Manipulacije kroz ‘ideologije’

Kad sam počeo pisati ovaj blog, išlo je to spontano i u kratkom roku napisao sam puno toga – međutim – u zadnje vrijeme teško mi je prisiliti se da nešto napišem, jer nemam baš inspiracije, a ni vremena. Najviše radi toga što vidim da postoji toliko toga već napisanog, od ljudi koji stvarno imaju neko znanje, iskustvo, praksu itd. A čini mi se da baš oni koji imaju najviše znanja – uopće ne pišu! Prema tome – što je ostalo nama ‘običnim ljudima’? Ja sam inače otvoren na sve – a još me ništa nije dovoljno privuklo ni oduševilo – da bih mogao reći: to je to!

Sve više sam uvjeren u to da, kako neki kažu, postoje tzv. stare duše i mlade duše… ‘Stare’ bi bile one koje su se dugo vremena inkarnirale i napredovale (evoluirale), dok bi ‘mlade duše’ bile one koje su tek započele proces inkarnacije. To kažem na osnovu toga što primjećujem da postoji ogromna razlika među ljudima. Jedni su potpuno materijalistički orjentirani. Možemo ih nazvati materijalisti, fizikalci… Oni su potpuno orjentirani na tijelo, hranu, seks, novac itd. Mogu oni biti i intelektualno razvijeni, ali ako im nedostaje duha, onda će isto biti orjentirani na ove, ‘prizemne’ stvarnosti. To mogu biti i ljudi znanosti, kulture, politike i sl. područja. Oni, premda intelektualno nadareni i razvijeni, neće imati osjećaj za duhovne stvarnosti. Treća kategorija bi bili ljudi koji imaju osjećaj za duhovno područje, ali i određene duhovne sposobnosti i ‘moći’. Npr. mogu osjetiti čakre i raditi s njima, imati astralne projekcije, lucidne snove, vidjeti auru itd.

To bi bila neka gruba podjela. Između jednih i drugih postoji religija. Oni koji su krajnje fizički ili intelektualno orjentirani – neće imati potrebu ni osjećaj za religiju. Njima će sve to biti strano i suvišno, jer je baš ovaj svijet, ovakav kako ga poimamo, kao stvoren za njih. Tu se osjećaju kao riba u vodi. Da bi se fizički ili intelektualno izražavali, neće imati potrebu za nečim izvan ‘ove dimenzije’, jer je takvo okruženje savršeno za njihove intelektualne ili fizičke potrebe. Oni će biti skeptični prema religijama i prema duhovnosti, jer je to za njih totalno strano i nepoznato područje. Među jednima i drugima postojat će i oni koji primjećuju da ih to čime se bave i kako žive ipak potpuno ne ispunjava. Neki od njih zato će prihvatiti religiju – jer ona uči o nečem onostranom. Osim toga, daje im nadu, jer svaki čovjek ide prema smrti. A religija pruža nadu da nakon smrti postoji život u nekom obliku…

Oni koji su duhovno ‘napredni’, ubrzo će shvatiti da im religija ne daje odgovore na početna pitanja… To će ipak ovisiti i o drugim faktorima, a prije svega odgoju, karakteru i sl. Tko nije odgojen da bude vjernik, vjerojatno to neće ni biti i obrnuto. Stupanj religioznosti najviše će ovisiti o odgoju, utjecaju religijskih učenja na život i svjetonazor. Religija će biti više stvar kulturološkog okruženja, nego osobnog uvjerenja i opredjeljenja. Oni koji su ‘stare duše’ neće imati problema s religijom, jer će lako proniknuti da to nije za njih. Oni će se od malena interesirati za paranormale fenomene i mogućnosti. Neke od tih mogućnosti će im biti urođene i neće trebati puno truda da bi nastavili razvoj na tom području.

Danas postoje razna učenja, filozofija, ideja, koncepata o kozmogoniji, svijetu, svemiru, čovjeku itd. Može se tu nači puno istine, ali i puno fantazije i manipulacije. Zapravo, pitanje je gdje su granice? Postoje li one uopće? Jer, kako se može činiti, ako netko pokuša ozbiljno analizirati neke od tih učenja i ideja, teško im je naći ‘slabu točku’, a još teže ih je demantirati, razotkriti. No ipak, sva ta učenja najčešće se zasnivaju na vjeri. Pošto smo ograničeni na uski spektar stvarnosti (kroz vid, sluh itd.) u neke stvari jednostavno moramo vjerovati, da je tako kako kažu oni koji mogu ‘vidjeti dalje’. Koji imaju iskustvo nečega što je običnim ljudima nedostupno.

I baš tu ima puno prostora za manipulacije ljudima. Mnoštvo ideologija je smišljeno upravo zato bi se njima manipuliralo. Komunizam, fašizam, danas globalizam, mnoštvo religija, pokreta… Sve te ideologije imaju neku početnu ideju koja je ‘dobra’… Koja nešto obećava. Bolji svijet, bolje društvo, bolje međuljudske odnose. Ako se ljudi u tome angažiraju, s vjerom da je to ‘dobra stvar’, normalno je da će tu biti puno toga vrijednog i dobrog. Ali, početna ideja će (bar za mene) uvijek biti upitna. Bar do sada, ništa od tih učenja – nije se pokazalo kao nešto aposlutno istinito i vrijedno povjerenja. Pogotovo ako se kopa malo dublje i istraži same korjene te ideje… I zato, sve velike ideje i ideologije mi se čine kao neki mamac za mase, za ljude koji neće istraživati, neće postavljati pitanja, neće biti kritični prema onome na što ih se poziva i što im se nudi.

Karizmatični ljudi su oni koji imaju neki ‘dar’. A taj ‘dar’ se sastoji u tome da imaju vrlo razvijenu sposobnost uvjeravanja, manipuliranja (možda čak nesvjesno), privlačenja ljudi, a možda čak i liječenja… To im je onda kao neka potvrda da su autentični… Da su od nekog poslani, u neku misiju, s nekim ciljem, da uvjeravaju ljude u neke ideje koje bi njihovi sljedbenici trebali prihvatiti. Takve pojave će meni osobno biti uvijek neprihvatljive. Iako, priznajem da se od nečega mora krenuti. Postoje ljudi koji su stvarno ‘ostvareni’ i oni čak ne moraju to ni govoriti… Kao npr. spomenuti već Maharshi, Nisargadatta i sl. Oni čak nikud ne idu, ne misionare, ne pozivaju ljude, ništa od njih ne traže, nemaju nikakvu ideologiju (učenje) koju bi trebalo ‘naučiti’ i prihvatiti.

Uvjeren sam da treba, po mogućnosti puno čitati, učiti, naravno ne bilo što, nego probanu literaturu i na taj način malo po malo skupljati blago… Razni šarlatani, koji imaju neke ‘karizme’ me ne zanimaju, jer mislim da se tu radi baš o manipulaciji. A najčešće sve se svodi na kult ličnosti i obožavanje nekog. Očiti primjer takve ‘karizme’ je bio Sai Baba koji je imao mnoštvo obožavatelja samo zbog toga jer je imao neke ‘nadnaravne sposobnosti’. Nije mi poznato da je on nekog doveo do prosvjetljenja, nego je samo imao potrebu biti obožavan. Ljudi su mu dolazili kao muhe da ga vide, čuju itd. To mi je baš dobar primjer negativnog ‘kulta ličnosti’. Umjesto da im kaže: evo ja sam to postigao… nije to ništa posebno… možete to i vi postići… Nemojte mi dolaziti, jer ja vam to ne mogu prenijeti… vi sami trebate raditi na tome… Ali, ne. Takvima izgleda godi baš to da im se dolazi, da ih se obožava. Za mene je to čista manipulacija i izigravanje nečeg. Ali takvi možda to ne rade svjesno, nego su nečiji medij, putem kojeg djeluju na način da od ljudi prave ovce…

Što je istina?

Primijetio sam da je jako bitno ono što se čita, prati, o čemu se razmišlja, razgovara itd. To nužno formira čovjeka, a moglo bi se reći i ‘programira’ na određeni način. Jer što je drugo primanje nekih informacija, nego svojevrsno programiranje? Teško je biti svestran i tako širok da se sve prati – ali to treba biti – bar donekle, jer u suprotnom ćemo završiti u jednom ‘taboru’ istomišljenika koji samozadovoljno misle da su dovoljno informirani i upoznati s realnošću, odnosno uvjereni u neku ‘istinu’, dok na druge, koji ne misle kao oni, gledaju obično s viskoka, potcjenjivački.
Ima dosta ljudi na svim stranama da ‘one druge’ olako okarakteriziraju kao ‘ovce’. A to čine čak i – ne bi vjerovali – vjernici, koji npr. one koji vjeruju u neke druge ‘priče’ koje nisu u skladu s njihovim – da su ovce – jer se daju ‘manipulirati’ od onih koji im ‘prodaju’ te priče…
Stvarno je teško biti objektivan, neovisan, dovoljno svjestan, mudar itd. da bi se istina mogla objektivno sagledati i da bi se moglo dati neki realan zaključak i prosudba. Danas postoji stvarno previše informacija i čovjek to gotovo i ne može progutati i normalno usvojiti. Potreban je prije svega strašan filter, da se ogromna količina smeća odbaci i izabere samo ono što je dovoljno ‘čisto’, vrijedno, mudro, pozitivno itd.

Ali da nastavim sa započetom mišlju. Čitajući npr. kršćanske knjige, čovjek bi u prvi tren mogao pomisliti: Ovo je dobro, zanimljivo. Moguće da je tako. Sigurno je tako itd. Onda, ako se čitaju npr. hinduističke knjige (o npr. tantri, učenju advaita, o yoga i sl.) isto se može doći do sličnih zaključaka: ovo je dobro. To je sigurno tako. Ovo je fenomenalno. To je istina, slažem se s tim. Pa oni su u pravu… Pa zatim, ako se čitaju neki channeling materijali – na sličan način se može reagirati i reći. Ovo je zapanjujuće, fantastično, super. Stvarno, ovo kao da je neko novo otkrivenje, kako dobro zvuči i sl. Pa ako se čita npr. o izvanzemaljcima, njihovoj interakciji sa Zemljom, događajima o kojima mnogi ljudi svjedoče i sl. opet na sličan način otvaraju se neki novi horizonti i mogućnosti. Postavljaju se mnoga pitanja i kao da se otvaraju neka nova vrata u stvarnost… Da ne govorim o tome ako se čita literatura s područja ezoterije. Do čega su sve neki ljudi došli, kakve su tu tek mogućnosti, spoznaje i prakse. Što sve ljudi mogu postići nekim radom na svojim psihičkim mogućnostima, npr. vizualizacijom i nekim drugim tehnikama. Tek tu otvaraju se nove dimenzije, potpuno nepoznate ‘prosječnom čovjeku’…

Ovim želim reći koliko su ljudi subjektivni i povodljivi raznim ‘pričama’ i sve uvijek izgleda prilično realno, dok se čita i prati određeni sadržaj, s bilo kojeg područja. Ništa ne izgleda kao da je ‘lažno’, izmišljeno ili besmisleno. Sve izgleda dovljno prihvatljivo i zato na svim tim područjima postoje pristalice tih raznovrsnih učenja.

Prema tome, sve ovisi o našim interesima… Ukoliko se netko interesira samo područjem zabave, (loših) filmova, kvizovima i sl. ‘razbibrigama’ onda je jasno da će mu puno toga biti nepoznanica i ako na nešto takvo slučajno naleti, reći će da je to fantazija, nebuloza, neka glupost i sl. jer to, jelte, nije ni ‘znanstveno potvrđeno’. Ili bi vjernici odmah reagirali tako da ustvrde da je to od Sotone (lično!). Oni koji su skloni znanosti, odnosno filozofiji i nekim sličnim ‘ozbiljnim’ temama (intelektualci) na sličan način zaobići će sve ono što se ne uklapa u njihov mentalni sklop.
Jasno je da čovjek treba biti kritičan, ali treba biti i otvoren, a ne uskogrudan i misliti da ‘sve zna’, da je možda dovoljno obrazovan i upoznat s činjenicama iz naše ljudske stvarnosti. I baš zato većina ljudi izbjegava tzv. ‘rubna područja’ koja im djeluju kao ‘proizvod’ nekih bolesnih umova i sl. koji fantaziraju o nekim misterijama i sf-pričama. Sebe smatram dovoljno ozbiljnim, da ne nasjedam stvarno nekim ‘jeftinim pričama’. Dosta čitam i proučavam spomenuta područja koja mi se čine fancinantna i donedavno potpuno nepoznata.

Teško je doći do neke ‘objektivne istine’ koja kako se može činiti da zapravo i ne postoji, jer ponekad izgleda kao da je ‘sve moguće’. Moguće su sve opcije… Sigurno je da postoje neke ‘objektivne istine’ i činjenice iz ‘objektivne stvarnosti’. Primjerice, ono što se je dogodilo u tzv. domovinskom ratu ili ne tako dalekoj prošlosti… Neki to sve relativiziraju, izjednačavaju obje strane ili iznose potpune neistine koje bi se mogle dokazati! Tu postoji neka objektivna istina koja bi se mogla dokazati, potvrditi. Ali na jednom dubljem nivou, onoga što inače zovemo ‘stvarnost’, puno toga se može doživljavati potpuno subjetivno. Netko doživi ukazanje ‘Majke Božje’ i tvrdi da je to stvarno i istinito! Netko doživi susret s izvanzemaljcima i isto tvrdi da je to stvarno i objektivno! Netko se bavi praksom astralnih putovanja i iznosi ‘činjenice’ onoga što je doživio i svjetova koje je posjetio… I njemu je to nešto potpuno realno. Drugi kaže da je doživio prosvjetljenje i kaže da je sve iluzija, Maya, da ništa objektino ne postoji, nego samo Jastvo, koje je spoznao… Treći kaže da je odnešen na drugi planet na kojem je vidio kako žive druga bića u svemiru, slično kao mi, samo puno bolje, naravno 🙂 Četvrti kaže da je vidio pakao ili bio u paklu… da bi to i nama ‘dokazao’ i potvrdio da postoji. Netko opet iznese neko drugo ‘osobno iskustvo’ koje je sasvim drugačije. Takvih iskustava i svjedočanstava ima stvarno puno, da ih sada ne nabrajam… Zanimljivo je npr. iskustvo Thomasa Mellen-Benedicta (Google…)

Znači ovo tzv. pilatovsko pitanje nije uopće toliko ‘evanđeoski’ originalno – jer to iskonsko pitanje povlači se kroz čitavu ljudsku povijest – sve do danas. Što je objektivna istina? Postoji li ona uopće? Jer svaki čovjek, svako ljudsko društvo, svaka ideologija, svako ljudsko učenje ima neke svoje ‘istine’ koje često, na žalost, želi svima nametnuti kao stvarno objektivnu istinu – za sve. Tek u najnovije vrijeme pojavljuje se nešto kao tolerancija, poštivanje i uvažavanje drugog mišljenja i uvjerenja. Sve do našeg doba toleracija gotovo da nije postojala, nego se je drugo mišljenje suzbijalo, odbacivalo i gušilo – svim sredstvima… Neki kažu pogrdno da npr. new age učenja (ili sve ono što se naziva tim imenom) danas rastu kao ‘gljive poslije kiše’ i to im jako smeta… Kad bi oni koji to govore i kojima to ‘jako smeta’ imali vlast  i moć – toga naravno ne bi bilo – jer bi oni to zabranili… (najblaže rečeno)

Danas sam našao jednu izvrsnu temu (koju sam nekad obrađivao na ovom blogu), tj. knjigu koju jedan gospodin prevodi na svom blogu
(evandjeljanisusvetopismo.blog.hr). To je za one koji su uvjereni u ‘jedinu istinu’ – da eventualno još jednom razmotre sve činjenice koje vjerojatno ne poznaju. Ovo nisam naveo radi nepoštivanja tuđih uvjerenja, nego radi ‘objektivne istine’ – jer se radio stvarno o činjenicama koje se tamo iznose o pozadini cijele priče…

Svatko ima pravo na ‘svoju istinu’, tj. na svoja uvjerenja i to nitko ne osporava. Zato sam odustao i od one (početne) teme. Moja jedina želja je da se što bolje i objektivnije sagleda realnost u kojoj živimo. Na kraju – svatko sam bira, svatko je slobodan (ili bi trebao biti slobodan!) Osim toga ‘o ukusima se ne raspravlja’! Barem je danas tako. Ne zaboravimo da u ne tako davnoj prošlosti nije bilo takve tolerancije i snošljivosti prema ‘drugačijem mišljenju’…

Postoji li izlaz?

Nakon duge potrage, preispitivanja, razmišljanja – došao sam do zaključka da zapravo sve to znanje koje nam se danas obilno nudi i nema neku posebnu vrijednost. Najveći ljudi rekli su: znam da ništa ne znam! Jer znanje je, kao i neko materijalno bogastvo, zapravo isprazno. Imati bogatstvo, imetak, posjed, nekom se čini kao glavni cilj u životu, baš kao i nekima – znanje. Dosta toga sam pročitao i još daleko više od svega što postoji nisam i najvjerojatnije i neću… Ali zapravo pravog znanja i nema. Tko može reći da ima znanje koje ima neku istinsku vrijednost koja bi čovjeku mogla promijeniti život? Takvo znanje ne postoji… Najčešće se radi znanju koje je plod ega-uma i takvo znanje, filozofske ili duhovne koncepcije stvarno su – bar za mene – bezvrijedne. To su ono što se kaže: ‘kule u pijesku’. Nešto što ima samo neku fiktivnu vrijednost, za onoga tko ‘povjeruje’ da je baš to neka njegova istina koju je otkrio ili koju je netko drugi usvojio kao svoju. Tako da ovaj tip znanja me stvarno ne zanima. Uvjeren sam u ono što se inače kaže da je istina jednostavna, a laž je uvijek onako uvijena i samo daje dojam istine, zato jer je nešto složeno i možda ‘pametno’ i sl.

Ali ipak, neke osnovne stvari treba znati, da bi se stekao jedan širi uvid u realnost. Mnogi mitovi, religijski, povijesni i drugi, odvijaju važnu ulogu u ljudskom društvu, baš zbog toga jer ljudi ne znaju čak ni neke osnovne stvari. Dovoljni su samo neki arhetipski pojmovi da bi se na temelju njih isplele čitave priče i sagradili veliki sustavi koji odigravaju značajnu ulogu u čitavim društvima… Jer ljudima ne treba ‘puno materijala’, da bi se kroz povijest izgradile mnoge legende i ispjevali mnogi epovi u čast ‘drevnim junacima’. U tu priču se kasnije može ugrađivati bilo što – po volji – da bi se dobilo na aktualnosti i tobože vjerodostojnosti. Kao što se to inače događa, od nekih običnih stvari i događaja u svakidašnjem životu može se svašta napraviti, kao npr. kako se to kaže, od buhe – slona i sl.

Tu bi već čovjek trebao biti malo kritičniji i svjesniji. Ne treba tu zapravo puno mudrosti i hrpa knjiga, da bi se nešto malo moglo razlučiti i vidjeti o čemu se radi. Kao što je inače poznato, većina ljudi su prosječni, kako to već ide prema Gausovoj krivulji… Postoji jedan manji broj genijalaca i sličan broj, s druge strane onih ispod prosjeka. Genijalci imaju ulogu u ‘stvaranju stvarnosti’ za one ostale koji će ih slijediti, jer što im je drugo preostalo, kad su oni već za ostale odredili pravila igre… Ne bi bilo ništa loše u tome da je ta elita ljudskog društva poštena i altruistički nastrojena prema ostalim članovima društva. Problem je u tome što oni u tome imaju svoj interes i zato su stvari takve kakve su. Zato imamo takvo društvo, koje je daleko od toga da bi bilo idealno i poželjno. Svjesni smo nepravednih društvenih odnosa kroz cijelu povijest, ratova, nasilja, bogatih i moćnih s jedne strane i siromašnih i obespravljenih s druge strane. Trenutno se ne želim baviti društveno-socijalnim pitanjima… nego samo sam ovo naveo kao primjer ‘odnosa u ljudskom društvu’. Demokracija je isto primjer maskiranja istine, da zapravo građani ne biraju vlast, kao što misle, nego biraju samo igrače, koji su uvijek ‘njihovi’. (lijevi ili desni)

Elita koja vlada svijetom sigurno ima određeno znanje koje je skriveno i pomno čuvano, dok se za mase lansiraju neke ideologije kojima ih se želi pridobiti. Ne radi se samo o ideologijama, nego o svemu onome što nas se uči kroz službene institucije društva… ali i o onome što se kroz javne medije promiče kao jedan model ponašanja. Tu se uvijek daju neki prizemni ideali ‘uspješnog čovjeka’ koji se je uspio popeti na društvenoj ljestvici, obogatiti, postići jedan zavidni status u društvu itd. Stvaraju se idoli, zvijezde pa onda danas svatko želi postati popularan i slavan. To je tako kad se promiče ono što ima neku materijalnu, izvanjsku, opipljivu vrijednot. I tako se cijelo društvo usmjerava samo u jednom pravcu, da se bori zauzeti što bolji položaj ili ako ništa drugo, za golu egzistenciju. Njima npr. nitko nikad neće reći da postoje i neke druge mogućnosti i druge vrijednosti koje nisu čisto materijalne prirode.

Zato mi se čini da čovjek uvijek treba biti kritičan prema onome što je u trendu, što je popularno i opće-društveno prihvaćeno, jer iza toga uvijek stoji samo jedan mehanizam, odnosno program kojim se želi nešto postići. Kojim se želi čovjeka uhvatiti u neke mreže i dati mu neku ‘igračku u ruke’, zabaviti ga, da ne misli o nekim dubljim stvarima i pitanjima.

To je otprilike tako i teoretičari zavjera imaju sigurno puno materijala i tema za obrađivanje. I nemam ništa protiv toga, dapače i sam sam pomalo u tome sudjelovao. No shvatio sam nešto drugo. Oni koji nude rješenja, putem raznih pokreta i projekata (npr. Project Camelot), mislim da isto ne nude ništa relevantno i ništa novo. Čini mi se da ipak ne postoji idealno ljudsko društvo koje bi se uopće moglo stvoriti, tako da bi svi živjeli ‘sretni i zadovoljni’. Na žalost, izgleda da to ipak ne postoji. Uvijek će nešto nedostajati… dok god čovjek bude imao ego-svijest. Uvijek će biti razloga za sreću i nesreću, radost i tugu, zadovoljstvo i bol, jer je život u ovoj dimenziji jednostavno takav. Rješenje je možda samo izlaz iz ove dimenzije? A postoji li izlaz? Neki kažu da je to moguće… no, kako se čini samo za pojedince koji su postali dovoljno svjesni ili samo oni kojima se ovo sve čini prilično besmisleno…

Znakovi u žitu

Ljudi koji u ništa ne vjeruju bez dokaza, ateisti, imaju ‘znanstveni’ pogled na svijet i ono što znanost nije dokazala za njih ne postoji! Jedna knjiga p.n. Postoje li stvari koje ne postoje, dobro ilustrira ovaj pogled na svijet. U toj knjizi razotkrivaju se ili demistificiraju razne stvari i znanstveno tumače kao obmana i obična laž. Moram priznati, kad sam malo ozbiljnije pregledao tu knjigu shvatio sam da je autor za gotovo sve stvari koje je naveo u toj knjizi zapravo u pravu! Jer danas se razne stvari žele protumačiti na neki zagonetan način, da bi privuklo pažnju, zainteresiralo čitatelje i sl. Dakle, često se želi iz ničeg napraviti nešto ili se radi, kako se to kaže ‘od buhe slona’, u cilju naravno prodaje ‘fantastičnih misterija’. A to često kod ljudi ‘pali’ jer izaziva interes i dobro se prodaje. Dakle, ima i toga, slažem se s takvim argumentima, pogotovo onda kada znanstvenici neke od tih stvari razotkriju, te dokažu kao običnu prijevaru za naivni puk.

Sve to onda zbunjuje i dolazi do toga da se i one stvari koje su možda vrijedne i autentične trpa u isti koš, pa se kaže da je to sve neka iluzija, mašta i prijevara. Sve stvari se smatraju da su izmišljene u cilju prodaje nečeg i na kraju tu se onda sve svodi – na novac! Oni imaju takav stav da ljudi sve to izmišljaju prodaje svojih maštarija.

Takvi ljudi (skeptici) ne prihvaćaju ništa što se ne može znanstveno potvrditi i dokazati… a ima puno toga što je misteriozno i neprotumačivo, i svrstava se u sferu duhovnog, a duhovno se ne može izmjeriti instrumentima i potvrditi.

Ne kažem da je i na području duhovnog sve čisto. Sigurno i tu ima puno prijevara, laži i manipulacija, od strane raznih entiteta, ali kako to dokazati? Pa jasno je da su takve stvari ‘nedokazive’ nama poznatim načinima da bi se skeptici (ateisti) uopće uvjerili u postojanje duhovne sfere. Osim toga, čini mi se da čovjek treba imati u sebi ‘ono nešto’ što se ne može definirati i objasniti, da bi mogao biti osjetljiv na to područje. Inače, oni koji to nemaju, samo odmahuju rukom, smatrajući sve to nekim nebulozama, halucinacijama, iluzijama i sl.

Meni su takve stvari zanimljive, jer ‘dokazuju’ nešto za što i sam nisam naravno potpuno siguran, pa želim neku konkretnu potvrdu. Zato su mi zanimljivi krugovi ili znakovi u žitu, kao uostalom i većini ljudi, koji su za to čuli, jer se ne može jednostavno objasniti – otkud to i uopće zašto? Međutim, neki opet i za to tvrda da tu nema ničeg neobičnog. Da to rade neki ljudi, gaze žito i oblikuju ga nečim, te da ljudi mogu svašta napraviti u tehnološkom smislu, pa mogu onda raditi i takve stvari, koje nekom izgledaju neobično. Ali ja bih onda postavio pitanje: tko ih pravi i zašto? Ovaj odgovor nije baš tako uvjerljiv – da to “rade ljudi” i da je to lako napraviti. Neki su snimili video o tome kako se to radi, ali taj video baš dokazuje suprotno, da te znakove nije tako lako izraditi. To zahtijeva čitav tim ljudi. Treba najprije napraviti neki nacrt (projekt), pa treba to satima ili danima izrađivati. A sve to se naravno vidi i kome bi to onda bilo nešto misteriozno i zagonetno, da je to tako? Ne bi bilo entuzijasta koji to istražuju, noće na poljima, očekujući da se znakovi pojave. A kod onih autentičnih, to se događa ‘preko noći’, jer relativno brzo se pojavljuju.

A tih znakova u žitu ima puno i ja postavljam jednostavno pitanje: tko bi to radio i zašto? Samo iz zabave može se napraviti par takvih krugova odn. znakova u žitu, ali raditi ih sistematski iz godine u godinu, na raznim stranama svijeta… Tako da to baš i nije dovoljno jasno i prihvatljivo objašnjenje. Osim toga, pravi fenomen razlikuje se od onih ‘lažnih’, izrađenih ljudskom rukom. Oni koji se time bave (ja se time ne bavim, ali mi je samo zanimljiv taj fenomen i čitao sam malo o tome) kažu i to da se na tim mjestima može osjetiti neobična energija ili ‘zračenje’. A što je još zanimljivije, kažu da stabljike nisu slomljene, nego su samo savijene i kasnije se isprave i dalje rastu… Tako da čak nikakva šteta na usjevima nije počinjena. Dok, opet, kod onih koje ljudi izrađuju (kopirajući ‘one prave’) usjevi su izgaženi i praktički uništeni. To je još jedan, recimo tako dokaz ili potvrda, jer bi se inače ljudi protivili tome i ne bi dozvolili da im neko gazi usjeve i pravi štetu u polju… Opet ponavljam, postoje ljudi koji koji to proučavaju, kao neki entuzijasti tih znakova u žitu, pa prate njihov nastanak i kažu da se obično pojavljuju iznenada, preko noći ili samo za nekoliko sekundi ili minuta – što je također određeni dokaz – jer ljudi to ne bi mogli napraviti tako brzo.

Ja ovime ništa ne tvrdim i ne inzistiram na ničemu, nego razmatram ovu pojavu kao određeni fenomen koji postoji. Izgleda da bih i sam morao otići na takvo mjesto i to vidjeti da bih se uvjerio, ali kažem, nisam baš takav entuzijast, nego samo navodim to kao fenomen, koji neki (skeptici) negiraju, govoreći da je to sve ‘objašnjeno’, da tu nema ničeg neobičnog, da je to samo obična igra, laž i prijevara za naivne…

Dakle, može se prihvatiti i jedno i drugo mišljenje – meni je svejedno – ali opet, ako je tako kako se tvrdi – onda tu ima ipak nešto neobično – a ako je sve to izmišljeno – postavlja se pitanje zašto? Kome bi tako nešto bilo u interesu? Neki bi mogli ići tako daleko i reći da se tako stvara “turizam” i privlači ljude, da bi im se nešto prodalo… Pa može i tako – ali ipak – teško da je to samo to u pitanju…

Što takvi ‘krugovi’ dokazuju? Pa ništa posebno, nego samo to da postoje neobjašnjive i misteriozne stvari koje nas možda navode na misao da ovdje ‘nismo sami’, da je tu prisutno nešto neobično, što ne možemo objasniti. Jesu li to vanzemaljci ili je to neka vrsta energije, prirodni fenomen ili što već, ali ipak tako nešto nas malo pokreće i navodi na razmišljanje. Nekima je to dokaz da vanzemaljci postoje i da nas posjećuju… Ja ne bih išao tako daleko u svojim izjavama – ali da je misteriozno – to je nedvojbeno.

Evo npr. ilustracija toga iz 2009/2010 godine,  iz čega se vidi koliko toga ima i kakvi su ti ‘krugovi’ tj. znakovi u žitu

Evo još jedan sa zanimljivim tumačenjem što označavaju određeni piktogrami:

Reinkarnacija

Mnogi skeptično gledaju na pojam reinkarnacije. I sam sam nekad bio prema tome veoma skeptičan, kad sam prvi put čuo za taj pojam i dugo vremena sam mislio da to ne može biti istina. Pogotovo kada sam čuo kako neki kažu ili vjeruju da se čovjek može „za kaznu“ reinkarnirati na primjer u neku životinju, ukoliko je život proveo loše, nemoralno ili neljudski.

Druga nejasnoća je bila u tome da danas ima sve više ljudi na Zemlji… Pa, ako se prihvati koncept reinkarnacije, onda se postavlja pitanje otkud bi te duše dolazile, jer prije je bilo daleko manje ljudi na Zemlji.

Mnogi ne prihvaćaju reinkarnaciju na osnovu tvrdnje Biblije koja kaže: Nakon smrti slijedi sud, pa raj, pakao itd. Tako je kršćanima pojam reinkarnacije postao neprihvatljiv. Iako neki tvrde da su čak sami kršćani dugo vremena zapravo vjerovali u reinkarnaciju, dok nije nekom crkvenom dogmom, na nekom od koncila, to jednostavno ‘ukinuto’, kao ‘pogubno i lažno’ vjerovanje…

Postoji jedan apsurd koji kaže da na Zapadu ljudi vjeruju u reinkarnaciju, jer se nadaju da onda i tako uvijek mogu ponoviti život i to zapravo priželjkuju… Dok oni od kojih potječe taj pojam (sa Istoka), smatraju da je reinkarnacija zapravo kazna! Pogotovo budisti, koji smatraju da je život na Zemlji, u tijelu kazna i karma koju treba ovdje „odrađivati“. Za njih je cilj izbjeći reinkarnaciju i stopiti se sa svime… A to je stanje tzv. nirvane, blaženstva, postojanja u nekoj drugoj dimenziji, a ne u ovom i ovakvom tijelu koje nas ograničava i sputava.

Pojam reinkarnacije sam u posljednje vrijeme susreo u mnogim knjigama, učenjima, tvrdnjama onih koji imaju neku širu spoznaju i iskustvo… da je doista tako. Da nakon smrti zapravo biramo svoje tijelo, roditelje, te mnoge druge „definirane“ faktore svog života na Zemlji, koje btw. često ne prihvaćamo i smatramo da to nismo htjeli ili zavidimo drugima ili mislimo da smo ‘zaslužili bolje’…

Ima puno zanimljivih stvari, ako se uzme u obzir reinkarnacija. Npr. kako to da se neki ljudi rode s nekim talentima? Treba im jako malo i već znaju svirati neki instrument i sl. Ili na nekim drugim područjima pokazuju „genijalnost“… Pišu knjige odmah nakon što nauče pisati i sl. U zadnje vrijeme ima sve više takvih pojava. Moglo bi se to objasniti time da im je to upisano (kodirano) u genima, ali nekad to nema veze s roditeljima. Da su roditelji znali nešto, pa su to putem gena prenijeli na djecu. Često nema takve direktne veze, da bi se to moglo povezati. Indigo djeca su isto zagonetna…. a to su djeca koja su ‘napredna’, vrlo svjesna, svestrana, osjetljiva i sa nekim neobičnim talentima i sposobnostima.

Druga stvar je „sudbina“. Ima ljudi koji se rode u dobrim, divnim, obiteljima… Kojima ništa ne nedostaje. Kojima je sve „posuto ružama“… dok su drugi, obrnuto, rođeni u vrlo lošim obiteljima ili su čak odbačeni i sl. Nekima sve ide u životu lako i u svemu napreduju itd. dok se drugi muče, ne uspijevaju, propadaju, očajavaju i sl. Meni je to teško objasniti i smatram da je baš razlog u ‘karmi’. Netko u ovom životu izgleda kao da je ‘nagrađen’, dok je drugi kao da je ‘kažnjen’… A zašto? Tko je unaprijed kriv, za nešto? Čim se rodi ili „zaslužan“, pa da mu je od početka sve osigurano „da uspije“ (iako je ‘uspjeh’ relativan pojam).

Slijedeće su ‘dokazi’ reinkarnacije… Neki „znaju“ što su bili u prošlom životu. Neki stvarno znaju neki drugi jezik i sl. Neki opisuju detalje iz prošlog života, kao npr. jedan dječak koji je znao da je bio pilot koji je poginuo u nekoj zračnoj akciji. Sjeća se i svog supilota, s kojim je bio na zadatku… Poznaje vrstu aviona kojim je tada letio i sl.

Najjači dokaz reinkarnacije su za mene regresija (jedna vrsta hipnoze) putem koje mnogi (ili čak svi) koji se tome dobrovoljno podvrgnu mogu vidjeti što su bili u nekom od prošlih života.

Postoje i drugi načini, tehnike kojima se to navodno može postići, da se upoznaju svoji prošli životi. Npr. tako da se čovjek dovede u stanje transa i onda u njemu može kroz zamišljena vrata (vizualizacijom) ući u svoje prošle živote i na taj način vidjeti, spoznati, doživjeti, što je bio u prošlom ili u nekom od prošlih života.

Inače, nitko se ne sjeća svojih ‘prošlih života’. Kažu da je to određena vrsta (prirodne) amnezije, jer zapravo, sjećanje nekog ili svih prošlih života vjerojatno bi izazvalo zbrku i kaos i to jednostavno nije potrebno. Međutim, kako kažu – sve je u nama. Memorija svega što smo proživjeli ostaje duboko ‘zakopana’ negdje u podsvijesti.

Ateisti ne vjeruju u ovakve stvari zato jer ne vjeruju u ‘dušu’! Oni smatraju da kad čovjek umre, onda tu nema više ništa, jer je sve navodno u mozgu i funkcijama mozga koji ‘generira’ ljudsku svijest. Pa kad mozak ‘umre’, onda sve nestane i nema više ničega što bi moglo ‘preživjeti’ smrt. Ima i onih koji smatraju da čovjek nikako nije vječan, tj. da ljudska duša, iako vječna i dio Boga, samo (pre)uzima različita tijela i osobnosti. Ona je samo dio sveukupne Svijesti ili Boga i nakon smrti, taj dio se vraća Bogu ili nastavlja (svoj) neki novi život. Čovjek kao osoba ne može preživjeti… Osoba zapravo doslovno potječe od grčke riječi persona, a to znači maska. Osobnost je zapravo naša maska koju nosimo samo u ovom životu… a maske se mogu mijenjati… i to bi bila reinkarnacija. Ponovno uzimanje nove ‘maske’, nove osobe koju izgrađujemo u pojedinačnim životima…

Kao neki zaključak, smatram da ima nešto u tome, te da je to prilično logično i izvjesno da reinkarnacija doista postoji. Osim toga, ne vidim puno smisla u nekom vječnom, trajnom postojanju… Jer zamislimo da sada živimo vječno ili bar 1000 godina… Ne bi li nam to dosadilo? Ne bi li to postalo nekako monotono, naporno i kao neka osuda na ‘vječno’ postojanje? Svatko bi želio živjeti što duže, ali baš vječno? Vječno mlad, još nekako, ali npr. vječno star!? Mislim da je poanta baš u trajnoj promijeni… Ako bi prihvatili vječni život, onda bi to moralo biti nešto totalno drugačije, nego ovakav život koji sada živimo. Pojam raja mi je isto nezamisliv i čak neprihvatljiv. Neka vječna statika mi se ne čini kao nešto što bi netko trebao priželjkivati ili se tome nadati…

Počnimo misliti svojom glavom

Ipak neću obrisati ono što sam tu napisao, ali ću ono što se tiče dokazivanja i pobijanja vjere itd. staviti u jedan koš, sa strane… pa koga zanima: izvolite!

Nadalje ću pisati o stvarima koje otkrivam i upoznajem, s područja duhovnosti i duhovnog razvoja. Tu ima prilično toga, o čemu bi se moglo pisati… iako teorijsko znanje tu neće pomoći. Treba raditi i na praktičnom dijelu. Filozofsko-intelektualno razglabanje ne može ništa promijeniti… Može samo ukazati na neke probleme. Ima i onih koji pišu protiv vjere, Boga, vjerovanja i sl. Ponekad mi se čini da bi možda bilo dobro dignuti “revoluciju” i ljudima koji su zavedeni religijama i uspavani pokazati da su u krivu i otvoreno reći ‘bobu bob, a popu pop’ ili jednostavno reći: “Car je gol”! No to bi možda bila uzaludna borba, jer ljudi koji vjeruju, koji su tako programirani i dalje će i još jače ‘braniti vjeru’, koliko god to bilo nelogično i nerazborito. U svakom slučaju, smatram da ljudi za ovo trebaju sazreti i otkriti da u tome nema ništa misteriozno i transcendentno, kako se inače smatra, odn. vjeruje (uvjerenja su u tome presudna, tj. programiranost) No, postoje takvi blogovi, pa koga to zanima i tko vidi da ‘tu nešto ne štima’ može se informirati i saznati sve što želi…

Povijest čovječanstva je, budimo realni, prilično mučna i teška. Bilo je tu puno nepravde, zločina, ubijanja, mučenja, bolesti, gladi, pošasti, kataklizmi, terora, patnje, iskorištavanja itd. Mnogi vjernici danas gledaju na Crkvu i na kršćanstvo kao svijetlu točku u toj (poznatoj) ljudskoj povijesti… kao i danas, traže u Crkvi (npr.) ili bilo kojoj religiji mir, smisao, utjehu, nadu itd. Neću biti takav, da ne pohvalim mnoge dobre pokrete i nastojanja unutar Crkve, od strane ljudi koji iskreno pokušavaju pomoći ljudima. Pedofilija u Crkvi je marginalna stvar, a danas se to prikazuje kao nešto dominirajuće, tako da svaki svećenik ispada da je pedofil ili potencijalni pedofil… To je daleko od istine i tendenciozno prikazivanje stvari…

Danas Crkva ima puno toga čime bi se mogla pohvaliti… ali ne zahvaljujući vjeri (ideologiji koju zastupa i na kojoj se temelji), nego zahvaljujući ljudima koji su unutar Crkve i koji su se posvetili (nadam se) iskrenoj namjeri da ‘služe ljudima’ i pomažu… Tako da ima tu pozitivnih stvari kao što su humanitarni rad, karitativni, rad s hendikepiranim osobama, obiteljska savjetovališta, ‘duhovne vježbe’ na kojim se nastoji malo čovjeka poučiti molitvi, meditaciji, nekoj duhovnosti itd. Postoje tu neke vrijednosti koje su za pohvaliti, u usporedbi s onim što nudi konzumerizam i potrošačko društvo… (bar nešto ‘duhovno’)

Međutim, ako odemo malo dalje u prošlost, vidimo kako ništa od toga nije bilo, osim odnosa rob-gospodar, pastir-ovce… Tj. Crkva je tada išla u korak s vladajućom garniturom i nije bilo ničeg za pohvaliti, osim razvoja znanosti, koja je nastala u okviru Crkve… Ali to je druga tema, no ukratko – moje mišljenje – to je bila neminovnost, jer Crkva je imala kadrove, a ostali su bili nepismeni i suviše siromašni, da bi mogli nešto tako započeti…

U svakom slučaju, povijest čovječanstva je prilično krvava i mučna… i to mi pokazuje da tu nešto ne štima! Danas je malo drugačije i ljudi kao da su se malo oplemenili. Smatram da je to stvar evolucije… Danas se rađaju djeca s nevjerojatnim potencijalima, znanjem i sviješću, (tzv. indigo djeca) što mi dokazuje evoluciju putem reinkarnacije. Ljudi postaju sve napredniji i svjesniji… Ali i danas ima puno zla i nepravdi u društvu. GMO hrana, (codex alimentus) bankarstvo, farmaceutska i prehrambena industrija, (sjetimo se cjepiva protiv “svinjske gripe”, “kravljeg ludila”…), politika (globalna i lokalna), bogate i siromašne zemlje… ratovi koji uvijek negdje plamte oko nas itd. Uvjeren sam da sve to nije slučajno i da postoje ljudi koji ciljano vode takvu politiku zbog nekih interesa (ne samo u cilju profita, jer oni i onako imaju sve). Ovaj svijet mogao bi biti puno bolje mjesto za život, da nije tako… Pisat ću nešto i o tome (možda), iako već postoje slični blogovi koji pišu i tim tzv. globalnim zavjerama…

Mnogi se pouzdaju u službene izvore, ozbiljne znanstvenike, povjesničare, filozofe itd. i smatraju da ono što neki pišu po svojim blogovima proizlazi iz neke ‘paranoje’… te ih se tako (olako) diskreditira, a da ih se uopće i ne sasluša… A što ako su ti ljudi u pravu? Ljude koji su skeptični prema tome, pitao bih kako im se čini? Jeli ovaj svijet normalan? Jeli to što se u njemu događa normalno? Može li se nadalje prihvaćati bespogovorno sve ono što nam se servira? Počevši od politike, religije, školstva, bankarstva, medija, filmova itd. Mislim da je vrijeme da ljudi počnu misliti svojom glavom… Do sada to nije bilo moguće, jer su bili samo pastiri (“Bogom dani”) i ovce… Bili su samo oni koji su kreirali politiku, odnose, pravila, “istine”, zakone i oni koji su to morali (hoćeš-nećeš) prihvaćati zdravo-za-gotovo. Danas svatko može neke stvari provjeriti, preispitati, donijeti zaključke… ako to želi.

Evo, o tome ću nadalje pisati, jer to smatram kao svoj mali doprinos u ‘otvaranju očiju’ i da se podijelim s drugima s onim do čega sam sam došao u shvaćanju nekih stvari i svega onoga što se danas događa oko nas.

Moj zaključak

Razmišljam o tome da obrišem sve ovo što sam do sada napisao… Ne zato što bih promijenio mišljenje, nego zato jer sam to pisao na način negacije kršćanstva i religija. Počeo sam tako pisati iz revolta, jer sam polazio iz stava da je to smišljena manipulacija i želio sam na ovaj način ‘razotkriti’ kršćanstvo i religije, pa otud i naziv bloga ‘razotkrivenje’ i kroz to što pišem pokazati nonsens svega toga. Međutim, ulazeći dublje u neke stvari, shvaćam da je to možda ipak potrebno nekom, na određenom stupnju duhovnog razvoja, kao što je to bilo potrebno i meni. Ne želim sada reći da mislim kako sam ja sad na nekom ‘višem stupnju’ i da sam došao do neke spoznaje… Ali stvarno, dao sam sve od sebe! Iskreno sam tražio istinu i želio sve podrediti toj ‘istini’. Međutim, upao sam u krizu i počeo kritički gledati na vjeru, pa sam iz drugog kuta to sve sagledao i vidio da je tu sve na klimavim temeljima i ako se to hoće, vrlo lako se može sve srušiti! Dovoljno je staviti u pitanje same temelje, da bi se čitava konstrukcija srušila, doslovno za ‘par minuta’. A temelj je ‘objava’ zapisana u Bibliji i ono što Crkva ‘naučava’ na osnovu ‘svetih tekstova’. Vjernik na te tekstove gleda kao na ‘svetu kravu’, pa onda vidi drugačije i sve opravdava i tumači si na neki neobičan način, da mu se sve čini pozitivno i vrijedno, iako su neke stvari vrlo negativne i morbidne… Pa onda to sve tumače u nekom ‘prenesenom smislu’ i uljepšavaju. Ali ako se uzme doslovno što tamo piše, može se lako shvatiti kako je to vrlo čudno i zapravo prilično neprihvatljivo za ‘zdrav razum’!

Primjerice Majka Terezija, koja je proglašena svetom, živjela je cijeli život u sumnjama, ali nije odustajala od onoga što je započela – jer nije vidjela drugu mogućnost – osim pod svaku cijenu (slijepo) vjerovati… O tome je izdana knjiga, kako je pisala u svom dnevniku o tome kako čitavo vrijeme sumnja i živi u tami. Mnogi je hvale i dive joj se za ono što je radila… No, ja na to gledam kritično! Pomagati umirućim beskućnicima da umru „sretni“!? Bilo bi puno bolje da im je pomagala da ne umru! Pomagati siromašnima je u redu i nitko nema ništa protiv toga… ali ne postoji li bolji način? Da se radi na tome da siromašnih uopće ne bude! Da strukture društva budu pravednije, da uopće nema siromašnih itd. Osim toga, zbog takvog stanja bespomoćnosti, mnogi od njih bili su kršteni, a da možda to i nisu baš htjeli… Umirućem je svejedno… ali po meni to je samo običan prozelitizam…

Mnogi drugi ‘sveci’ su tako živjeli, u tzv. ‘tamnoj noći’, jer su mislili da to mora tako biti… da je to kušnja njihove vjere i sl. Međutim, ja sam odustao od toga, jer mi se to učinilo totalno besmisleno! Kakav je to Bog u kojeg su oni vjerovali!? Koji bi tražio tako slijepu vjeru i predaju svog života za nešto u što su duboko sumnjali… Pa svi oni mistici koji su cijeli život patili, samo zato jer su vjerovali u apsurdne stvari i jer su bili uvjereni da će se tako svidjeti Bogu… Pa opet se pitam: kakav je to Bog kojemu se sviđa patnja, žrtvovanje i mazohizam njegovih vjernika!? Meni osobno je totalno neprihvatljiv! I sve to je protiv ljudskog dostojanstva: živjeti u nekom uvjerenju svoje grešnosti, bijede, zloće i sl. pred ‘svetim Bogom’, te prihvaćati nekakav mizeran život, umjesto ‘živjeti punim plućima’! Eto do čega može dovesti vjera… do toga da čovjek gazi sam sebe, pa čak i mrzi, zbog neke umišljene i nametnute grešnosti!

Na osnovu razne literature shvatio sam kako je sve relativno i podložno zabludi. Postoje mnoga mišljenja, vjerovanja, uvjerenja, svjetonazori koji su toliko proturječni, da je to nevjerojatno – u što sve ljudi vjeruju i mogu vjerovati. I što je na kraju istina? Priznajem da to ni sada, nakon svega pročitanog, ne mogu reći…

U svakom slučaju, siguran sam da više ne mogu prihvatiti ni jednu religiju, ni jednu ‘ideologiju’, ni ‘učenje’… kao neku objektivnu ‘istinu’. Treba na sve gledati s velikom dozom skepticizma i kritičnosti i razne sadržaje (učenja) ‘filtrirati’. Shvatio sam da nema ni jednog ‘učenja’ koje bi bilo istinito i kojeg bi se trebalo držati! Sve je samo nečija vizija iz čega ponekad nastane ideologija koja se nameće drugima, kako je to stvar u religijama. Postoje tako danas i ‘druga učenja’, od kojih su neka jako dobra, dok su druga plitka i banalna. No neki sve to bacaju u isti koš. S tim se ne slažem, ali mislim da treba birati i filtrirati sadržaje…

Shvatio sam jednu stvar, da intelektualnim putem ne možemo doći do pravog odgovora o stvarnosti. Tu postoje samo mnoga učenja, mišljenja, filozofije, religijski koncepti itd. i u tome se možemo vrtjeti u nekom ‘začaranom krugu’. Mislim da je potrebno nešto više, a to je intuicija i neka ‘viša spoznaja’. Nekom se to može učiniti besmisleno i neutemeljeno, jer svi misle da imamo samo razum i ništa više. Međutim, saznao sam da postoje ljudi koji imaju nešto više… a to je određena vidovitost, ‘uvid’ u neke više stvarnosti postojanja itd. I zbog toga, napuštam ove intelektualne zavrzlame i prepucavanje oko ‘istine’. Želim se više posvetiti nekom radu na sebi u tom cilju da razvijem ove potencijale u sebi. Primjerice epifiza, koja je neobično važna, a neki je zovu ‘treće oko’… Jedino ovim putem može se doći do neke ‘više spoznaje’, a ostalo je samo intelektualno – suhoparno špekuliranje i nagađanje, ‘mozganje’ koje u ovom području ne može pomoći, jer duhovnu stvarnost ne možemo ‘vidjeti’, a tako ni analizirati umom.

Nisam i ne namjeravam postati hinduist… ali hinduizam ima nevjerojatnu dubinu i veliko poznavanje ljudskih potencijala… počevši od od rada sa chakrama, raznih tehnika disanja i meditacije i putem toga razvijanje duhovne dimenzija čovjeka. Hinduizam kao religija mi je totalno neprihvatljiv, sa vjerom u mnoštvo bogova i običajima koji su za nas na Zapadu totalno apsurdni i čudni,.ali tehnike koje su nastale u okviru toga su zapanjujuće i moćne. Ne poznajem to područje dovoljno, ali mislim da to potječe još iz drevnih Veda, koje su nastale valjda i prije samog ‘hinduizma’ kao religije. Nešto od toga postojalo je čak i na Zapadu, dok to kršćanstvo nije zatrlo, kao nešto ‘protivno vjeri’. Mnoga od tih učenja ostala su u okviru ezoterijskih škola kabale, hermetizma, gnosticizma i drugih. To me je zainteresiralo, pa ću se prebaciti na proučavanje tog područja, a blog za sada napuštam, jer nemam više što reći na ovu temu. Tj. mogao bih još puno toga pisati i pronalaziti negativnosti, banalnosti i nelogičnosti kršćanstva i religija… ali kao što sam rekao u uvodu ovog teksta – ne vidim više svrhu toga… Tko želi, neka i dalje vjeruje, ali mislim da svatko tko dođe do određenog stupnja u vjeri, shvati kako je to (samo)zavaravanje, ‘lažna utjeha’ i nada koju religije pružaju i obećavaju! Svakako mislim da su vjernici u prednosti nad ateistima, jer barem vjeruju u duhovnu stranu čovjeka i nisu materijalisti (ili bar ne bi trebali biti), te poštuju neke ‘više’ vrijednosti… Ateisti isto imaju svoju svrhu u ovom životu, ali ona je vezana uz materijalne, društvene, ‘svjetovne’ vrijednosti. Ovdje i u ovom životu svatko ima pravo birati prioritete kojima će posvetiti svoj život, bili oni materijalne, intelektualne, emotivne ili duhovne prirode.

I na kraju ponavljam: obrisat ću potpuno ovaj blog u dogledno vrijeme… Ako je netko zainteresiran, za ovo što je tu napisano, neka si to kopira i skine. Planiram na osnovu toga ‘izdati’ e-knjigu pod istoimenim naslovom i staviti na je na 4share.com i slične servise…

Žao mi je što je bilo malo komentara na temu ovoga o čemu sam pisao, u cilju razmjene mišljenja. Posjeta je bilo prosječno 10-20 dnevno, što nije velik broj, ali je ipak značajan, s obzirom da se nisam nigdje ‘reklamirao’… U svakom slučaju, oni koji traže, mogli su tu naći materijala za razmišljanje. Svjestan sam da oni koji (uporno) i pod svaku cijenu brane svoju vjeru… do njih to neće doprijeti. Oni će pronaći dovoljno subjektivnih argumenata da ‘obrane’ svoje vjerovanje, zato jer ih drugo i ne zanima previše i jer se tu osjećaju ‘kao kod kuće’…

Ukratko o epifizi (pinelana žlijezda)

Epifiza je žlijezda unutrašnjeg lučenja, smještena otprilike u središtu glave. Ta žlijezda je aktivna od rođenja, a zatim počinje atrofirati, tako da je kod odraslih obično veličine zrna graha. Općenito se smatra da je tada njezina uloga vrlo ograničena. Kao zanimljivost dobro je znati da je to jedini organ u čovjeku koji nije podložan bolesti. Prirodna veličina epifize (koja nije zakržljala) kod zrelog čovjeka može se usporediti s veličinom ping pong loptice. Tada je potpuno aktivna i daje čovjeku mnoge mogućnosti općenito smatrane kao fantazija, npr. telepatija, znatno povećano polje osjetilne percepcije, življenje bez hrane i pića, disanje bez utjecaja temperature, prelaženje u druge dimenzije, promjena izgleda i gustoće tijela. Duhovne, odn. psihičke vježbe izazivaju aktivaciju hipofize i njen fizički razvoj, a posebno kontemplacija i meditacija. Istraživanja izvedena putem kompjutorske tomografije kod onih koji ne jedu su pokazala da je njihova epifiza prosječno dva puta veća od veličine prosječnog stanovnika Zemlje. Hranjenje tijela kroz direktni sustav može se usporediti sa stvaranjem svega što se odnosi na tijelo, neposredno od Svjetla (prane). Što više je epifiza aktivna, to manje je potrebno hranjenje tijela iz drugih izvora.

U svijetu materije epifiza je kao ogledalo onoga na što je proširena sfera Svijesti dane osobe. Osim toga od aktivnosti te žlijezde ovisi djelovanje percepcije tzv. izvan uma (nematerijalni osjećaji). Kada je epifiza dovoljno razvijena sva fizička osjetila postaju nepotrebna, jer je percepcija efifize znatno šira. U tom slučaju može se biti fizički gluh, slijep, a čuti i vidjeti puno, puno više.

Vrijedno je obratiti pozornost na to da se fizički ne pobuđuje epifizu u cilju razvoja. Njezin razvoj treba biti povezan s razvojem hipofize. Obje žlijezde se međusobno upotpunjuju u svojoj funkcionalnosti i najbolje je kada se razvijaju (rastu) zajedno. U idealnom slučaju, u stanju potpunog razvoja hipofiza i epifiza tvore jedno tijelo oblikom sličnim trodimenzionalnom simbolu beskonačnosti. Možemo zaključiti da izgled i aktivnost epifize ukazuje na to koliko određena osoba može napajati svoje tijelo neposredno, tvoreći sve njegove atome i životnu energiju neposredno od Svjetla.

Alternativa religioznosti

Iako sam došao do nekih spoznaja na području vjere, o tome kako je vjera slaba utjeha i zapravo jednostavno stvar iluzije i vjekovne zablude ljudi da traže spas i ‘spasenje’ u imaginarnoj stvarnosti ‘Neba’ i nekog ‘Božjeg kraljevstva’… ipak smatram da ateizam nipošto nije bolja opcija!

Osobno nikad nisam bio ateist u smislu materijalizma i gledajući mnoge ateiste, koji zaziru od bilo kakve duhovnosti, mislim da su oni lošija opcija od teista – vjernika koji je barem koliko toliko duhovan i bar vjeruje u neku duhovnu stvarnost i duhovnu stranu čovjeka. Ateisti, tipa Richarda Dawkinsa mi nikad nisu bili neki uzor. Cijenim njihovu racionalnost i ljudske kvalitete koje mogu biti daleko bolje nego nekog tradicionalnog vjernika, s obzirom na to da su možda kvalitetni ljudi sami po sebi, a ne kao vjernici koji su možda ‘dobri’ prema drugima samo zato jer vjeruju u nagradu i kaznu…

Ateizam degradira čovjeka jer ateist priznaje i vjeruje samo u materiju… Smatra da je čovjek samo produkt evolucije i dugogodišnjeg razvoja od jednostavne do sve složenije stanične strukture živog organizma i tako sve do čovjeka koji je najsloženiji i u tom evolucijskom razvoju dolazi do osobne inteligencije i svijesti o sebi kao inteligentnom biću. Unatoč tome što sam malo po malo odbacio vjeru kao pravu’istinu o čovjeku’, nikada nisam došao do takvog klasičnog ateizma. Osobno sam sklon sam vjerovati “da čovjek nema duhovno iskustvo nego je duhovno biće koje ima ljudsko iskustvo“, kao što je netko to rekao… Što se Boga tiče, mislim da on nije osoba, nego sveukupnost postojanja koje se očituje u svim oblicima. Nikako ne mogu negirati inteligenciju koja se očituje u svemu što postoji…

Želim naglasiti da uopće ne preferiram puki ateizam, iako pišem ‘protiv vjere’ u smislu klasične religioznosti. I kao što sam već pisao, došao sam do toga da su religije sustavi vjerovanja koji su nastali negdje ‘u davnini’ i koji nam se prenose, odn. nameću ‘s koljena na koljeno’. Na osnovu toga što postoji toliko sustava vjerovanja, a svaki je drugačiji, možemo jednostavno zaključiti, da je samo jedan od njih istinit ili su svi lažni. A sada se ne bih ponavljao, do kojeg sam ja zaključka došao…

No, očito je da je nekim ljudima religioznost potrebna i donekle pomaže u funkcioniranju društva u kojem živimo, prije svega zbog elementa morala koji nosi sa sobom. Ljudima bez religioznosti i bilo kojeg oblika duhovnosti očito nešto nedostaje i mislim da čovjek ne može bez toga funkcionirati. Pa mislim da oduzeti ljudima religioznost i ne pružiti im duhovnost je loša ili možda čak najgora moguća opcija. Iz tog razloga želim se korigirati i naglasiti da sam protiv čistog ateizma, koji mi se čini previše sirov i prazan. Na kraju krajeva bez duhovnosti ili religioznosti što čovjeku preostaje? Samo animalni život, odn. intelektualizam i racionalnost. Ljudi bez vjere očito mogu relativno dobro funkcionirati, ali im ipak nešto nedostaje. A to možemo vidjeti u zemljama Zapada. Trka za profitom, konzumerizam, modni trendovi, otuđenost u međuljudskim odnosima, seksualna razuzdanost, ovisnosti i slična devijantna ponašanja. To nikako ne bi bila alternativa religioznosti koju bih ikom preporučio.

Alternativa koju bih preporučio je duhovnost Istoka koja puno toga nudi čovjeku u svom duhovnom i psihofizičkom razvoju. Pri tom ne mislim naravno na klasični hinduizam koji u svojoj ponudi nudi lepezu bogova i sl. U svakoj od religija zapravo postoji neka vrsta misticizma koji je jedan viši oblik duhovnosti od religioznosti za puk i mase. Istok u tome prednjači jer zaista nudi duhovnost i mnoge tehnike meditacije i druge tehnike koje služe za duhovno uzdizanje i razvoj. Tu su i razne vrste ezoterije od koje mnogi zaziru kao od nekog oblika magije i okultizma, iako to nije. Kabala je isto jedan od oblika koji bih preporučio, jer daje jedan dobar uvid u nutrinu i duhovno područje. No to područje krije veo tajne, jer nije baš lako dostupna širokim masama iz određenih razloga. Postoje i mnogi kanalizirani materijali koji daju jednu ‘širu sliku’ i perspektivu ljudskih mogućnosti i potencijala.

U svakom slučaju, preporučio bih nešto što nudi neku veću perspektivu i konkretni razvoj ljudskih mogućnosti, za razliku od religioznosti koja nudi samo vjeru u bolje sutra, odn. spasenje s one strane, nakon smrti…

‘Tko traži nalazi’! Na žalost, većina prihvaća samo neka ‘gotova rješenja’ koje nude religije, pozivajući se na koje kakve objave i ovlaštenja od Boga, dana nekim ljudima, da bi im ostali morali slijepo vjerovati, kao nekim autoritetima…

I na kraju dajem link na stranicu koju bih preporučio, od mnogih sličnih koje postoje i koje nude jednu drugačiju sliku od mnogih uobičajenih…

Vjerujem da je čovjek nešto puno više nego što to misle klasični ateisti ili vjernici. Kvantna fizika također o tome govori i tu postoje dodirne točke između drevnih mistika i suvremene znanosti koja potvrđuje ono što su oni znali tisuće godina prije putem neke vrste intuicije i duhovne spoznaje. Na Internetu i u raznoj literaturi nude nam se odgovori na mnoga pitanja, ako si ih uopće postavljamo. No neki ljudi se zadovoljavaju sa banalnim odgovorima na ozbiljna životna pitanja…

Potreba prave duhovnosti i spiritualnog razvoja

Nemam pisati što ‘prigodno za Božić’ kako mi Johnny predlaže… Mogu samo napisati prigodnu čestitku posjetiteljima mog bloga 🙂 Sretan Božić i Nova godina! Želim vam istinski napredak u duhovnom životu!

Na kraju krajeva ovaj blagdan postaje ono što bi i trebao biti: blagdan obiteljske topline i blizine, te dobra prilika za feštu. Budimo realni i recimo da je to u redu! Zašto ne?

Mnogi svećenici i općenito Crkva negoduje, jer se navodno previše slavi za stolom i po trgovačkim lancima, a trebalo bi više u crkvi i sl. Trebalo bi više vjere itd. a ne samo običaja… Međutim, što je tu je! Malo tko više vjeruje u to ‘otajstvo da se Bog rađa u štalici’, kako nam je to prenošeno s koljena na koljeno… Postao je to blagdan u rangu svetog Nikole ili Djeda Mraza, odn. Božičnjaka, koji djeci donosi darove i to je to. Otići na polnoćku, ispaliti koju petardu, pojesti prigodnu večeru i to je sve. A što bi trebalo više?

I tako to što se slavi ima najmanje veze s Kristom, a još manje s Bogom. On se nije ni rodio baš u to vrijeme, nego je to samo vrijeme zimskog solsticija, kada “sunce pobjeđuje i nadvladava tamu”. Taj datum uzet je simbolički i poznato je da je to bio dan Sunca i solarnih božanstava staroga svijeta.

Taj dan i datum crkva je samo preuzela, odn. recimo otvoreno: ukrala, prisvojila si, kao i mnoštvo drugih tzv. ‘poganskih običaja’, da bi ih kako ona to tumači ‘pokrstila’ i dala im “pravo značenje”. Jer do tada je sve bilo krivo, a ona je sada tu da bi svemu donijela pravo značenje i ispravila sve što je bilo ‘krivo’…

Osim toga Crkva se voli kititi tuđim perjem i preuzimati sve pod svoje, kao da od nje svijet počinje. Dobro, poziva se na Krista koji je navodno Sin Božji, pa na osnovu toga ‘uči’ da je sada ‘sve novo’, bla, bla.

Dobro, makar sam puno toga napisao protiv Crkve u prethodnim tekstovima i makar sam svjestan da je puno zla ta Crkva učinila kroz povijest… ipak, nisam sotonist, kako bi to netko mogao pomisliti, na osnovu onoga što pišem i kako pišem! Ali, to je na žalost samo istina i ništa drugo, a ponekad istina jako teško pada! Pogotovo ako ljudi godinama žive u zabludi, onda se brane, svjesno i podsvjesno… onda gube tlo pod nogama i jasno, ne osjećaju se dobro, kad čuju na ovaj način o stvarima u koje su godinama manje više ozbiljno vjerovali…

Ne mogu i ne želim odustati od istine do koje sam došao u svojim istraživanjima i razmišljanjima o fenomenu religije, ali ipak, želio bih pokušati malo više pisati pozitivno, barem u ovo blagdansko vrijeme 🙂

Moram priznati i to da se Crkva sastoji od uglavnom dobrih ljudi! Pa čak i u hijerarhiji! Nisu oni takvi vlastohlepci, lažovi, pedofili ili homoseksualci i sl. kako ih se u zadnje vrijeme želi prikazati. Ima i takvih i dobro je da se o tome danas može pisati javno i tako razotkivati negativnosti kojih tu svakako ima. Ali svi nisu takvi. Smatram da su to uglavnom ljudi zavedeni tom ideologijom i lažnim idealima koji u sve to koliko – toliko vjeruju. U suprotnom, ne bi mogli tako živjeti i svjesno ‘vući ljude za nos’! To je dobro osmišljena ideologija koja djeluje tako stvarno, dobro i plemenito u samoj ideji… baš, poput npr. ideologije komunizma (ha, ha, koji aspurd). Ljudi su i u to ozbiljno povjerovali, za to ginuli i borili se… za te ideale bratstva, slobode, jednakosti, ravnopravnosti itd.

Ideja Crkve je povezana s Bogom, s nadnaravnim, duhovnim, nespoznatljivim, nedokučivim itd. pa onda nije čudo da se je održala sve do danas! Ne može se to tako lako razotkriti, kao što su ljudi razotkrili npr. komunizam, kao nešto ipak loše i nerealno, neostvarivo u praksi. Zapravo, moram priznati da ima dobre ciljeve i ideje, no ipak, služi samo za utjehu i zavaravanje! Tih dobrih ciljeva i ideja drže se samo neki, dok drugi za to uopće ne mare i pod krinkom religije prikazuju se dobri i “sveti”, a zapravo samo glume i pretvaraju se! Mislim da se Isus baš protiv toga najviše borio, kada je kritizirao i napadao farizeje…

Razmišljam da prestanem pisati o tome, jer sam shvatio da neću time puno postići! Svatko sam treba doći do spoznaje istine! Ne vrijedi nekome govoriti da to nije pravi put i prava i jedina istina – kako se to zna u Crkvi jako naglašavati i ponavljati!

Potrebna je promjena svijesti, spoznaje mnogih stvari… Potrebno je puno toga i neki u ovom životu izgleda nikada neće doći do toga, jer žive jako površno, nesvjesno i jednostavno u velikom neznanju! Potreban je dug proces evolucije svijesti i spoznaje da bi se došlo do promjene mišljenja o svemu tome o čemu pišem!

Nakon puno vremena koje sam proveo iskreno tražeći istinu, došao sam do svega ovoga o čemu ovdje pišem… Na kraju ipak pomalo shvaćam da su Crkva i svi ti oblici raznih religija na svijetu možda ipak potrebni za mase! Bez toga, što bi bilo na svijetu!? Možemo si zamisliti… Vjerojatno bi vladao nered. Tako da je to vjerojatno ipak dobro, da se na taj način ljudima stavljaju neke granice. Inače bi moglo doći do ‘kolapsa sustava’! A i sada, kako vidimo na Zapadu, gdje se je religija napustila, a nisu se prihvatili nikakvi drugi (bolji) oblici duhovnosti ljudi se guše u materijalizmu. I to isto nije dobro! Ja osobno sam za istinsku duhovnost i spiritualni razvoj, a ne za ‘sirovi ateizam’ koji čovjeku ne daje zapravo ništa! A ima nešto i u tome što je Voltaire rekao: “Kad Bog ne bi postojao trebalo bi ga izmisliti.”

Unatoč tome, osobno ne želim podržavati neku lažnu duhovnost i vjerovanja! Tko traži – naći će – razloge i argumente za vjerovanje, odn. nevjerovanje. U određenom trenutku nađemo ono za što smo sazreli.

Na poslijetku, ljudima se daje ono što traže i ono do čega su u određenom trenutku sazreli! Ako imaju loše političare, sami su za to krivi. Ako imaju lošu duhovnost, isto tako… Nisu zreli za neku bolju i dublju. Kada bi samo htjeli sve bi se promijenilo. Tako je kako je, na žalost! I zato: treba raditi na sebi! Treba puno čitati, tražiti, razmišljati o tome zašto smo uopće ovdje i koji je smisao svega toga.

Zaključak: religije su plitke i one su za masu koja treba pastire i vođe! Istinska duhovnost je za one koji su zreli na duhovnom putu i koji su stoga samostalni. Ateizam ne preporučam nikome iako sam ne vjerujem u osobnog Boga kojeg štuju religije. Vjerujem ipak u mogućnost i potrebu duhovnosti i spiritualnog razvoja!

Pa zato odlučujem od sad pisati više afirmacijski za istinsku duhovnost nego negacijski protiv religija! Nisam ateist ni antiteist, ali ne mogu podržavati religije, jer čovjeku ne daju skoro ništa…

U potrazi za istinom

Želio bih kroz ovo što pišem na ovom blogu navoditi na promišljanje o tome otkud zapravo religije na svijetu, a osobito kršćanstvo. Otkud, kako, zašto itd. Posebno naglašavam kršćanstvo, jer je ono na ovim našim prostorima dominatno.

Kao što sam u početku naveo, ja sam bio vjernik i ozbiljno sam shvaćao svoju vjeru itd. Međutim, sve više sam uviđao da je ona zapravo “šuplja”, da ima puno rupa, da puno stvari nije onako kako bi trebalo biti, “onako kako piše”. Osim toga, primijetio sam da je jako malo onih koji ozbiljno shvaćaju vjeru i po njoj žive, a daleko više onih kojima je ona samo folklor i tradicija i koji je zapravo uopće ne poznaju i vjeruju samo zato jer su tako odgojeni, naučeni. Npr. slavi se neki blagdan u nekom mjestu, pa onda ljudi dođu u crkvu na sat vremena i ‘odrade to’, a onda fešta do zore, koja zapravo nema puno veze s tim što se slavi. (nego, glavno je da se nešto slavi:-))

Nakon otkrivanja nekih stvari, odbacio sam takvu vjeru, jer sam shvatio da ona u puno toga uopće “ne drži vodu”. Čitavo vrijeme (osobnih dilema i sumnji) mi se je nametalo pitanje: otkud tolike vjere, religije, bogovi i vjerovanja? I ako su sve one bile samo mitovi i mitologija, a kršćanstvo jedina “prava vjera” i Božja objava, u tom svemu, kako onda da ono danas nema snagu,  ni veći utjecaj na ljude. (ništa od onih navodnih Isusovih riječi: ‘učinite sve narode mojim učenicima’). I sve više sam uvjeren, da mu je te riječi netko drugi pripisao..

Prije sam mislio da Crkva ima pozitivnu ulogu,jer ljude želi prosvijetliti, “spašavati duše”, poučavati. Međutim, danas mi se ovaj cilj ne čini uopće pozitivan! Čini mi se kao da je to jedan isplanirani zadatak osvajanja svijeta i ljudi jednom ideologijom i nametanje svima jedne “istine”, pored puno drugih, sličnih “istina”. I navest ću drugi citat iz evanđelja, koji mi prije nije smetao, a sada baš “bode u oči”… “Učinit ću vas ribarima ljudi”! Ali kad se malo bolje razmisli! Jeli u redu poput ribara ljude loviti, u neke mreže?? Nije li to zapravo nasilje, i nije li ova usporedba zapravo ironična, jer zapravo otkriva o čemu se tu radi… (kao i uspoređivanje ljudi s ovcama, koje treba voditi)

Djela Crkve kroz povijest su zapravo ‘Opus diabolis’, kako je to udokumentirao njemački povjesničar Karlheinz Deschner u istoimenoj knjizi. I mogao bih (možda i budem, nekom drugom prilikom) puno pisati o tom negativnom aspektu – što je Crkva činila kroz povijest i kakva su zapravo njezina djela. I to onda ispada totalna perfidija. Prikazuje se u lijepom svjetlu, s pozitivnom misijom, uzvišenom zadaćom, programom i djelovanjem, tobožnje brige za ljude (duše). A u stvarnosti, to se sve pokazuje drukčije i zapravo obrnuto i tu bi mogli navesti poznate Isusove riječi: “po plodovima/djelima ćete ih poznati”

Kažu da je Crkva pomagala u opismenjavanju i učenju obrađivanja zemlje i bila nosioc kulture, obrazovanja. Međutim to nije ništa neobično, pošto je crkva bila jedina koja je nešto imala i znala. Svi ostali su bili siromašan puk koji nije imao ništa. (kmetovi) Na kraju krajeva crkva je imala svu vlast, moć i bogatstvo – a kakve to veze ima s evanđeljem koje naglašava siromaštvo i ‘siromašnog Krista’!? Ima li u tome onda ima išta od onoga što je Isus učio?

Budizam je nešto sasvim drugo. Nikada nije imao pretenzija uzimati vlast, širiti se silom, nametati svoje dogme pučanstvu i sl. Nego je bio središte duhovnosti i tko je želio – dolazio bi da bi nešto naučio – ukoliko je bio nezadovoljan životom i tražio duhovnost i neki dublji smisao. Vladari su isto tako uzimali neke njihove “učitelje” od kojih su tražili da ih nečemu nauče, prosvijetle – međutim, oni nikad nisu preuzimali vlast i nametali svoje “istine” drugima, vladajući nad njima i određujući im kako trebaju živjeti i u kakve “istine” trebaju/moraju vjerovati!

Umjesto da samo naučava, moli, meditira, proučava “svete spise” i po njima živi, te drugima ukazuje na ono do čega je došla i što ima (ako to uopće ima neku vrijednost?) i ostavi druge da to prihvaćaju i usvajaju – ako žele – ona je jednostavno “preuzelela svu vlast” u svijetu i pomoću državnog aparata “žarila i palila” donoseći “radosnu vijest” nasilnim metodama (kakva ironija!), Jer je to značilo zapravo prisilu, nametanje nečeg i otimanje onog što su ljudi prije imali (običaje, vjerovanja, svoje tradicije i sl.) – a to sve silom!

Najpoznatije od svega toga je spaljivanje “vještica” i prisilno pokrštavanje naroda. U slučaju da nisu to htjeli – bili bi likvidirani u ime Boga – da bi tobože “spasili dušu”. Starozavjetni tekstovi su ih valjda nadahnjivali na takve metode (koje sam naveo u jednom od prošlih postova). Jer ako je Bog tako postupao, pa onda ga u tome treba nasljedovati (“primjer nam je dao…”) i poput “izabranog naroda” istrebljivati i zatirati pogane…

Malo sam se previše “zanio” u opisivanju Crkve i njezinih (ne)djela… ali nisam to htio. No ima toliko toga, da bi se zapravo mogle knjige o tome napisati. Zapravo su i napisane… samo ih vjernici ne čitaju, jer su tako “svetogrdne” i “bezbožne”…

Saznao sam jednu važnu stvar oko istine, da nikom ne treba vjerovati na riječ! Da se čovjek tako može samo “upecati” ili uloviti u mreže, ako nekom ‘vjeruje na riječ’. Treba shvatiti, doživjeti (iskusti), prepoznati istinu, doći do istine i to svatko sam za sebe i ne prihvaćati samo tako razne ‘priče’. Jer tih priča ima jako puno… A istina je prije svega u nama, a ne negdje izvan nas! A ima dosta ljudi koji kada napišu knjigu ili dođu do nekog otkrića, na bilo kojem području, samouvjereno tvrde da je to tako i nikako drukčije.

Za pravu istinu vrijede slijedeća pravila velikog njemačkog filozofa:

“Sve istine prolaze kroz tri faze

– prvo se ismijavaju
– zatim im se nasilno suprotstavlja
– i treće, prihvaćaju se kao očite/samo dokazive!”

Arthur Schopenhauer

spectator , 4. kolovoz 2009 23:57:08 | link | (19) komentara

“Saznao sam jednu važnu stvar oko istine, da nikom ne treba vjerovati na riječ!” – u potpunosti se slažem. Ali baš nikome. Čovjek najviše treba vjerovati sebi samom.

natuknica, u 5. kolovoz 2009 12:05:58

Natuknice, ja nemam nikakvih predrasuda prema tebi osobno! Samo sam rekao da znam kako vjernici razmišljaju o ovim temama (spomenuo sam princip razmišljanja i kako sam ja gledao na to ranije). Ovo što si napisala sada sam shvatio kao lijep način da me se riješiš i ne ulaziš u ovu raspravu…

A tvoja predrasuda da “nisam sposoban saslušati mišljenje drugačije od svojeg”!? Pitam se samo, na osnovu čega si stekla takvu predodžbu!? Dapače! Baš bih rado htio čuti “drugu stranu” u obrani kršćanstva, vjere i crkve – ali ih uopće nema! Jer ja uopće nisam ‘sveznajući’ i ne kažem da je sve onako kako ja kažem i baš bih želio čuti neke argumente u prilog vjere, koju sam “izgubio” (kao se to kaže). Uopće ne žalim za tim – da budem jasan i otvoren! Ali ipak, nisam apriori protiv ničeg. Ne odbacujem logične, jasne, lijepe, mudre argumente ili činjenice… Međutim, takvih argumenata očito nema!!! Osim pozivanja na slijepu vjeru. Mogu reći, da tek kada sam se odvažio na sumnju – otvorile su mi se oči – pa sam shvatio da je vjera ništa drugo do iluzija! I još puno toga… Moj zaključak: vjernici se ne uključuju i ne žele raspravljati o nekim “škakljivim temama” onoga čega se drže i uz što slijepo pristaju. Jer, očito, to bi im moglo poljuljati uvjerenja, kad su tako na “staklenim nožicama”.

Jedna vjernica mi je rekla, da bi se bojala čitati “takve stvari”, koje govore protiv vjere… A to sve govori: vjernici se toga boje, jer im je bolje živjeti u iluziji. Jer taj “mjehur od sapunice”, bi lako mogao prsnuti…

Odgovaram to na ovom mjestu, jer je svježa tema, iako se nadovezujem na komentar od ‘biblijskog koda’…

maximiliano, u 5. kolovoz 2009 14:01:56

bojati se raspravljati o vjeri, a da se ne treba bojati i disati usput…

ne razumijem zašto od drugih tražiš potvrdu svog izbora, razumiješ li ti imalo što je vjera, pritom ne mislim na teologiju, niti na religiju. jer ako ti ne mogu dati opravdanje za svoju vjeru, uglavnom pozivaš kršćane, odmah ti je lakše i to prihvaćaš kao dokaz da si ipak dobro izabrao odbacujući kršćanstvo.

kakve ti dokaze čovječe tražiš? što bi tebe zadovoljilo? da ti se Isus osobno ukaže? da se anđeli ustrče oko tebe?

izabrao si što si izabrao i zato prestani trubiti da sad cijeli svijet zna što si izabrao, živi tiho svoja uvjerenja, ne bacaj one koji se traže u lavlju špilju

pozdrav

Anoniman (Neregistriran), u 5. kolovoz 2009 14:28:28

Slažem se s tobom da ne trebamo vjerovati na riječ!

Ali, samo djelomično! što je s autoritetima?! Odakle su se oni “došli”…

Zar od njih ne zavisi napredak (čitaj: progres) čovječanstva?

Pozdrav! Dezire33, u 5. kolovoz 2009 14:46:29

Anonimni, ovaj blog nisam pokrenuo u cilju vlastitog preispitivanja… Ali kako kažem – otvoren sam na sve mogućnosti i opcije – pa i na to da sam recimo, u zabludi. Ali nisam uopće zabrinut… ‘da bi mi odmah bilo lakše’, ako se ne nađu dokazi za vjeru… ili nešto tako – što si valjda mislio… Jer imam debele dokaze protiv, koje uostalom i prezentiram ovdje.

Želim samo raspravljati i iznositi svoje viđenje i stavove kao i saznanja koja sam prikupio, jer mislim da je to korisno za druge – da ne žive u tami ili u ‘špilji’.

Čovjek u skoro ništa ne može biti siguran, jer ima samo 5 osjetila, koja ga više zavaravaju, nego mu otkrivaju… ali ima još razum, logiku i intuiciju! Moja uvjerenja protiv kršćanstva su 99% sigurna, da ne kažem baš 100%. I zato se usuđujem o tome pisati, jer sam uvjeren da više nije dobro živjeti u laži koja se prodaje kao istina! Osim toga uvjeren sam da time neću nikom naškoditi – dapače – istina može samo osloboditi! Zar ne?

Ako si ti neki “veliki vjernik” ili što već – pa daj me prosvijetli! Još ni jedan argumement nisam čuo od tebe, u ničemu nisi pobio moje stavove… Pa zar stvarno nemaš nikakvih argumenata u prilog kršćanstvu? Osim, recimo tako, dobronamjerno pozivanje me da ne pravim pomutnju vjernicima (koji vjeruju u sve ovo napamet), da ne bi završili u ‘lavljoj špilji’…

Na žalost, meni se baš čini da 99% ljudi luta izgubljeno u ovom svijetu. A crkva im je samo jedan tor, u kojem mogu naći utočište, doslovno poput ovaca. Međutim, to nije dostojno čovjeka, da živi poput ovce… Jer ovdje se radi o debeloj manipulaciji i omamljivaju ljudi, da su u ‘toru sigurni’. Postoje i druge manipulacije, iskorištavanje, zavođenje, zaglupljivanje ljudi! Pa zar ne vidiš u kakvom svijetu živimo!?

Postoje tu velike opasnosti, a najveća je živjeti u tami, ignoranciji i neznanju!!!

I ne tražim neka holografska ukazanja kojekakvih bića, da mi se predstavljaju kao Isus ili kao anđeli… da bi me uvjerili “da postoje”. To se i događa, ali uglavnom djeci, pastirima i sl. što isto govori za sebe… A zašto se ne ukazuju ateistima, da ih uvjere!?

I na kraju – naravno, jako mi je drago – kad nitko ne može iznijeti svoje protuargumente i dokazati mi da sam u krivu! I ponavljam, ne radi mene, jer meni to dokazivanje ne treba, nego radi onih koji žive u zabludi. Da vide, da se i sami uvjere da za vjeru stvarno nema argumenata!

Svako nametanje je nasilje i protiv toga sam potpuno! Ja ovo nikom ne namećem! Ali valjda imam pravo pisati i misliti svojom glavom – ta tko voli – nek izvoli… i “tko traži – nalazi”

Ovo si pogodio – živim tiho svoja uvjerenja u normalnom životu i nikom ih ne namećem! Ali Interenet i blog je idealan medij za lansiranje i objavljivanje raznih saznanja i to mi nitko ne može zabraniti… a ovo “prestani trubiti” je bezobrazno! Pa tko si ti da mi to zabranjuješ? A sam se ne želiš ni zamisliti nad tim stvarima o kojima je tu riječ? Valjda ti to paše iz nekih razloga?

Osim toga, negdje sam pročitao da anonimni komentari mogu biti opasni… zbog blokiranja bloga ili tako nešto – pa ću ubuduće isključiti tu opciju! Registriraj se, ništa ne košta…

@Dezire, pozdrav i tebi! Autoriteti su najgora stvar na svijetu! I zbog njih je sve tako kako je… Autoritete čovjek sam treba pronaći, a ne prihvaćati javno priznate autoritete! Potoje daleko veći autoriteti, koji nisu priznati, ali treba ih naći (dostupni su na Internetskom prostoru). Postoje i danas ljudi koji su ubijani radi istine – i takvi su mi najveći autoritet! To su uglavnom svjesni ljudi, koji su svjesni debele manipulacije oko nas i onoga što nam se sprema… Joj, što se tiče “progresa”, tu sam jako skeptičan. Jer pravog napretka, duhovnog, moralnog, osim tehnološkog zapravo i nema! A za to i tako ne trebaju autoriteti…

maximiliano, u 5. kolovoz 2009 16:57:52

Što je po tebi najveća neistina u kršćanstvu?

glasnaroda, u 5. kolovoz 2009 19:25:22

Pitanje je dosta površno i nejasno… kao prvo, nema veće i manje neistine!

Pišem sve to što pišem, zato jer sam to sve prošao, iskusio, vidio te napokon progledao i shvatio koliko je to sve jadno i promašeno, te želim dati jedan mali doprinos istini… Koliko god crkva naglašavala da ona jedina posjeduje istinu – a ja sam se uvjerio da tu uopće nema puno istine! Osim toga – kako uopće vjerovati u nešto što je bilo prije 2000 godina!? Nešto što je bilo prije samo 20-30 godina teško je sagledati danas, bez nekih zapisa… a pogotovo onda, kada nije bilo ničeg, osim pergamena, a malo tko je bio uopće pismen… I sad da mi vjerujemo u “ono što je pisano”, jer je pisano… Kako je to sve bilo? Što je Krist zapravo htio? Sve je to tako maglovito i nejasno. Osim toga – pobjednici pišu povijest! I onda, sve je jasno. A toliki su bili koji su mislili drukčije! Međutim, oni su svi jednostavno zbrisani. I sad ti vjeruj onima koji su se u tome služili nasiljem! Pa to već sve govori, kao i cijela povijest crkve. I ako je to Krist želio, onda stvarno… Nego mislim da je netko to sve debelo zloupotrijebio i iskrivio njegovo naučavanje…

Ne postoji tu nešto kao “najveća neistina”. Sve je tako površno, banalno, dosadno, prazno i jadno. I ako Bog nije imao ništa bolje, onda stvarno, nemam riječi. Pa sve druge religije u svijetu! Ma, sve je to za “malu djecu”. Čitajte malo druge blogove. Ima dosta toga što je napisano protiv kršćanstva i crkve, što skoro 100% potpisujem… (svjetlonoša.bloger.hr; mladenho.blog.hr; tiho83.bloger.hr; tomajuda.blog.hr; hereze.bloger.hr i dr.)

A evo, što je tu najgore, mogao bih reći: tu nema ni malo duhovnosti! Sve se zasniva na slijepoj vjeri, poslušnosti, ‘pobožnosti’, hrpi običaja i pravila (tipa: ovo smiješ ono ne smiješ), prijetnji kaznama. Ponavljam: to je sve za malu djecu ili površne ljude koji su jako uski i ograničeni. I možda pomaže nekima u krizama, problemima, da tu potraže neku utjehu i nadu… ali konkretne koristi od toga svega nema. Ako čovječanstvo prolazi evoluciju, a vjerujem da prolazi, onda je kršćanstvo možda bilo dobro u vrijeme ‘dječjeg uzrasta’, a danas je većina to prerasla i zato su crkve prazne, osim u siromašnim, nerazvijenim i primitivnim zemljama. ‘Istine vjere’ su odavno potrošene i jako otrcane fraze.

Dovoljno je samo malo se potruditi i potražiti dobru literaturu. Toliko toga vrijednog, pametnog, duhovnog, dubokog, istinitog je napisano… a kršćani se vrte samo oko biblije, koju uostalom uopće i ne razumiju. I tko traži duhovnost, puno više toga vrijednog će pronaći na Istoku!  maximiliano, u 6. kolovoz 2009 0:12:19

Da,svi se ponekad zapitamo “Da li je to baš tako??” Ima tu dosta dvojbenih situacija o vjerovanju…..meni osobno je čin ispovjedi prilično upitan. Govorit svoje nazovi grijehe nekom svećeniku koji može biti pedofil??? Mnogi pape srednjeg vijeka su živjeli razvratnim životom baš poput zloglasnih rimskih careva………pitanje je,što su nam oni prenjeli u nasljeđe i kako su preveli svete spise….pa inkvizicija…..i prijatelju,znaj -Ne želimo novog mesiju! pozdrav.  Ramone, u 6. kolovoz 2009 3:46:55

vjerujem da je Bog u nama .čovjek nosi u sebi njega .religije su izdanci tog osjećaja a složene su u skladu sa kulturnim nasljeđem i reljefnim koloritetom i klimom određenog područja .tako su prilagođene tom ljudskom osjećaju koji je u svima nama, da postoji Netko tko nas bezuvjetno voli i koga mi isto tako volimo .jer glavni pokretač ,čak mislim i kad se iskrivi iz mnogih razloga ovih i onih ,u svima nama je Ljubav .tražeći boga tražimo ljubav .spriječeni ograničenošću tijela ,kapacitetom razmišljanja pristajemo na autoritete kao put bržeg snalaženja i nalaženja nama potrebitoga .tako prijanjamo uz religiju kao kolekciju istog traženja ..( misli su lagane ,a tema je ko uteg) …osobno mogu živjeti bez religije ,ali ne mogu živjeti bez Boga ,jer ga čujem u oltaru svoga tijela ,u mom srcu kuca i moju dušu poji . to je Čovjek koji ljubi Čovjeka to je Ljubav Ljubavlju uzvraćena .ni bog bez čovjeka ni čovjek bez boga ne opstaje ,jer je i Bog bez Ljubavi isto kao i Čovjek bez ljubavi samo J/jedno ..Ništa … čak i ako je drugačijim imenima u drugim dimenzijama nazvan i čovjek i bog vjerujem…. da i tamo… Ljubav je Početak . liladres, u 6. kolovoz 2009 8:46:26

Nisi mi odgovorio, najveća neistina, ako je kršćanstvo neistina mora biti nešto što je po tebi najgora laž u svemu tome.

Kad bi kršćanstvo bila samo Biblija zasigurno bi bilo nestalo, a to što nije nestalo i ne nestaje kako neki misle i žele pitanje je za malo mudriji um.

Kršćanstvo je nastalo zahvaljujući Duhu Svetomu koji je snagu Isusove Istine prenio i prenosi kroz čovječanstvo. Ako to ne znaš onda nikad zapravo i nisi bio kršćanin. Išao si u crkvu kao dijete i na tome ostao inače te ne bi sada iznenadilo stanje u kojem se nalaziš.

Toliko snage za život i sve dobro i humano na ovome svijetu donijelo je kršćanstvo u ovaj jadan svijet. Tko je prije Isusa ikada rekao LJUBI SVOJE NEPRIJATELJE?

Zločini onih koji su prevarom došli do položaja u crkvi i napravili zlodjela, nisu dokaz laži kršćanstva već postojanja zla.

Ali tebi su to priče za malu djecu, ti bi radije da ti netko škaklje uši.

Govore o zvijezdama i energiji isto kao da su ih oni stvorili a od njih dolazi samo neka čudna mržnja, briga njih kako ćeš se ti spasiti.

Nadam se da ćeš razmišljati još malo prije nego odbaciš Isusa. Toliki ljudi svjedoće o njemu, prvi apostoli, kršćanski mučenici, sveci, stigmatizirani i danas u svijetu, nobelovci, ozdravljeni bolesnici….

to može samo Onaj koji je Život.

Blago Onome tko ne odustane, neka ti ne dodija činiti dobro i pomoliti se za Istinu jer neki se dobro moraju pomučiti prije nego je spoznaju.

sretno glasnaroda, u 6. kolovoz 2009 10:17:33

Ja sam matematičar. I moja prva nastavnica iz matematike nam je stalno ponavljala kako uvijek najviše moramo vjerovati sebi. I nekako mi se to usjeklo, ali možda i samo zato što sam ja takva narav od rođenja, to nikad neću znati, jednostavno svaku tvrdnju volim provući kroz svoj vlastiti logički sklop. Znam i to da nisu svi ljudi takvi i mislim da nikada nije dovoljno naglašavati koliko je to potrebno. Ti ovu moju tvrdnju tumačiš kao dio rasprave s tobom, a ja sam je samo stavila kao odgovor na tvoj post. Da sam stvarno htjela pristojno zaključiti raspravu s tobom, ne bih bila napisala ništa. Zato tvrdim da imaš predrasude o meni jer neprestano pokušavaš nešto zaključiti, ali ne uzimaš moje postupke kao pretpostavke nego svoja pred-uvjerenja.

Da se vratimo na matematiku: otprilike prva operacija koju se uči djecu je zbrajanje. I počinje se s prstićima na rukama i brojanjem. I nitko ne kaže djetetu da je 2 i 2 četiri i da sad to treba zapamtiti, nego ga se tjera da pogleda svoje prstiće i da to sam zaključi. I onda se dalje sve temelji na tome – shvati se neka činjenica, usvoji se i na njoj se grade nove činjenice. No ponekad se djeci nadograđuju nove činjenice prije nego što su savladali one na kojima se temelje, i djeca se osjećaju izgubljeno i tvrde da ne vole matematiku. Imala sam takvu djecu na instrukcijama često. I sad, ja tražim sve mile načine da doprijem do njihovog načina razmišljanja kako bi mogli shvatiti da su činjenice upravo takve kakve se uče, a oni me gledaju s dosadom i misle: “Daj ne gnjavi, daj mi formulu koju moram zapamtit i pusti me na miru.” Onda se čude što ne znaju koju formulu moraju primijeniti u ovoj ili onoj situaciji. jer situacija ima puno više nego formula, a formula ipak nije samo jedna pa da ju se može primijeniti baš u svakoj situaciji. I to je jednostavno masovna pojava. Ljudi ne žele, doslovce odbijaju razumjeti stvari, žele samo formule kojih se moraju držati. Tako znaju da su kao obavili svoju dužnost. Nadam se doista da si dovoljno inteligentan pa da si shvatio da ovime ne smatram da ti spadaš u takve ljude, ali je činjenica da su takvi ljudi u većini.

E sad, i ja sam razmišljala o ovim stvarima koje je Desiree spomenuo, neke stvari učimo na povjerenje. Ne idemo u Sibir kako bismo provjerili je li doista tamo takva klima ili takva vegetacija kako nas uče u školi. Još manje putujemo kroz vrijeme kako bismo se uvjerili da su se neki događaji zbili baš onako kako nam kažu da su se zbili. U načelu, i zapisi koje su ljudi pisali su subjektivni i ne mora značiti da su se dogodili baš tako. Pa pogledaj samo Domovinski rat. Oko hrpe toga postoje kontradiktorne priče, a svi smo ga preživjeli. Dakle, svaki čovjek mora nešto prihvatiti i na riječ i na povjerenje, ali opet, sam vrši izbor oko toga kome će vjerovati. Taj odabir kojeg vrši, to su za tog čovjeka autoriteti. Prvi autoritet za dijete su roditelji, zatim učitelji i nastavnici i onda razni drugi ljudi na koje u životu nailazimo. Čovjek baš nije sposoban živjeti bez autoriteta, to je jednostavno ljudska potreba, ništa manja od potrebe za hranom. Često ljudi koji o nečemu promijene mišljenje, samo zamijene jedan autoritet drugim, jedne tvrdnje za koje nisu sami proučili dokaze, drugim tvrdnjama za koje nisu sami proučili dokaze. Ali jednostavno, sa tolikim obiljem činjenica kojima čovječanstvo raspolaže, nije ni moguće sve dokaze proučiti sam.

A vjera ne bi bila vjera kada bi se mogla znanstveno dokazati. Sama riječ kaže da je to nešto što se ne može dokazati. I uzeti ću najjednostavniji primjer: smrt. Nitko ne zna što se u tom trenutku događa. Što god mislili o tome, sve je vjera. Misliš li da nakon smrti više ničeg nisi svjestan i jednostavno nestaneš, i to je vjera. Ima ljudi koji ne mogu prihvatiti da čovjekov duh, toliko sklon istraživanju i spoznavanju, može samo nestati i vjeruju da čovjekova svijest nastavlja postojati, ali i to je samo vjera jer nikakvih znanstvenih dokaza o tome nemamo. Što god o smrti govorili (osim nedostatka moždanih valova) sve je vjera. Sve.

Stvari koje uglavnom spominješ da te izbezumljuju, izbezumljuju i mene, iskreno. I ne, nikada nisam nudila niti imam opravdanja za njih. Samo ih pokušavam rastumačiti. Ali to ne znači da smatram da su u redu. Kao što mogu razumjeti i ženu koja je u očaju ubila muža zlostavljača iako mislim da nije trebala. Ono što ja sebi govorim u takvim situacijama je da je meni najvažnije da je moja savjest čista i da ne mogu silom druge ljude natjerati da svoju savjest drže čistom. natuknica, u 6. kolovoz 2009 13:14:24

Kršćanstvo je ‘ništa posebno’… Po čemu su “poganske” zemlje u kojima ga nije bilo gore od onih “kršćanskih”? Japan, Kina, Indija… ili od današnjih, koje su ga se skoro pa oslobodile: Njemačka, Francuska, Vel. Britanija, Nizozemska, Španjolska, Italija, Češka i dr.

A to što su razvijene zemlje upravo one bivše kršćanske, je drugo pitanje… a o tome ću odgovoriti malo opširnije u jednom od postova.

Kakve veze ima: ‘ljubite svoje neprijatelje’, kad se toga nitko nikad nije držao!? Jedan nedostižan ‘ideal’, koji je zapravo upitan… Kako i zašto ljubiti nekog tko te mrzi, gazi, pljuje i sl. O tome je Nitsche već pisao… Nije li to protiv ljudskog dostojanstva, besmisleno i apsurdno? Sam Isus se protivio neprijateljima: Zašto me udaraš?, Jao vama itd. iako nije uzvraćao nasiljem… Jer što ta poruka zapravo govori ljudima: samo mi ‘derite kožu’, pljačkajte me, pokradite, gazite, iskorištavajte, ‘šišajte’, a ja se neću braniti! Samo naprijed! E kad bi svi bili kršćani, kako bi bilo lijepo vlastodršcima i bogatašima. Stvarno, prekrasan ideal za njih, njima na korist!

Sama crkva pogotovo to nikad nije uvela u praksu… Mislim, imala je blagodati od toga, ali sama nipošto nije ljubila svoje neprijatelje, nego ih je anatemizirala riječima, a i lišavala života. Tako da o čemu govorimo? I zašto naglašavamo toliko tu utopiju? Budizam je puno bolje propovijedao i živio nenasilje i ljubav, dok je kršćanstvo samo propovijedalo ‘lijepe floskule’ i time samo ‘mazalo oči’ da je uzvišeno, plemenito, božansko itd. dok je u praksi bilo suprotno.

Kršćanima su samo usta puna ljubavi, dok je u praksi više pakosti, zavisti, mržnje, svađe, laži, srdžbe, sukoba, ratova itd.

I to je valjda ‘najveća laž’ kršćanstva, o čemu me @glasnaroda pita? To je velika perfidija kršćanstva koje se prikazuje kao nešto božansko i plemenito, a u stvarnosti je obrnuto… Ne kažem da su svi kršćani takvi ili da su zli zato što vjeruju u nešto… Nego samo mislim da su zavedeni tom ideologijom kršćanstva, koja s Isusom nema puno veze. Iako kažem, više nisam uopće siguran na kraju u to što je Isus uopće rekao, a što su mu pripisali “nadahnuti” evanđelisti i ostali prepisivači!? maximiliano, u 6. kolovoz 2009 14:05:15

toliko si dosadan da ne znam hoću li te više čitati

a ti nastavi blatiti i blatiti po onome što ne poznaješ

pa da vidimo gdje će te to dovesti

dovedi ekipu da ti malo polaska

nisi ti spreman na raspravu

imaš samo kritiku kršćana ali ne i kršćanstva

imaš samo svoje mišljenje i ništa više glasnaroda, u 6. kolovoz 2009 15:49:11

@glasnaroda, kako bi ti volio voditi dijalog? Da kažem, da to je tako uzvišeno i božansko! Da, Duh Sveti je tako divno vodio crkvu kroz stoljeća, da je ona opstala, unatoč loših papa, biskupa i svećenika. Da, toliko je ozdravljenja i čuda, samo šteta je što ljudi ipak ne vjeruju… Da, toliko je bilo mučenika (iako zapravo samo par stotina)… Da toliki sveci, samo šteta je što to nisu bili oni koji su vodili crkvu… Jel bi ti to pasalo? E, pa ja ne mogu tako, jer je potrebno reći i istinu, za otrežnjenje!

A sva ta čuda se mogu tumačiti i na drugom nivou! Postoje čuda i fenomeni i u hinduizmu i drugim religijama i ne religijama – i što ćemo s tim? Ma, da, znam, to je sve od đavla… Bog je samo u svojoj divnoj i svetoj crkvi, on je samo naš, dok ostalima manipuliraju đavli, jer ne žele prihvatiti tu jedinu svetu istinu!

I znači, trebao bih razmišljati ovako: kršćanstvo je dobro, a kršćani nisu dobri! Pa za čega onda služi kršćanstvo, ako ga se ni kršćani nikad nisu držali i ne drže!?

Misliš da se kršćanstvo ne može kritizirati i da je ono u teoriji zapravo predivno? Kako je vidim to uzvišeno kršćanstvo opisao sam u postu: Smisao kršćanstva…

Hvala ti za brigu za moju dušu! Međutim, kao što sam već nekom odgovorio, ja sam nadišao ovaj koncept, “spašavanja duše” – jer ne vidim od čega bih je uopće trebao spasiti??? Od pakla koji je pripremio dobri Bog koji nas ljubi??? Kako netko uopće može vjerovati u takvu psihopatsku, monstruoznu sliku Boga koji nekog šalje u vječni pakao???

Da živimo u srednjem vijeku, ti bi mene vjerojatno rado zapalio na lomači, ne bih li spasio dušu. Jer bolje i to, nego vječno goriti u paklu, zar ne?

I, ne tražim publiku! Ovo će čitati oni koji trebaju to čitati ili koji traže/trebaju tako nešto… Mene to ne zanima, ako neće i nitko čitati… Samo osjećam potrebu da pišem ono što sam saznao sa ovog područja.

@natuknice, hvala na tvojim formulama za razne životne situacije! Da, i ja sam imao problema s matematikom, ali sam poslije shvatio da se tu ne smije ništa preskakati, a inače nije baš takav bauk… Priznajem da sam samo prosječan, pa mislim da ipak spadam u one koji su u većini… no ipak se trudim ‘ići više u srž stvari’…

Što se tiče autoriteta, e tu već griješimo, ako priznajemo samo autoritete, samo zato jer su autoriteti… Hoću reći, da svakog treba provjeriti i vidjeti koje su mu pobude i ciljevi. Npr. postoje autoriteti za hranu (liječnici, nutricionisti). Međutim, oni ne rade za sebe, nego im za rad netko plaća – i onda oni rade i tvrde ono što paše njihovim poslodavcima, koji su to obično ‘proizvođači hrane’. Pa se kaže da je mlijeko zdravo, da su jaja zdrava, da treba jesti ovo i ono itd. Ovo je samo primjer – jer za sve – netko ima najčešće neki interes… i u tome je najveći problem autoriteta.

A što se tiče istraživanja, tu se slažem da ne možemo sve provjeriti, nego se moramo oslanjati na druge i vjerovati im. No, danas ima puno više mogućnosti malo više istraživati i provjeravati neke stvari. A što se tiče crkve, ona je imala debeli interes, ‘vući ljude za nos’ i prodavati im svoju istinu…

No dobro, nisam takav mrzitelj crkve, kako možda ispada iz ovoga što pišem… Nego su mi jednostavno dosadile te ‘velike istine’, jer sam otkrio puno bolje stvari! A kako je voljeti, kad je radila takve stvari? Mislim, meni osobno nije to radila, tako da mogu biti najviše ravnodušan prema njoj, ali ‘budimo objektivni.’

Što se tiče autoriteta, već sam rekao, treba ih naravno tražiti i birati, otkrivati, ali nikome ne vjerovati do kraja, jer nitko nije Bog! Pa ni Isus… kako se to popularno vjeruje… Što mislim o njemu – to sam već napisao u jednom postu…

p.s.

@glasnaroda, ako ipak navratiš još ikad na ovaj blog… pozivam te da otvoriš blog u kojem ćeš pisati o ljepotama kršćanstva! Ovo nije provokacija, nego mislim ozbiljno! I nisam siguran postoje li takvi blogovi uopće? Znam da postoje oni u kojima su kojekakve molitve, pjesme u kojima se slavi Isusa… i sl. Ali baš neki ozbiljan blog, koji bi prikazivao kršćanstvo u recimo tako pravom svjetlu (kako ga vide zagovornici vjere) baš i nema… primijetio sam da vjernici više vole vrbovati ljude na kojekakve seminare, skupove i sl. a preko pisane riječi su slabi… Stvarno, ovo iskreno govorim – neka me netko uputi na neki lijepi, konkretni, suvisli blog u kojem bi netko mogao stvarno upoznati tu ljepotu kršćanstva! Ili kontrirati ovakvom ili sličnim blogovima koji pišu o nekim nezgodnim stvarima za crkvu i kršćanstvo.

maximiliano, u 6. kolovoz 2009 19:24:39

znaš i drugi nam katkad mogu pokazati put do istine, ali naravno da im ne treba vjerovati na riječ već se osvjedočiti u sebi i za sebe da je to istina koju hoćemo i možemo živjeti.

caracoles, u 12. kolovoz 2009 23:37:00

Naravno, možda sam se krivo izrazio… Bez “drugih” ne bi puno toga uopće znali. Na nama je da budemo oprezni i znamo razlikovati istinu od laži. Dakle slažem se s tim da trebamo “osvjedočiti se u sebi i za sebe da je to istina”, kao što kažeš.

maximiliano, u 13. kolovoz 2009 8:58:36

a kako razlikuješ istinu od laži?  glasnaroda, u 15. kolovoz 2009 17:46:32

Zašto me “vučeš za jezik?” Pazi da ne bi čuo opet nešto što ne bi htio čuti… pa ćeš reći da “blatim ono što ne poznajem” i slično…

“Upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi!” Ovo je za mene fenomenalna Isusova rečenica! Jer samo istina može stvarno osloboditi čovjeka! Dok inače većina živi u laži – pa tako između ostalog i vjernici…

Shvatio sam da je do prave istine jako dalek put i velika većina ljudi do toga neće nikad doći, barem ne u ovom životu, zato jer su ljudi skloni prihvaćati “instant rješenja” kako u religijama, tako i u ostalim ideologijama svijeta.

Kako znati što je istina? Pa za to se treba malo više potruditi i pročitati više nego 2-3 knjige… sa raznih područja (a možeš pročitati 1001 kršćansku knjigu i opet si na početku…)

Treba čitati malo i alternativu, jer “službena” literatura je isto jako nategnuta i nije baš uvijek za istinu. Jesi čuo za ono: pobjednici pišu povijest? Osim toga sama riječ history, dolazi od riječi njena/njegova priča. A tih priča ima jako puno… I tako, kad pročitaš malo više toga, onda zbrojiš 2+2 i dođeš do istine. Tako otprilike to ide.

Ja ne kažem da znam sve… Samo kažem da sam shvatio da je kršćanstvo jako nategnuto i izmanipulirano u neke svrhe i ciljeve, te je postalo službena (državna) religija, ogromna institucija (najveća od svih na svijetu), a to Isusu sigurno nije bio cilj, stvoriti tako nešto… On se je baš borio protiv religije (židovske), a na kraju su ga izmanipulirali da je ispalo da je on išao osnivati jednu, sličnu, religiju za cijeli svijet. Kakav apsurd!

A onaj tko nije dovoljno otvoren, na istinu i boji se čuti “drugu stranu”, zapravo se boji da njegova istina možda i nije tako sigurna, pa se boji da “ne izgubi tlo pod nogama”…

Osim otvorenosti, potrebno je imati intuiciju i njom razlučiti istinu od laži! Nema drugog načina. maximiliano, u 16. kolovoz 2009 9:24:35

Hahaha, počinjem se smijati sve više, jer shvatih da me to oslobađa. ljutnja mi škodi, mržnja nikako nije dobra, ali smijeh je odličan za zdravlje. Hvala ti na tvojem blogu i na tvojim postovima ovdje jer jedino zahvaljujući tebi mogu čitati nebulozne komentare ovdje i smijati im se unedogled.

što se tiče tvojeg posta i tvojih komentara, svaka čast, ni ja ne bih bolje sve to izrekao. Svaka riječ ti je na mjestu, i ne govorim to da bih ti podilazio nego zato jer je svaka koju si napisao gola činjenica i može se potkrijepiti brojnim dokazima. No, sve ostalo, ovi siroti pokušaji napada i nekakvih labavih obrana njihove doktrine su mi uistinu smiješni. Više jednostavno nemam volje uopće diskutirati s takvim zadojenim i slijepim osobama i jedino se mogu smijati njihovoj gluposti. Pitao bih onoga koji se predstavlja kao glas naroda, čega bi me to istina trebala osloboditi. Niti sam zarobljen niti me istina može osloboditi. Ljudi su danas toliko uplašeni, a najviše vjernici, da se boje uopće pogledati istini u oči. A kada suočite nekoga sa istinom, taj će se ili smrtno uvrijediti, jer će ga ta istina boljeti i zabiti će vam nož u leđa zbog toga prvom prilikom, ili će dići nos i neće vas više nikada ni pogledati. Ljubav? Što je više daješ, to te više iskorištavaju. Tko je tu bez pameti?? Najbolje za moje zdravlje da se ne uzrujavam i da se smijem. Žalosno je jedino što, ako ovakvih ima puno, i kolektivna svijest u zemlji je na strani većine, pa nam zato i je ko guskama u magli. No, valjda će se jednom za sto godina probuditi pa će naša djeca možda živjeti nekim boljim životom.

deelite, u 31. kolovoz 2009 10:31:32