogotovo ne prihvaća potrebu posrednika između Boga i ljudi…  Gotovo na sličan način kao i religije smatra da duša potječe od Boga, s tom razlikom da je duša jednostavno dio Boga i duhovni dio čovjeka koji mu se vraća… Ezoterijska učenja naglašavaju ‘rad na sebi’, na otkrivanju unutarnjeg svijeta i potencijala koje čovjek nosi u sebi – uglavnom potpuno nesvjesno!  Ezoterija općenito ‘vjeruje’ u duhovne entitete… Ne u smislu neke pučke vjere, nego u smislu toga da se susreće s tim entitetima koje dijeli na dobre i zle. Odnosno one koji su nakloni čovjeku i njegovom razvoju, te oni koji mogu djelovati štetno i destruktivno na njega. To je zapravo svijet astrala koji ezoterija dobro poznaje, kao područje svoga rada… To su tzv. ‘demoni’ (lat. daemon ili daimon), koji su u izvornom, grčkom značenju zapravo dobronamjerna bića između smrtnika i bogova (niži bogovi). U Indiji ih nazivaju ‘deve’, koje smatraju polubogovima. No, kao što na Zemlji postoje dobri i zli ljudi – može se to pripisati i tim entitetima. Da su neki od njih dobronamjerni, a neki zlonamjerni… I, kako se meni osobno čini, baš ‘u tom grmu leži zec’! Tj. neki od tih daemona su se ‘objavili ljudima’ i predstavili kao ‘jedini Bog’ u kojeg treba vjerovati – tražeći kult, obred, žrtvu, štovanje itd. Iz te pretpostavke mogu se i objasniti različite religije u svijetu. U svakoj od religija objavili su se neki ‘bogovi’ koji su potakli i nadahnuli različite kultove i vjerovanja…

Bog kao Apslut je nešto drugo. On je prije svega Izvor svih oblika života i postojanja. On nema oblik, formu, lokaciju na kojoj prebiva itd. On je nešto kao duhovni potencijal koji ima moć kreacije. Suvremena metafizika uči da postoje različiti nivoi postojanja, dimenzije, odn. vibracije. Sve što postoji sastoji se od energije koja funkcionira na različitim vibracijama (frekvencijama). Današnja kvantna fizika otkrila je tu tajnu i na određeni način empirijski dokazala da materija zapravo uopće ne postoji! Sve što vidimo sastoji se od atoma koji titraju na visokim frekvencijama. 99,99999 % atoma sastoji se od praznine. Čestice od kojih se sastoje atomi isto nemaju neki postojani i fizički oblik… Ezoterija je na neki način davno prije dokazala da je svijet duhovan, odn. kako oni kažu ima mentalni karakter… (to su postulati još davnog hermetizma)

U ovom postu nemam namjeru govoriti o ezoterijskim učenjima magije, hermetizma, kabale, teozofije i mnogih drugih ezoterijskih škola. To mi nije cilj, a niti sam s tim dovoljno upoznat. Htio sam samo pokazati i razotkriti da se u tome ne krije nikakvo zlo – za što ih se inače optužuje ili smatra da je to nešto mračno, zlo i negativno. Zapravo na tom području, kao i na svim drugim područjima, sve ovisi o čovjeku. Daleko od toga da se ta učenja ne mogu zloupotrebljavati i koristiti u cilju vlastite moći i manipulacije drugima. To se može pretpostavljati… Ali da su sama po sebi ta učenja negativna – to jednostavno nije istina! Dapače, ona mogu voditi prema duhovnoj trasformaciji, evoluciji, samospoznaji, prosvjetljenju itd. Ako netko ta učenja koristi u cilju potenciranja vlastitog ega i osobnih moći – u tom smislu ona mogu biti negativna. Sve ovisi zapravo o stupnju ljudske svijesti… Zato su ta učenja okultna (skrivena), iako je literatura o tome danas lako dostupna u bibliotekama, kao i na Internetu.

Usput bih nadodao nešto o tzv. ‘New Age’ učenju. Zaključio bih da New Age nije ništa drugo nego ezoterija koja se prodaje širokim masama koje zapravo ne žele raditi na sebi, koje nisu dovoljno svjesne, i koja su često svjesno ili nesvjesno iskrivljena, na granici fantazije i religije. Dakle, ukratko rečeno – ništa ozbiljno. I tu opet sve ovisi o stupnju svijesti. Neki misle da su namjerno širena i popularizirana, ali u iskrivljenom obliku, da zapravo ne mogu pomoći ljudima u spomenutoj duhovnoj transformaciji. Baš slično religijama koje su dane ljudima u cilju utjehe, manipulacije i zavaravanja. Ali da se to shvati i razotkrije, potrebno je imati određeno znanje i svijest.

Manipulacije kroz ‘ideologije’

Kad sam počeo pisati ovaj blog, išlo je to spontano i u kratkom roku napisao sam puno toga – međutim – u zadnje vrijeme teško mi je prisiliti se da nešto napišem, jer nemam baš inspiracije, a ni vremena. Najviše radi toga što vidim da postoji toliko toga već napisanog, od ljudi koji stvarno imaju neko znanje, iskustvo, praksu itd. A čini mi se da baš oni koji imaju najviše znanja – uopće ne pišu! Prema tome – što je ostalo nama ‘običnim ljudima’? Ja sam inače otvoren na sve – a još me ništa nije dovoljno privuklo ni oduševilo – da bih mogao reći: to je to!

Sve više sam uvjeren u to da, kako neki kažu, postoje tzv. stare duše i mlade duše… ‘Stare’ bi bile one koje su se dugo vremena inkarnirale i napredovale (evoluirale), dok bi ‘mlade duše’ bile one koje su tek započele proces inkarnacije. To kažem na osnovu toga što primjećujem da postoji ogromna razlika među ljudima. Jedni su potpuno materijalistički orjentirani. Možemo ih nazvati materijalisti, fizikalci… Oni su potpuno orjentirani na tijelo, hranu, seks, novac itd. Mogu oni biti i intelektualno razvijeni, ali ako im nedostaje duha, onda će isto biti orjentirani na ove, ‘prizemne’ stvarnosti. To mogu biti i ljudi znanosti, kulture, politike i sl. područja. Oni, premda intelektualno nadareni i razvijeni, neće imati osjećaj za duhovne stvarnosti. Treća kategorija bi bili ljudi koji imaju osjećaj za duhovno područje, ali i određene duhovne sposobnosti i ‘moći’. Npr. mogu osjetiti čakre i raditi s njima, imati astralne projekcije, lucidne snove, vidjeti auru itd.

To bi bila neka gruba podjela. Između jednih i drugih postoji religija. Oni koji su krajnje fizički ili intelektualno orjentirani – neće imati potrebu ni osjećaj za religiju. Njima će sve to biti strano i suvišno, jer je baš ovaj svijet, ovakav kako ga poimamo, kao stvoren za njih. Tu se osjećaju kao riba u vodi. Da bi se fizički ili intelektualno izražavali, neće imati potrebu za nečim izvan ‘ove dimenzije’, jer je takvo okruženje savršeno za njihove intelektualne ili fizičke potrebe. Oni će biti skeptični prema religijama i prema duhovnosti, jer je to za njih totalno strano i nepoznato područje. Među jednima i drugima postojat će i oni koji primjećuju da ih to čime se bave i kako žive ipak potpuno ne ispunjava. Neki od njih zato će prihvatiti religiju – jer ona uči o nečem onostranom. Osim toga, daje im nadu, jer svaki čovjek ide prema smrti. A religija pruža nadu da nakon smrti postoji život u nekom obliku…

Oni koji su duhovno ‘napredni’, ubrzo će shvatiti da im religija ne daje odgovore na početna pitanja… To će ipak ovisiti i o drugim faktorima, a prije svega odgoju, karakteru i sl. Tko nije odgojen da bude vjernik, vjerojatno to neće ni biti i obrnuto. Stupanj religioznosti najviše će ovisiti o odgoju, utjecaju religijskih učenja na život i svjetonazor. Religija će biti više stvar kulturološkog okruženja, nego osobnog uvjerenja i opredjeljenja. Oni koji su ‘stare duše’ neće imati problema s religijom, jer će lako proniknuti da to nije za njih. Oni će se od malena interesirati za paranormale fenomene i mogućnosti. Neke od tih mogućnosti će im biti urođene i neće trebati puno truda da bi nastavili razvoj na tom području.

Danas postoje razna učenja, filozofija, ideja, koncepata o kozmogoniji, svijetu, svemiru, čovjeku itd. Može se tu nači puno istine, ali i puno fantazije i manipulacije. Zapravo, pitanje je gdje su granice? Postoje li one uopće? Jer, kako se može činiti, ako netko pokuša ozbiljno analizirati neke od tih učenja i ideja, teško im je naći ‘slabu točku’, a još teže ih je demantirati, razotkriti. No ipak, sva ta učenja najčešće se zasnivaju na vjeri. Pošto smo ograničeni na uski spektar stvarnosti (kroz vid, sluh itd.) u neke stvari jednostavno moramo vjerovati, da je tako kako kažu oni koji mogu ‘vidjeti dalje’. Koji imaju iskustvo nečega što je običnim ljudima nedostupno.

I baš tu ima puno prostora za manipulacije ljudima. Mnoštvo ideologija je smišljeno upravo zato bi se njima manipuliralo. Komunizam, fašizam, danas globalizam, mnoštvo religija, pokreta… Sve te ideologije imaju neku početnu ideju koja je ‘dobra’… Koja nešto obećava. Bolji svijet, bolje društvo, bolje međuljudske odnose. Ako se ljudi u tome angažiraju, s vjerom da je to ‘dobra stvar’, normalno je da će tu biti puno toga vrijednog i dobrog. Ali, početna ideja će (bar za mene) uvijek biti upitna. Bar do sada, ništa od tih učenja – nije se pokazalo kao nešto aposlutno istinito i vrijedno povjerenja. Pogotovo ako se kopa malo dublje i istraži same korjene te ideje… I zato, sve velike ideje i ideologije mi se čine kao neki mamac za mase, za ljude koji neće istraživati, neće postavljati pitanja, neće biti kritični prema onome na što ih se poziva i što im se nudi.

Karizmatični ljudi su oni koji imaju neki ‘dar’. A taj ‘dar’ se sastoji u tome da imaju vrlo razvijenu sposobnost uvjeravanja, manipuliranja (možda čak nesvjesno), privlačenja ljudi, a možda čak i liječenja… To im je onda kao neka potvrda da su autentični… Da su od nekog poslani, u neku misiju, s nekim ciljem, da uvjeravaju ljude u neke ideje koje bi njihovi sljedbenici trebali prihvatiti. Takve pojave će meni osobno biti uvijek neprihvatljive. Iako, priznajem da se od nečega mora krenuti. Postoje ljudi koji su stvarno ‘ostvareni’ i oni čak ne moraju to ni govoriti… Kao npr. spomenuti već Maharshi, Nisargadatta i sl. Oni čak nikud ne idu, ne misionare, ne pozivaju ljude, ništa od njih ne traže, nemaju nikakvu ideologiju (učenje) koju bi trebalo ‘naučiti’ i prihvatiti.

Uvjeren sam da treba, po mogućnosti puno čitati, učiti, naravno ne bilo što, nego probanu literaturu i na taj način malo po malo skupljati blago… Razni šarlatani, koji imaju neke ‘karizme’ me ne zanimaju, jer mislim da se tu radi baš o manipulaciji. A najčešće sve se svodi na kult ličnosti i obožavanje nekog. Očiti primjer takve ‘karizme’ je bio Sai Baba koji je imao mnoštvo obožavatelja samo zbog toga jer je imao neke ‘nadnaravne sposobnosti’. Nije mi poznato da je on nekog doveo do prosvjetljenja, nego je samo imao potrebu biti obožavan. Ljudi su mu dolazili kao muhe da ga vide, čuju itd. To mi je baš dobar primjer negativnog ‘kulta ličnosti’. Umjesto da im kaže: evo ja sam to postigao… nije to ništa posebno… možete to i vi postići… Nemojte mi dolaziti, jer ja vam to ne mogu prenijeti… vi sami trebate raditi na tome… Ali, ne. Takvima izgleda godi baš to da im se dolazi, da ih se obožava. Za mene je to čista manipulacija i izigravanje nečeg. Ali takvi možda to ne rade svjesno, nego su nečiji medij, putem kojeg djeluju na način da od ljudi prave ovce…

Što je istina?

Primijetio sam da je jako bitno ono što se čita, prati, o čemu se razmišlja, razgovara itd. To nužno formira čovjeka, a moglo bi se reći i ‘programira’ na određeni način. Jer što je drugo primanje nekih informacija, nego svojevrsno programiranje? Teško je biti svestran i tako širok da se sve prati – ali to treba biti – bar donekle, jer u suprotnom ćemo završiti u jednom ‘taboru’ istomišljenika koji samozadovoljno misle da su dovoljno informirani i upoznati s realnošću, odnosno uvjereni u neku ‘istinu’, dok na druge, koji ne misle kao oni, gledaju obično s viskoka, potcjenjivački.
Ima dosta ljudi na svim stranama da ‘one druge’ olako okarakteriziraju kao ‘ovce’. A to čine čak i – ne bi vjerovali – vjernici, koji npr. one koji vjeruju u neke druge ‘priče’ koje nisu u skladu s njihovim – da su ovce – jer se daju ‘manipulirati’ od onih koji im ‘prodaju’ te priče…
Stvarno je teško biti objektivan, neovisan, dovoljno svjestan, mudar itd. da bi se istina mogla objektivno sagledati i da bi se moglo dati neki realan zaključak i prosudba. Danas postoji stvarno previše informacija i čovjek to gotovo i ne može progutati i normalno usvojiti. Potreban je prije svega strašan filter, da se ogromna količina smeća odbaci i izabere samo ono što je dovoljno ‘čisto’, vrijedno, mudro, pozitivno itd.

Ali da nastavim sa započetom mišlju. Čitajući npr. kršćanske knjige, čovjek bi u prvi tren mogao pomisliti: Ovo je dobro, zanimljivo. Moguće da je tako. Sigurno je tako itd. Onda, ako se čitaju npr. hinduističke knjige (o npr. tantri, učenju advaita, o yoga i sl.) isto se može doći do sličnih zaključaka: ovo je dobro. To je sigurno tako. Ovo je fenomenalno. To je istina, slažem se s tim. Pa oni su u pravu… Pa zatim, ako se čitaju neki channeling materijali – na sličan način se može reagirati i reći. Ovo je zapanjujuće, fantastično, super. Stvarno, ovo kao da je neko novo otkrivenje, kako dobro zvuči i sl. Pa ako se čita npr. o izvanzemaljcima, njihovoj interakciji sa Zemljom, događajima o kojima mnogi ljudi svjedoče i sl. opet na sličan način otvaraju se neki novi horizonti i mogućnosti. Postavljaju se mnoga pitanja i kao da se otvaraju neka nova vrata u stvarnost… Da ne govorim o tome ako se čita literatura s područja ezoterije. Do čega su sve neki ljudi došli, kakve su tu tek mogućnosti, spoznaje i prakse. Što sve ljudi mogu postići nekim radom na svojim psihičkim mogućnostima, npr. vizualizacijom i nekim drugim tehnikama. Tek tu otvaraju se nove dimenzije, potpuno nepoznate ‘prosječnom čovjeku’…

Ovim želim reći koliko su ljudi subjektivni i povodljivi raznim ‘pričama’ i sve uvijek izgleda prilično realno, dok se čita i prati određeni sadržaj, s bilo kojeg područja. Ništa ne izgleda kao da je ‘lažno’, izmišljeno ili besmisleno. Sve izgleda dovljno prihvatljivo i zato na svim tim područjima postoje pristalice tih raznovrsnih učenja.

Prema tome, sve ovisi o našim interesima… Ukoliko se netko interesira samo područjem zabave, (loših) filmova, kvizovima i sl. ‘razbibrigama’ onda je jasno da će mu puno toga biti nepoznanica i ako na nešto takvo slučajno naleti, reći će da je to fantazija, nebuloza, neka glupost i sl. jer to, jelte, nije ni ‘znanstveno potvrđeno’. Ili bi vjernici odmah reagirali tako da ustvrde da je to od Sotone (lično!). Oni koji su skloni znanosti, odnosno filozofiji i nekim sličnim ‘ozbiljnim’ temama (intelektualci) na sličan način zaobići će sve ono što se ne uklapa u njihov mentalni sklop.
Jasno je da čovjek treba biti kritičan, ali treba biti i otvoren, a ne uskogrudan i misliti da ‘sve zna’, da je možda dovoljno obrazovan i upoznat s činjenicama iz naše ljudske stvarnosti. I baš zato većina ljudi izbjegava tzv. ‘rubna područja’ koja im djeluju kao ‘proizvod’ nekih bolesnih umova i sl. koji fantaziraju o nekim misterijama i sf-pričama. Sebe smatram dovoljno ozbiljnim, da ne nasjedam stvarno nekim ‘jeftinim pričama’. Dosta čitam i proučavam spomenuta područja koja mi se čine fancinantna i donedavno potpuno nepoznata.

Teško je doći do neke ‘objektivne istine’ koja kako se može činiti da zapravo i ne postoji, jer ponekad izgleda kao da je ‘sve moguće’. Moguće su sve opcije… Sigurno je da postoje neke ‘objektivne istine’ i činjenice iz ‘objektivne stvarnosti’. Primjerice, ono što se je dogodilo u tzv. domovinskom ratu ili ne tako dalekoj prošlosti… Neki to sve relativiziraju, izjednačavaju obje strane ili iznose potpune neistine koje bi se mogle dokazati! Tu postoji neka objektivna istina koja bi se mogla dokazati, potvrditi. Ali na jednom dubljem nivou, onoga što inače zovemo ‘stvarnost’, puno toga se može doživljavati potpuno subjetivno. Netko doživi ukazanje ‘Majke Božje’ i tvrdi da je to stvarno i istinito! Netko doživi susret s izvanzemaljcima i isto tvrdi da je to stvarno i objektivno! Netko se bavi praksom astralnih putovanja i iznosi ‘činjenice’ onoga što je doživio i svjetova koje je posjetio… I njemu je to nešto potpuno realno. Drugi kaže da je doživio prosvjetljenje i kaže da je sve iluzija, Maya, da ništa objektino ne postoji, nego samo Jastvo, koje je spoznao… Treći kaže da je odnešen na drugi planet na kojem je vidio kako žive druga bića u svemiru, slično kao mi, samo puno bolje, naravno 🙂 Četvrti kaže da je vidio pakao ili bio u paklu… da bi to i nama ‘dokazao’ i potvrdio da postoji. Netko opet iznese neko drugo ‘osobno iskustvo’ koje je sasvim drugačije. Takvih iskustava i svjedočanstava ima stvarno puno, da ih sada ne nabrajam… Zanimljivo je npr. iskustvo Thomasa Mellen-Benedicta (Google…)

Znači ovo tzv. pilatovsko pitanje nije uopće toliko ‘evanđeoski’ originalno – jer to iskonsko pitanje povlači se kroz čitavu ljudsku povijest – sve do danas. Što je objektivna istina? Postoji li ona uopće? Jer svaki čovjek, svako ljudsko društvo, svaka ideologija, svako ljudsko učenje ima neke svoje ‘istine’ koje često, na žalost, želi svima nametnuti kao stvarno objektivnu istinu – za sve. Tek u najnovije vrijeme pojavljuje se nešto kao tolerancija, poštivanje i uvažavanje drugog mišljenja i uvjerenja. Sve do našeg doba toleracija gotovo da nije postojala, nego se je drugo mišljenje suzbijalo, odbacivalo i gušilo – svim sredstvima… Neki kažu pogrdno da npr. new age učenja (ili sve ono što se naziva tim imenom) danas rastu kao ‘gljive poslije kiše’ i to im jako smeta… Kad bi oni koji to govore i kojima to ‘jako smeta’ imali vlast  i moć – toga naravno ne bi bilo – jer bi oni to zabranili… (najblaže rečeno)

Danas sam našao jednu izvrsnu temu (koju sam nekad obrađivao na ovom blogu), tj. knjigu koju jedan gospodin prevodi na svom blogu
(evandjeljanisusvetopismo.blog.hr). To je za one koji su uvjereni u ‘jedinu istinu’ – da eventualno još jednom razmotre sve činjenice koje vjerojatno ne poznaju. Ovo nisam naveo radi nepoštivanja tuđih uvjerenja, nego radi ‘objektivne istine’ – jer se radio stvarno o činjenicama koje se tamo iznose o pozadini cijele priče…

Svatko ima pravo na ‘svoju istinu’, tj. na svoja uvjerenja i to nitko ne osporava. Zato sam odustao i od one (početne) teme. Moja jedina želja je da se što bolje i objektivnije sagleda realnost u kojoj živimo. Na kraju – svatko sam bira, svatko je slobodan (ili bi trebao biti slobodan!) Osim toga ‘o ukusima se ne raspravlja’! Barem je danas tako. Ne zaboravimo da u ne tako davnoj prošlosti nije bilo takve tolerancije i snošljivosti prema ‘drugačijem mišljenju’…

Postoji li izlaz?

Nakon duge potrage, preispitivanja, razmišljanja – došao sam do zaključka da zapravo sve to znanje koje nam se danas obilno nudi i nema neku posebnu vrijednost. Najveći ljudi rekli su: znam da ništa ne znam! Jer znanje je, kao i neko materijalno bogastvo, zapravo isprazno. Imati bogatstvo, imetak, posjed, nekom se čini kao glavni cilj u životu, baš kao i nekima – znanje. Dosta toga sam pročitao i još daleko više od svega što postoji nisam i najvjerojatnije i neću… Ali zapravo pravog znanja i nema. Tko može reći da ima znanje koje ima neku istinsku vrijednost koja bi čovjeku mogla promijeniti život? Takvo znanje ne postoji… Najčešće se radi znanju koje je plod ega-uma i takvo znanje, filozofske ili duhovne koncepcije stvarno su – bar za mene – bezvrijedne. To su ono što se kaže: ‘kule u pijesku’. Nešto što ima samo neku fiktivnu vrijednost, za onoga tko ‘povjeruje’ da je baš to neka njegova istina koju je otkrio ili koju je netko drugi usvojio kao svoju. Tako da ovaj tip znanja me stvarno ne zanima. Uvjeren sam u ono što se inače kaže da je istina jednostavna, a laž je uvijek onako uvijena i samo daje dojam istine, zato jer je nešto složeno i možda ‘pametno’ i sl.

Ali ipak, neke osnovne stvari treba znati, da bi se stekao jedan širi uvid u realnost. Mnogi mitovi, religijski, povijesni i drugi, odvijaju važnu ulogu u ljudskom društvu, baš zbog toga jer ljudi ne znaju čak ni neke osnovne stvari. Dovoljni su samo neki arhetipski pojmovi da bi se na temelju njih isplele čitave priče i sagradili veliki sustavi koji odigravaju značajnu ulogu u čitavim društvima… Jer ljudima ne treba ‘puno materijala’, da bi se kroz povijest izgradile mnoge legende i ispjevali mnogi epovi u čast ‘drevnim junacima’. U tu priču se kasnije može ugrađivati bilo što – po volji – da bi se dobilo na aktualnosti i tobože vjerodostojnosti. Kao što se to inače događa, od nekih običnih stvari i događaja u svakidašnjem životu može se svašta napraviti, kao npr. kako se to kaže, od buhe – slona i sl.

Tu bi već čovjek trebao biti malo kritičniji i svjesniji. Ne treba tu zapravo puno mudrosti i hrpa knjiga, da bi se nešto malo moglo razlučiti i vidjeti o čemu se radi. Kao što je inače poznato, većina ljudi su prosječni, kako to već ide prema Gausovoj krivulji… Postoji jedan manji broj genijalaca i sličan broj, s druge strane onih ispod prosjeka. Genijalci imaju ulogu u ‘stvaranju stvarnosti’ za one ostale koji će ih slijediti, jer što im je drugo preostalo, kad su oni već za ostale odredili pravila igre… Ne bi bilo ništa loše u tome da je ta elita ljudskog društva poštena i altruistički nastrojena prema ostalim članovima društva. Problem je u tome što oni u tome imaju svoj interes i zato su stvari takve kakve su. Zato imamo takvo društvo, koje je daleko od toga da bi bilo idealno i poželjno. Svjesni smo nepravednih društvenih odnosa kroz cijelu povijest, ratova, nasilja, bogatih i moćnih s jedne strane i siromašnih i obespravljenih s druge strane. Trenutno se ne želim baviti društveno-socijalnim pitanjima… nego samo sam ovo naveo kao primjer ‘odnosa u ljudskom društvu’. Demokracija je isto primjer maskiranja istine, da zapravo građani ne biraju vlast, kao što misle, nego biraju samo igrače, koji su uvijek ‘njihovi’. (lijevi ili desni)

Elita koja vlada svijetom sigurno ima određeno znanje koje je skriveno i pomno čuvano, dok se za mase lansiraju neke ideologije kojima ih se želi pridobiti. Ne radi se samo o ideologijama, nego o svemu onome što nas se uči kroz službene institucije društva… ali i o onome što se kroz javne medije promiče kao jedan model ponašanja. Tu se uvijek daju neki prizemni ideali ‘uspješnog čovjeka’ koji se je uspio popeti na društvenoj ljestvici, obogatiti, postići jedan zavidni status u društvu itd. Stvaraju se idoli, zvijezde pa onda danas svatko želi postati popularan i slavan. To je tako kad se promiče ono što ima neku materijalnu, izvanjsku, opipljivu vrijednot. I tako se cijelo društvo usmjerava samo u jednom pravcu, da se bori zauzeti što bolji položaj ili ako ništa drugo, za golu egzistenciju. Njima npr. nitko nikad neće reći da postoje i neke druge mogućnosti i druge vrijednosti koje nisu čisto materijalne prirode.

Zato mi se čini da čovjek uvijek treba biti kritičan prema onome što je u trendu, što je popularno i opće-društveno prihvaćeno, jer iza toga uvijek stoji samo jedan mehanizam, odnosno program kojim se želi nešto postići. Kojim se želi čovjeka uhvatiti u neke mreže i dati mu neku ‘igračku u ruke’, zabaviti ga, da ne misli o nekim dubljim stvarima i pitanjima.

To je otprilike tako i teoretičari zavjera imaju sigurno puno materijala i tema za obrađivanje. I nemam ništa protiv toga, dapače i sam sam pomalo u tome sudjelovao. No shvatio sam nešto drugo. Oni koji nude rješenja, putem raznih pokreta i projekata (npr. Project Camelot), mislim da isto ne nude ništa relevantno i ništa novo. Čini mi se da ipak ne postoji idealno ljudsko društvo koje bi se uopće moglo stvoriti, tako da bi svi živjeli ‘sretni i zadovoljni’. Na žalost, izgleda da to ipak ne postoji. Uvijek će nešto nedostajati… dok god čovjek bude imao ego-svijest. Uvijek će biti razloga za sreću i nesreću, radost i tugu, zadovoljstvo i bol, jer je život u ovoj dimenziji jednostavno takav. Rješenje je možda samo izlaz iz ove dimenzije? A postoji li izlaz? Neki kažu da je to moguće… no, kako se čini samo za pojedince koji su postali dovoljno svjesni ili samo oni kojima se ovo sve čini prilično besmisleno…

Nirvana

Ovih dana čitao sam knjigu Maha Yoga, (K. Lakshmana Sarma, autor, učenik Sri Ramane Maharshija) i došao do zanimljivog učenja advaita (ne-dvojnost)… Posebno bih se osvrnuo na uvriježeno mišljenje o npr. budizmu koje je vrlo blisko ovom učenju. Tako postoji  uvjerenje da budisti naučavaju nirvanu kao ugasnuće, nestanak, ništavilo i sl. Nakon mnogobrojnih inkarnacija, onaj tko postigne prosvijetljenje, više se ne reinkarnira i postiže potpuno oslobođenje, tako da više jednostavno ne postoji u ljudskom obliku, ni u bilo kojem obliku, a to je protumačeno kao ništavilo. I zato je ovo učenje pogrešno shvaćeno, od nekih koji misle da je Budda učio o težnji za postizanje nirvane kao stanja nepostojanja… jer je prema njemu u ovom životu sve samo trpljenje, od rođenja do smrti. Međutim, advaiti zapravo uče nešto drugo. Oni kažu da je pojavni svijet samo – Maya, iluzija koju tvori um. Tvrde da postoji samo Sopstvo (ne znam kako bih ovo ‘preveo’ na hrvatski?) koje je punina, savršeno, neizrecivo… Ovaj život je posljedica želje (uma) da se izrazi kroz oblik, tijelo, ego, individualnost.

Kažu da je sav svijet samo privid, san, zapravo mi i ne postojimo… Govore o umu i tijelu, na kojem počiva ego. Problem je u krivom poistovjećivanju s tijelom i time da smo uvjereni da postojimo kao tijelo, duša, um itd. Sebe doživljavamo prvenstveno kao tijelo i kao um (psiha, duša). Na taj način Sopstvo se ograničava… Oni tvrde da su to sve nadišli, time što su se preispitivali, radili na sebi, meditirali… postavljali si pitanje: tko sam ja? I došli do odgovora da ‘ja jesam’, postojim, neovisno o svome tijelu… Odbacili su ego i stekli uvjerenje, odn. iskustvo, kako kažu da su oni to Sopstvo (Biće). Mi to na ljudski, relativni, ograničeni način ne možemo umom ‘shvatiti’ o čemu se tu radi i o čemu oni govore. Sve što vidimo i doživljavamo, kako sebe, tako i druge je izmišljotina uma koji se je poistovjetio s tijelom i tako postao ‘ego’, odvojena individua koja si je umislila da ima vlastito postojanje, neovisno o Sopstvu. Prema tom učenju ego je ono za što Isus kaže za Sotonu, otac laži…

Uspoređuju to sa slikom užeta koje se doživljava kao zmija. Stvar je samo percepcije. Zmije nema, nego umjesto konopca vidimo zmiju. Tom usporedbom hoće reći da svijet ne postoji, nego postoji samo Sopstvo, ali mi ga doživljavamo kao svijet i zato ga ne vidimo. Buđenje bi se stoga zasnivalo na jednostavnoj promjeni percepcije. Mi smo zapravo samo ono što smo kao zasebna individua u ovom životu izgradili. Tako imamo neki oblik, spol, ime, titulu, zvanje, ulogu… Djelomično smo to sami izgradili, jer smo htjeli postati nešto ili netko… a djelomično smo to naslijedili kroz gene roditelja, odgoj, okolinu i okolnosti života. Nadalje tvrde da ne postoji ni prostor, ni vrijeme… Da se sve odvija u jednom trenutku (vječno sada?) Dakle, po njima baš sve je iluzija i kreacija uma… Oni kažu da postoji jedan kriterij, po kojem oni prosuđuju i kažu da ono što ima postojanje je nepromjenljivo, vječno, a ono što nema postojanje je prolazno. Danas je, sutra nije. Takve stvari, bića su nestvarni, jer nemaju trajno postojanje. Ovo je zapravo slično s nekim drugim mišljenjima, s kojima sam se susreo, koji kažu da Bog jedni postoji, a sav svijet, ljudi i bića su samo san Boga… U jednom se slažem s advaitima, da Bog ne može postojati kao osoba. On je zapravo Sopstvo o kojem govore, koje jedino postoji i nije osoba, zato jer nije ni jedno od bića koja postoje. Ono ne može imati formu, kako fizičku, tako ni mentalnu. Ono je jednostavno sveukupnost života, postojanja itd. To je učenje ne-dvojnosti. Ne postoje objekti… Bog – svijet, Bog – duša itd. nego postoji samo Sopstvo, a sve ostalo je iluzija.

Koliko god bilo teško i nepojmljivo ovo učenje, čini se da tu ima nešto, jer se ponekad čini da ništa nema smisla! Što god čovjek postigao u životu – proći će, propast će. Svi se natječu u tome da budu iznad drugih, ‘da nešto postignu’, izgrade, stvore. Sve je stvar ega i borbe. Međutim, što postižu? Što god postigli, pa i najveći, opet to je prolazno i zapravo gotovo nevažno. Koga je danas briga i za one najveće? Njihova djela su ostala, ali oni sami su postali nebitni, jer ih više nema ovdje… Dolazimo do apsurda, da ništa nema smisla, ako se zagrebe malo dublje u pitanje smisla života. O tome su pisali egzistencijalisti u svojim djelima, o tom apsurdu postojanja, koje se čini besmisleno i bezvrijedno. Sve je neka vrsta privida. Privid da postojimo, djelujemo, nešto postižemo itd. Sve je zapravo kao san… Jer i u snu nam se čini da je to što sanjamo ‘kao’ stvarnost, iako, kad se probudimo shvatimo da je to bio ‘samo san’. Na taj način kažu da ćemo se jednog dana probuditi i shvatiti da je ovaj život bio jedna vrsta sna…

Sve to bila bi jedna velika besmislica, najveća iluzija i glupost – kad bi netko to samo tako učio – kao neku vrstu filozofije i pogleda na svijet. Međutim, tu se radi o Mudracima koji svojim iskustvom, učenjem i tumačenjem dokazuju to stanje. Mnogi, koji su bili u njihovoj blizini su svjedočili o doživljaju nečeg posebnog u njihovoj prisutnosti. Tako je zanimljivo i iskustvo i svjedočenje jednog okultiste, Sadhu Mouni’a koji se je 25 godina bavio okultnim stvarima, učenjem i praksom – ali u prisustvu baš spomenutog Sri Maharshi Ramane je shvatio je da okultizam nije ispravan put, u usporedbi s ovim učenjem. Rekao je da se tu radi samo o vježbama koje treba mukotrpno provoditi da bi se jedva nešto malo postiglo… Shvatio je da ono što se postiže okultnim tehnikama i vježbama bilo bi u svjetlu ovog učenja advaita samo ‘rad na egu’, tj. jačanju ega, umjesto njegove ‘smrti’, da bi se postiglo stvarno i potpuno oslobođenje. U svjetlu ovog učenja može se bolje razumjeti i Kristovo učenje, kada kaže: Kraljevstvo Božje je u vama… ili kada kaže da se treba odreći svega, sebe (ega) ili kad kaže ja i Otac smo Jedno (Sopstvo)… I za kraj citat iz knjige Sadhu Mouni’a – U danima velikoga mira:

“Sve različitosti ljudskih aktivnosti u ovom podneblju imaju svoj izvor u personalnosti odnosno u egu. Mi znamo da su i počinilac i djelo podjednako iluzorni i da nemaju stvarnog postojanja osim tokom šezdesetak godina prolaznog života koji vodimo u ovom fizičkom tijelu. Kad shvatimo ovu činjenicu, onda vidimo svu nestvarnost našeg djelovanja i naših dostignuća na fizičkom planu koje su u temelju naše personalnosti. Čovjek koji se odriče svoje personalnosti u ime stvarnog, prestaje biti rob svojih iluzija, i više ne vjeruje u njihovu korisnost, isto kao što ne može tvrditi da njegova sjena može postojati neovisno od njegovog fizičkog tijela. “Vanitas Vanitatum et Omnia Vanitas.” Ispraznost nad ispraznostima – sve je ispraznost. Ovo je citat iz Knjige propovjednika i jednog od nadahnutih isposnika krišćanstva, i autora veličanstvene knjige “Nasljedovanje Krista”. To je još jedan dokaz da “Svi putevi vode u Rim”, ili drugim riječima, da na duhovnom području svi napori da se nađe Istina, bez obzira na vjeroispovijest, vode istom konačnom postignuću. Kada sam, prije otprilike pet godina, prvi put otkrio Maharshijeva učenja, bio sam iznenađen njihovom sličnošću sa onima kod Tomasa a Kempisa, koji su mi toliko godina bili poznati. Tu, u prisustvu Svjetlosti u vidljivom obliku, čovjek razumije još jasnije jedinstvo koje leži u osnovi učenja svih duhovnih Učitelja čovječanstva. Običan čovjek je taj koji je zakopao, u grobnicu dogmi i privremenih zapovijedi, živu, duhovnu istinu Njihovih učenja. Vjerovanje u “superiornost” neke religije ne postoji za onog tko sjedi kraj stopala istinskog Učitelja Mudrosti. I Maharshi govori o “konačnoj Istini”, međutim, ona nadilazi sve vjeroispovijesti i samo je rijetki mogu dostići.”

Robovi matrix-a

Vidim da ‘kaskam’ za onima koji se bave ‘razotkrivanjem’ u puno većem obimu. To su neki novi blogovi i stranice koje sam nedavno otkrio. Npr. http://www.razotkrivanje.net (netko me je to kopirao?) i http://www.skriveno.com i mnoge druge. (stavit ću ih u linkove)
Više i nema smisla da se natječem s njima… i kao što sam već istakao, o toj temi na Internetu postoji masa sadržaja i tekstova! Mnogi su naivni misleći da su to sve neki fanatici i paranoici koji svugdje vide zavjere i sl. Ali ljudi moji, koliko puta moram ponavljati da nije tako!? Zavjere postoje i to na veliku skalu! Oni koji to ne vide su ‘slijepi’! EU, haški sud, Bin Laden, Codex alimentarius (stupio na snagu!), bankarski sustav, farmaceutska i prehrambena industrija, globalizacija, NWO, NATO itd. Sve se to odvija pred našim očima, a ljudi su i dalje uvjereni da je to samo stvar moći, prestiža i sl.
Pa eto, preporučujem da čitate ove i slične stranice, te pokušate ući u bit ovoga! Nije to jednostavno, ali je intrigantno i nadasve sudbonosno za budućnost svijeta i svih nas, naravno. Daleko bolje je, uvjeren sam baviti se ovim stvarima, nego tv-sapunicama i ‘medijskom prašinom’. Gdje je bolje ‘gubiti vrijeme’? Za tv-om ili za Internetom u potrazi za ovako informantivnim i dragocjenim stvarima, odlučite sami…

Malo sam u dilemi – o čemu da pišem na ovom blogu? Znači, o zavjerama ima već prilično materijala i što ja tu uopće mogu novo napisati i relevantno!? Postoje ‘insideri’ koji puno više mogu reći o tome… Protiv kršćanstva i religija više ne želim pisati, jer bolje je da ljudi žive u takvoj, ‘staroj dobroj zabludi’, nego da prihvaćaju ono što im nude današnji mediji (konzumerizam, zatupljivanje putem tv-programa tipa big brother i sl., hrpa fimova bez nekog dubljeg sadržaja i sl.). Pa zaključujem da im je stvarno bolje moliti krunicu, nego da prihvaćaju ovakve sadržaje… U slučaju da ne znaju što bi sa sobom… Čak i omrznuti hinduizam (mislim kršćanima) kaže da je ovo doba kali yuge, što znači mračno doba materijalizma…

Inače ja osobno bih preporučio svakome neke više duhovne sadržaje, ali nikako neke vjersko-dogmatske, kao nešto od Razingera i sl. Čak i katolici imaju jako dobre autore, koje su na žalost proglasili hereticima i sl. (npr. Meister Eckhart, De Mello i sl.) Npr. jedna odlična knjigu od De Mella je Svjesnost…
Mislim da čovjek treba otkriti svoje potencijale i mogućnosti i tako se izvući iz ralja manipulatora i onih koji nas žele učiniti nekakvim pijunima koji će živjeti ‘ispranog mozga’, kao roboti. Treba shvatiti da mi nismo bića sastavljena od tijela, uma i emocija, te da nas čula zavaravaju i pružaju nam lažnu sliku stvarnosti. To je onaj matrix u kojem živimo i mislimo da je to sve, na osnovu onoga što vidimo, čujemo, mirišemo, kušamo, osjećamo! Ne, to je varka i zamka da tako funkcioniramo i borimo se između sebe za nekakav prestiž i za puko preživljavanje! U svemu tome veliku ulogu igra strah. Jer ljudi žive u neprestanom strahu od toga da izgube posao, da ih drugi ne odbace – ako bi bili drugačiji, od budućnosti, od promjena, od bolesti, od smrti itd. Zbog tog straha prihvaćaju manipulacije, pritiske, ucjene, odluke drugih itd. E sad, kako se osloboditi tog matrixa – to nije baš tako jednostavno. Zato je potrebno najprije nešto pročitati o tome, naučiti nešto o mehanizmima koji nama upravljaju, postati svjesni tih mehanizama i ‘raditi na sebi’, najprije u cilju da upoznamo sebe, otkrijemo razne zamke i iluzije. Zapravo to uopće nije nešto tako jednostavno i lako kako to nudi npr. New Age – filozofija i literatura. U tome je zapravo glavna razlika između ‘New Age helpself literature’ i nečeg možda na prvi pogled sličnog, ali ipak dubljeg i značajnijeg. Postoje npr. ozbiljni autori koji su cijeli život posvetili proučavanju duhovnosti. Mogli bi to nazvati nekom alternativnom duhovnošću, ali nikako onim što se inače odmah proglašava New Age-om! Tu je možda tanka granica, ali ipak postoji značajna razlika između toga. To su npr. Ken Wilber, Armin Risi, Gurdjijev i sl. Naveo bih tu još neke sa Istoka, ali za većinu zapadnjaka oni automatski djeluju nekako strano i neprihvatljivo (zapravo to su samo predrasude, ali eto). Zapravo ne želim nikog posebno isticati, jer se ne radi o tome da bi trebali postati sljedbenici nekog učenja i sl. Svi navedeni i mnogi drugi dali su svoj doprinos na tom području. Oni su možda imali neka iskustva, ali radi se o tome da svatko treba postići svoje osobno iskustvo, inače će ostati samo na razini teorije i priče. Mnogi ‘duhovnjaci’ koji se nisu uklopili ni u jedan postojeći duhovni sistem, ostali su samo ‘teoretičari’, ukoliko se nisu upustili u ozbiljan rad na sebi, što je preduvjet da se nešto konkretno postigne.

Što bi uopće trebalo postići? Mogli bi se neki zapitati… I stvarno teško je na to dati neki konkretan odgovor, ukoliko se ne barata pojmovima s tog područja. Cilj je zapravo nedostižan za većinu ljudi koji su ‘robovi matrixa’, da se tako izrazim. U ovozemaljskoj dimenziji i pojmovima teško je uopće objasniti u čemu je problem… Problem je u tome što smo zarobljeni u uskom području realiteta koji nam se čini da je ‘sve što postoji’! Znači, potrebno je proširiti razinu svijesti, izvan onoga što možemo dostići sa svojih 5 čula. Potrebno je ‘probuditi se’ iz sna u kojem živimo, kao što bi to rekao npr. Gurdjijev… U svakom slučaju potreban je ogroman rad, volja i napor da se tu nešto postigne i zato sve ‘ostaje u zraku’. Zato mnogi postaju frustrirani i ogorčeni na sve vrste duhovnosti, ukoliko nisu ništa uspjeli postići… pa sve trpaju u isti koš i kažu da su to sve iluzije i priče. I da tu nema ničeg. Mnogi onda postaju ogorčeni ateisti i kažu da je to sve prodavanje magle, zavaravanje i opet samo nečija manipulacija…

Poziv na istraživanje

Ljudi koji su nezadovoljni životom i ‘traže nešto više’ su danas pomalo dezorjentirani… S jedne strane nudi im se religija i to u cijeloj lepezi ponuda: Kršćanstvo: katolicizam, pravoslavlje, protestantizam, kao i mnoge manje denominacije koje su danas prilično uspješne u vrbovanju novih pristaša… Tu su i Islam, Budizam, Hinduizam, Taoizam… Nudi se i New Age u raznim varijacijama i oblicima… Osim religija postoje i druge ponude za one koji traže neki dublji smisao života… Npr. ezoterija, spiritualnost itd. Kome vjerovati, kad svi oni tvrde da su u posjedu istine? A što ako su to samo iluzije uma?

Danas je sve dostupno na Internetu! Sva učenja, sve ‘istine’, sve ‘objave’ i sve mudrosti svijeta. Mnogi se u tome mogu pogubiti i onda se događa da ljudi kažu: dosta mi je svih tih ‘velikih mudrosti’… Ja bih htio nešto jednostavnije i sigurnije, a to je naravno klasična religija, koja nudi sigurnost i obećava raj, vječni život, spasenje itd.
Međutim, ja mislim da je takvo rješenje nužno samo za one koji traže sigurnost i autoritet kojem će vjerovati. Za one koji se ne žele zamarati nekim istraživanjem i preispitivanjem. Osim toga – tko danas ima vremena za tako nešto? Tko si uopće može dozvoliti takav luksuz da čita knjige, istražuje i na taj način slaže kockice mozaika? Ima i takvih naravno koji bi mogli naći vremena za to, ali tko bi onda pratio sve te serijale na tv-u, igrao igrice, prebacivao kanale na SAT-u, ili Maxtv-u? Tko bi gledao utakmice? Pratio sport, žuti tisak i sl.? Tako da baš se i ne mogu svi vaditi na to da nemaju vremena za neke ozbiljnije stvari…

Znači s jedne strane postoje oni koji ‘traže nešto više’ i oni koji prihvaćaju razne trivijalnosti, koje ih očito ispunjavaju… Tj. oni koji ne traže ništa više od spomenutog i nespomenutog… Ne želim nikog kritizirati – svatko je slobodan da sa svojim životom radi što hoće! Možda netko u tome svemu vidi smisao svog života? I zašto bih mu ja ili netko drugi govorio da nije tako? Da to nije to, da čovjek ima neku višu svrhu… Ako to sam ne vidi ili ne osjeća, onda što ja tu mogu?

Htio sam samo reći, da su takvi obično i veliki ‘skeptici’, ne samo u vjerskom smislu! Oni kao, u ništa ne vjeruju… Oni su tobože ‘racionalisti’ i zastupnici znanosti. Sve one koji su došli do neke dublje spoznaje, uvida u neke više dimenzije stvarnosti, smatraju šarlatanima ili ‘prolupanima’. Hoću samo reći to da je potrebno malo više se zainteresirati i pratiti neke stvari – koje su sada svima dostupne… da bi se tu uopće imalo što za reći! Radi se uglavnom o površnosti i držanju ‘mainstream’ mišljenja. Ono što nisu potvrdili mediji – ne može biti istina. Pa oni bi nam to već objavli, naravno – kako da ne!?

Tako da ovo područje je samo za one koji su istinski tragaoci, a ne za one koji spadaju u tzv. ‘ovce’ koje prihvaćaju odnosno ne prihvaćaju ono što slijedi većina. Ne želim nikog vrijeđati, ali to je baš prava usporedba i ilustracija… Takvi jednostavno trebaju vođu, priznati autoritet kojeg će slijediti, jer sami ne žele ili se ne usude istraživati i upuštati se u neka nepoznata i ‘opasna područja’. I to je u redu – ako sami nisu sposobni ili se ne žele u tako nešto upuštati – što bi naravno zahtijevalo truda i vremena. Ali mi se ne sviđa to što obično ‘pljuju’ po onima koji su do nečeg došli i zbog nepoznavanja proglašavaju to fantazijom, izmišljanjem, bajkama i sl.

Ja sam dosta toga pročitao, informirao se, saznao, tako da mogu nešto reći – iako ništa ne tvrdim i nikog ne želim uvjeravati u ništa. Samo bih poželio da si i drugi daju truda, a ne da prihvaćaju neke ‘gotove odgovore’ od drugih. Došao sam do toga da potvrđujem ono što kažu neki da ‘ništa nije onako kako se čini’! Postoji puno nepoznanica, nejasnoća, upitnika i sve to je vrlo teško shvatiti običnom logikom i umom. Što se događa u svijetu? Tko stoji iza svega? Kakva je budućnost pred nama? Tko je tko u cijeloj toj igri? Da je zavjera na djelu, to uopće nije upitno, samo je upitno koji je cilj zavjere? Vjernici misle da se radi o ispunjenju Otkrivenja… Međutim, kako ja to vidim, ne radi se o zavjeri protiv vjere i vjernika, nego protiv svih ljudi koji baš i nemaju veze s vjerom… Dakle, zavjera je puno većih dimeznija. O tome pišu i ljudi koji nemaju nikakve veze s vjerom, npr. Igor Kostelac na svojoj stranici – blogu. Ne znam jeli mogu reći da je ateist, ali sigurno nije vjernik… Da ne idem u širinu, koga zanima može pročitati o čemu on piše i kako on to vidi. Iznosi puno činjenica, kao npr. o gradnji podzemnih gradova, skloništa u što se ulaže velik novac – što dokazuje da to nije nešto bajkovito, nerelano! Znači, neki imaju informacije o nečem što mi i ne slutimo…

U svakom slučaju ovim ne želim nikog zastrašivati, nego samo pozivam na oprez i osobno istraživanje – o čemu se tu zapravo radi i što se priprema… Mislim da je najbolji način malo više ‘otvoriti oči’, tj. informirati se, a zatim i ‘raditi na sebi’. Postoje mogućnosti duhovnog razvoja i napretka, spoznaje, otkrića nepoznatih mogućnosti i perspektiva – o čemu većina vjerojatno do sad nije ni sanjala.