Božje zapovijedi

Za mene su one samo tzv. Božje i tzv. zapovijedi… Kako su dane, u izvornom obliku, dane su navodno preko Mojsija Izraelcima. Te ‘zapovijedi’ su zapravo prekrojene i dosta izmijenjene. Ne želim ih sada pojedinačno analizirati, ali svako može uzeti bibliju i vidjeti što tamo piše (u izvornom obliku) i vidjeti kako one glase u Katoličkoj crkvi! Izmijenjeno je Dan subotnji, koji se izričito tamo navodi u Dan gospodnji koji je za kršćane danas nedjelja, a ne subota! Osim toga, izmijenjena je zapovijed: ne pravi sebi lika onoga što je na nebu i na zemlji itd. To je izbačeno! Izbačeno je i ono: ne poželi vola, magarca, kravu itd. svoga bližnjega! Ne učini preljuba, izmijenjeno je u: ne sagriješi bludno! Toliko o izmjenama… a Crkva navodno na to ima pravo: mijenjati Božje zapovijedi i osim toga dodavati svoje: pridonosi za crkvene potrebe i sl.

Druga stvar je to što te Božje zapovijedi uopće i nisu previše originalne, nego se navodno spominju i u Egipatskoj knjizi mrtvih ili čak i na nekim drugim mjestima…

Ono o čemu želim pisati je to što te zapovijedi preskaču mnoge suvremene oblike zla ili nehumanog ponašanja! Nikome ne treba uopće objašnjavati to da je ubojstvo nešto negativno i zlo! Ili krađa ili laž i sl. Ali me zanima zašto mnogi oblici zla tu uopće nisu spomenuti, a ima ih dosta u međuljudskim odnosima.

Mito se tamo negdje u Bibliji spominje, ali ne i u zapovijedima! Ne spominje se ni uzimanje opijata, droge i sl. A toga je bilo i u ono vrijeme, a pogotovo ne raspačavanje istih. Znači to je prema Božjim zapovijedima dozvoljeno!? 🙂

Nadalje, ne spominje se ne davanje zaslužene plaće radnicima… A to se Crkva kasnije sjetila, pa ih je je uvrstila u neke svoje zapovijedi ili u neke druge vrste zapovijedi, koje u svakom slučaju nisu Božje! A možda je to Bog zaboravio? Kapitalizam isto nije loš i potpuno je legalan… Kada se korporacije šire i gutaju sve pred sobom. Kada se zapošljavaju siromašni iz Kine, Indije ili Afrike u cilju profita i ‘razvoja’, to je isto u redu! Tko ima dat će mu se još, a tko nema oduzet će mu se i ono malo što ima! Pa to je čak Isus navodno rekao…

Ne spominju se ni malverzacije društvenim dobrima! To valjda nije krađa? Prema tom principu krađa je ako gladan ukrade kruh, a ako si netko prisvoji tvornicu, uništi je i otpusti radnike, to nije nikakav grijeh, prema tim Božjim zapovijedima! Crkva to može ubrajati u grijeh, ali Bog to nigdje ne spominje u svojim zapovijedima! Dobro, onda nije bilo tvornica, ali je bilo nekih društvenih, zajedničkih dobara…

Pa onda nigdje se ne spominje da su manipulacije ljudima nešto nedozvoljeno ili zabranjeno nekakvim Božjim zapovijedima! A tih manipulacija je barem bilo uvijek, a ne samo danas i to od strane onih vladajućih vođa naroda, kako političkih, tako i religijskih! Danas se može manipulirati izborima i izbornim rezultatima. Mogu se namještati ljudi putem medija, po volji ‘sive eminencije’ i vlasnika medija. Bogu to ne smeta i ne protivi se njegovim zapovijedima. Neka vladajući vladaju kako hoće nad masom… Glavno da je vlast od Boga kako kaže sv. Pavao!

Ne smije se lažno svjedočiti na sudu, ali mediji mogu lagati i manipulirati masama u nekim svojim ciljevima. To Bog isto ne zabranjuje, a ni Crkva protiv toga ništa ne govori, osim ako ona sama nije ‘na tapeti’ medija…

Zatim, ratovi nikada nisu proglašeni nečim zabranjenim! Izraelci su vodili mnoge ratove u ime Boga. To se prema Božjim zapovijedima smije: ubijati, klati, spaljivati, rušiti! To je čak časno, ako se čini u ime naroda i u ime Boga! Osvajanje, genocid, širenje svojih teritorija Bog uopće ne zabranjuje! A tako su nastala sva kraljevstva i kasnije države…

Bordeli i prostitucija isto nisu zabranjeni Božjim zapovijedima! Samo je izričito preljub zabranjen! A ni masturbacija nije zabranjena u Božjim zapovijedima, dok Crkva to naravno negira i kaže da je svaka bludnost grijeh! Ali u Božjim zapovijedima to nije rečeno!

Ropstvo i robovlasništvo Bog nikad nije zabranio! Uvijek su ljudi mogli slobodno iskorištavati druge ljude, ako su to mogli i bili za to sposobni. Ako su bili nadmoćni i bogati, mogli su držati robove, prodavati ih i kupovati slobodno, jer trgovinu ljudima Bog nikada nije zabranjivao! Na sličan način funkcioniralo je i feudalno društvo! Plemići su mogli imati posjede, na kojima su kmetovi za njih radili za koricu kruha! Iskorištavanje drugih ljudi Bog nikada nije zabranjivao, a ni “njegova” Crkva! A zašto bi, kad je crkvenjacima tako bilo dobro? Mogli su graditi veličanstvene crkve i ‘crkvene građevine’, Bogu ‘na slavu’ i živjeti u blagostanju iskorištavajući puk koji je bio zadovoljan, ako je imao koricu kruha i krov nad glavom…

Pa onda uništavanje prirode Bog nigdje ne spominje! Rušenje šuma, zagađivanje okoliša, ekologija se ne spominje… Pa zar Bog nije znao kako će to biti u budućnosti, kada dođe razvoj tehnologije i civilizacije!?

Mučenje životinja se isto ne spominje! Dapače, može ih se mučiti, toviti, uzgajati, iskorištavati i ubijati po volji – prema Božjim zapovijedima to nije uopće grijeh, ni zlo! Danas lanci ‘mesne industrije’ mogu mirne duše funkcionirati, jer Božje zapovijedi tako nešto ne zabranjuju! Može se mučiti životinje na farmama, prevozeći ih vagonima i kamionima po svijetu, kao ‘meso’, makar su još žive…

Trovanje se isto ne spominje! Npr. kad liječnici i farmaceuti propisuju ljudima lijekove u cilju zarade i profita, to Bog ne zabranjuje, ni jednom svojom zapovjedi! Znači to nije grijeh, to je dozvoljeno!?

Bankarstvo isto nije uopće zlo! Kada se ljudima oduzima novac i materijalna dobra, ako se ne vrate vratolomne kamate za virtualni novac isto nije nikakav grijeh – prema spomenutim Božjim zapovijedima! Banke mogu slobodno ‘poslovati’ i ‘derati ljudima kožu’! To nije grijeh! Spominju se tamo negdje kamate i lihvarstvo u Bibliji, ali Božje zapovijedi o tome ne kažu ništa!

‘Deranje kože’ ljudima od strane države putem poreza isto nije grijeh, jer vladajuća kasta mora od nečega živjeti…

Uništavanje zemlje i seljaka isto nije grijeh, ako je u interesu moćnih i bogatih. Zato političari mogu biti u prvim redovima u crkvama, jer njih Crkva ne proziva i ne spominje njihove (javne) grijehe protiv naroda!

To su samo neki ‘grijesi’ modernog društva i ljudi koji se nigdje ne spominju u tzv. Božjim zapovijedima! Oni se obično, tu i tamo svrstavaju u ‘grijeh ubojstva’. Kao npr. ako se netko svađa, onda kažu da je to protiv 5. Božje zapovijedi… A zapravo svađu, izrugivanje, ponižavanje, mučenje i teroriziranje Bog nigdje ne spominje u svojim zapovijedima! Pa nije li to ‘malo čudno’ i neobično? Kao i nepravdu, laž i obmanjivanje u smislu manipulacije se ničim ne zabranjuje! Osim ‘lažnog svjedočanstva’ na sudu protiv bližnjega!

Morao sam ovo napisati, jer sam postao svjestan koliko je to zapravo obična manipulacija i LAŽ! Navodne Božje zapovijedi ne govore ništa protiv toliko nepravdi, zla i zločina suvremenog svijeta, a i prošlosti! Svi ratovi, osvajanja, nepravedni međuljudski odnosi u prošlosti mogli su se možda spriječiti i iskorijeniti, da je Bog to negdje spomenuo u svojim zapovijedima! Možda bi se ljudska svijest drugačije razvijala, da je to Bog u svojoj objavi spomenuo… Međutim nije i to je još jedan dokaz lažne Božje objave!

Ljudi su se sami morali izboriti za slobodu i ravnopravnost, malo po malo, tijekom stoljeća! Crkva tu nije učinila ništa, nego baš oni koji su ustali protiv crkvenog terora koji je vladao tijekom (mračnog) srednjeg vijeka! Ne kažem da su danas idealni međuljudski odnosi, ali barem nema robovlasništva i feudalizma koji je nesmetano njegovan i podržavan od strane Crkve, koja po tom pitanju nije učinila baš ništa! Osim toga, naglašavam koliko su Božje zapovijedi zapravo površne i koliko tu ima ‘rupa u zakonu’! Prema Božjim zapovijedima može se skoro sve… osim ubiti i lagati na sudu, te učiniti preljub, poželjeti neke stvari i sl.

‘Najveća laž’

Netko mi je jednom postavio pitanje: koja je najveća laž kršćanstva? U prvi mah nisam znao što odgovoriti na to pitanje! Jer, ne postoji veća i manja laž… svaka laž je samo laž. Međutim, pitanje bi zapravo trebalo glasiti malo drugačije. Koje je najveće zlo kršćanstva? I što bi uopće u samom kršćanstvu moglo biti loše? Jer sami obredi, vjerovanja, običaji itd. proizišli iz kršćanstva nisu ništa posebno loše… bili oni istiniti ili lažni… to nije važno.

Međutim, pitanje na koje želim odgovoriti je: u čemu je uopće zlo ili negativnost kršćanstva i ima li uopće toga? Osim mračne prošlosti Crkve u kojoj je bilo nasilja i ubijanja u ime vjere i pravovjernosti i sl. No, dobro, toga više nema… Onda, što je najveće zlo kršćanstva i Crkve?

Mislim da je najveće zlo to što se ljude uvjerava u neku iluziju! To što se u ime Boga i u ime Krista govori svašta! I to što kršćanstvo svašta traži i zahtijeva od ljudi u ime Boga! A jeli ikad taj Bog progovorio? Jeli se ikad pokazao? Jeli ikad rekao ono što ta Crkva uči stoljećima i stalno izmišlja neke nove dogme i ‘istine vjere’? Zlo je zapravo sve što ta Crkva uči i nameće ljudima kao terete i obveze!

Crkva uči svašta i izmišlja u ime Boga. Izmišlja da se treba moliti… ići u Crkvu, vršiti obrede… Da je predbračni ili izvan bračni seks grešan, loš i nedopustiv! Iako čak navodna Božja zapovijed glasi: ne učini preljuba… Crkva nadodaje da je sve oko seksa grijeh! I prije braka i izvan braka i “sa sobom” i na bilo koji način… Kakav apsurd! Pa onda nameće ljudima da trebaju imati što više djece, da nema kondoma i bilo kakvog sprečavanja začeća! Da je i to zlo i grijeh! Zatim uči da treba davati poreze, biti poslušan državnim i naravno, iznad svega crkvenim vlastima, opet u ime Boga.

Sve što Crkva traži u ime Boga je obična izmišljotina i laž! Još tu i tamo mogli bi neke stvari “tolerirati” u ime toga ako bismo prihvatili da se je Bog stvarno objavio… Da je njegova riječ zapisana u Bibliji itd. Međutim otkud nekakve crkvene zapovijedi? U ime koga i zašto? Kada je Bog rekao da Crkva ima pravo ili treba proglašavati nekakve svoje zapovijedi? No, dobro, sada govorim s aspekta protestanata, iako to nisam… Želim reći općenito: ljudski zahtjevi u ime Boga su nepotrebni i lažni i to je najveće zlo! Plašenje ljudi Bogom, tj. Božjim kaznama, paklom i sl.

Dobro, i tu može biti pozitivan aspekt, ako se ljude odvraća od toga da jedni drugima čine zlo, nasilje i sl. to bi onda moglo ispasti čak i dobro… Ali, kada se ljude ograničava i u ime Boga im se govori da moraju biti ovakvi i onakvi, da moraju činiti ovo i ono, jer u suprotnom se spominju Božje kazne i sl. onda je to zlo!

Osim toga, kršćanstvo umanjuje ljudsko dostojanstvo i potencijale time što nameću ljudima osjećaj krivnje i slabosti: kršćanstvo čovjeka prikazuje kao jadnog, ograničenog, nemoćnog, slabog, grešnog! Od njega se traži samo da vjeruje, nada se i čeka neku milost i pomoć. Uvjerava ga se da ne može ništa i da na ništa ne može utjecati! Da se mora moliti da bi mu Bog bio naklon i da bi mu pomagao u ‘toj suznoj dolini’. A slabog, uplašenog i nemoćnog čovjeka može se iskorištavati i njime manipulirati po volji! I u tome je najveće zlo Crkve što ne dopušta čovjeku da upozna neke svoje mogućnosti i  razvija svoju svijest i unutarnje sposobnosti i moći! Sve što bi mu davalo neke moći proglašava se demonskim i zlim! Npr. neke tzv. ‘para normalne’ sposobnosti i sl.

Od čovjeka se traži samo to da bude malen, ponizan, poslušan i vjeran Bogu i “njegovoj” Crkvi i takav joj je onda najdraži, kad je bespomoćan i traži njezino posredništvo.

Lucidni snovi, otvaranje trećeg oka, korištenje pinealne žlijezde, astralna projekcija, podizanje kundalini, rad sa čakrama, vizualizacija, vježbe disanja, meditacije, proširenje svijesti, hyperspace vježbe i mnoge druge metode i tehnike duhovnog rada na sebi, proglašavaju se lošim, nedopustivim, zlim i naravno grešnim, jer to Krist  nije učio ili ne dopušta; jer to Bog nije objavio… Da, objavio je samo da se u Boga treba  vjerovati i slijepo slušati one koji ga zastupaju! E, da! U tome i je kvaka! U suprotnom, ne bi trebali usluge Crkvu, jer bi ljudi shvatili da se ne moraju krstiti, da ne moraju djecu “poučavati” u vjeri, da ne moraju djecu slati na vjeronauk i da ih ne moraju pričešćivati i krizmati, da se ne moraju crkveno vjenčavati, da ne trebaju ni crkvene sprovode, da ne trebaju ići na mise i obrede, da ne moraju blagosloviti kuće itd.

E, to je najveći problem Crkvi! Najveći problem je da izgubi svoje članove i da oni shvate da ne trebaju pastire. Da je sve igra i zapravo najviše od svega, samo stvar običaja!

Nekom se na prvi pogled može činiti da su spomenute stvari koje sumnjive, zle i mračne. Ali uopće nisu. To su samo neke od ljudskih mogućnosti koje očito nisu poznate masama… Postoje puno okultnih tehnika i mogućnosti koje mogu pomoći u istinskom razvoju ljudskog bića i korištenju njegovih punih kapaciteta… Ne u cilju moći ili vladanja nad drugima, iskorištavanja drugih, uništenja ili nanošenje štete drugima! Nego su cilju boljeg i potpunijeg života, sretnijeg, ispunjenijeg, boljeg! Ne u cilju nekakvog ‘prodavanja duše đavlu’ radi materijalnih koristi, nego u cilju istinskog duhovnog napretka!

Većina ljudi odmah ezoteriju i okultno povezuju s đavlom i nekakvim zlom i cijene samo nešto što je teško, mučno, bolno… Vjeruju da je samo to pravi put, ako za nešto treba trpjeti, mučiti se, boriti se itd.

Vjeruju da je samo siromašan život pravi, tj. da je potrebno biti siromašan, jadan, bolestan, slab i nemoćan, da bi se mogao svidjeti Bogu… a oni koji su moćni, jaki, bogati… njih Bog kažnjava ili im sprema pakao i slične kazne…

To je otprilike najveće zlo Crkve i kršćanstva što zavodi čovjeka i nameće mu jedan objektivno težak put u ime toga da je baš to “Božja volja”! Da Bog želi da nam je teško i loše, da bi nas nagradio “u nebu”, za ono što smo istrpjeli za njega na Zemlji  i slične gluposti!

Osim toga, Crkva se prečesto služi metodom straha i zastrašivanja da bi odvratila ljude od određenih iskustava koja se proglašavaju zlim, grešnim i neprihvatljivim – u ime Boga koji je zapravo prilično nerealan i uopće upitan!

Crkva i siromaštvo

Postoji još jedan apsurd na području vjere i kršćanstva. Radi se i o siromaštvu koje se propovijeda, naglašava, potiče i hvali itd. dok zapravo to nitko ne shvaća ozbiljno, pa ni sama crkva koja nikad nije bila siromašna, niti je ikad ozbiljnije pokazivala bilo kakav interes za siromaštvo…

Crkva (rimokatolička) je uvijek bila prilično bogata institucija! Bogato građene i urešene crkve, ogromna zdanja crkvi, samostana i drugih crkvenih građevnina. Ogromni crkveni posjedi i zemljišta… Crkva je uvijek išla u korak sa plemstvom i bogatašima, dok je običan puk bio potpuno siromašan. Uvijek je zapravo bila uz vlast i vlastrodršce, a protiv siromašnog puka kojem je samo držala prodike o vrijednosti siromaštva… kako je Isus bio siromašan, kako je volio siromašne, kako je došao radi siromaha i sl.

I danas je crkva uglavnom bogata. U našoj zemlji, nakon promjene politike, traži povrat ‘otetog’ vlasništva ili novac poreznih obveznika za svoje potrebe, navodno za ono što joj je danas nemoguće vratiti… ili tako nešto.

To je za mene jedan ogroman apsurd, da se govori o siromaštvu, siromašnom Kristu, apostolima, crkvi itd. Međutim, od tog siromaštva kroz cijelu povijest te iste crkve – ni traga! Čitavo vrijeme crkva naglašava važnost siromaštva, dok u stvarnosti nije uopće siromašna! Da bude još gore živi na teret (od) siromaha, umjesto da im pomaže.

Kršćanstvo je religija siromašnih i otuda skrivena želja crkve da siromašnih ima što više, da bi im ona “pomagala”… I to se stvarno događa: novcem, školama itd. pridobiva se najsiromašnije iz npr. Afrike, Indije i donosi im ‘radosnu vijest’. Odakle regrutiraju sebi nove članove (Južna Amerika, Afrika, Indija…)

Kroz ovo može se shvatiti i borba crkve protiv kontracepcije u cilju da siromašnih bude što više… da bi imala što više kandidata za svoje redove. Crkva ne može biti u službi bogatih, nego u službi siromašnih… jer je bogati jednostavno ne bi trebali!

činjenica je da je kršćanstvo religija siromašnih… i zato Osho kaže da kršćanstvo nikad nije razvilo dublju i neku ozbiljniju duhovnost! Bilo je dovoljno dati im hrane i reći da je siromaštvo nešto dobro, da će se time što su siromašni spasiti, dok će bogati propasti i biti kažnjeni…

Eto koliko je kršćanstvo jadno, plitko i lažno! Čovječanstvu nije donijelo ništa dobra… osim bolnica, karitativnih ustanova i sl. nije govorilo o tome kako ostati zdrav, kako živjeti zdravo, nego je zastupalo medicinu i bolnice. Nije se brinula o tome kako uspostaviti pravednije međuljudske odnose i kako iskorijeniti siromaštvo – nego je razvijalo tzv. caritas i samo na taj način “pomagala” siromašnima.

Da ne spominjem kako takva pomoć nije dostojna čovjeka… Nekome davati hranu, pomoć i lijekove – kao da je neka velika stvar!? Puno veća stvar bi bila omogućiti im normalan život, rad i razvoj, a ne “caritas” i milostinju… Poučiti i zaposliti ljude, a ne davati im milostinju i time ih podržavati u takvom načinu života.

I kroz ovo možemo vidjeti koliko je kršćanstvo zapravo jadno i plitko. Ne samo u katoličkoj crkvi je tako, nego i u drugim crkvama i sektama. Dok se s jedne strane hvali siromaštvo i traži odricanje od materijalnih dobara, s druge strane vođe se (obično) bogate i kažu da bogatstvo ipak nije najveće zlo…

U crkvi nema duhovnosti

Ono na što se religije najviše pozivaju, je zapravo duhovnost, a od te duhovnosti tu uglavnom nema ništa osim nekih obreda, pravila, discipline… (smiješ, ne smiješ, moraš)

Posebno Katolička crkva naglašava na stotine oblika “duhovnosti”. Karmelska, dominikanska, franjevačka, marijanska itd. Međutim, to su samo različiti nazivi i pristupi potpuno istim stvarima. U tom smislu ‘duhovnost’ bi bila više stvar običaja i tradicije, nego nešto stvarno bitno različito…

Moram priznati, ovdje ću se ograničiti na katoličku duhovnost, jer druge ne poznajem dovoljno, ali svi su ‘obredi’ vrlo slični (tj. imaju isti princip). Pravoslavna liturgija ima još drevniji izgled, koji se nije mijenjao tisućljećima… Dok protestanti imaju nešto puno konkretnije, jednostavnije i po meni čak bolje, no ipak, ni to nije potrebno, niti ima kakvu vrijednost i smisao, jer se sve skupa zasniva na krivim pretpostavkama…

Duhovnost u religijama, a osobito u Katoličkoj crkvi svodi se na, gotovo bih se usudio reći, ‘praznovjerje’. Na vjeru da ako nešto učinim, napravim, izmolim, da ću primiti neku ‘milost’ (zdravlje, novac, posao, sreću, uspjeh i sl. stvari). Pa se ljudi ‘zavjetuju’ (štogod to značilo…) po pravilu: “dam da daš”. Poste ili idu na hodočašće, ne bi li primili nešto što traže, od Boga…

Sama misa, obred, djeluje mi vrlo jednolično i zapravo zamorno. Npr. misa se ponavlja kao jedan te isti obred 2000 godina, uz minimalne modifikacije i to iz dana u dan, iz nedjelje u nedjelju… i vjernici koji na tome sudjeluju, ne doživljavaj ništa novo, nego uvijek jedno te isto… Za mene je to obično ‘papagajsko ponavljanje’ – ispričavam se vjernicima – ali je baš tako…

Te naučene molitve i obrasci su nešto tako (is)prazno… (npr. moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh! ili nisam dostojan da uđeš pod krov moj…) I to se u beskonačnost ponavlja, uvijek jedno te isto! Strašno, koje je to ispiranjem mozga! I to netko onda zove duhovnošću!?

Da ne spominjem molitvu krunice! Tzv. molitve očenaš, zdravomarijo i slavaocu… ponavlja se u krug 50-ak puta ili više. Ajme, koja “dubina”, koji je to “misterij vjere”, kakva je to velika duhovnost… Kao i „pobožnost svecima“ u kojima se moli svece za opet neke ‘milosti’ uglavnom materijalne prirode… ‘Meditacija’, mislim da je taj pojam sa Istoka… u kršćanstvu znači samo razmišljanje o nekim ‘svetim tekstovima’ i to je sve…

To nije sve. Crkva ima još pregršt raznih ‘duhovnosti’… Npr. klanjanje (adoracija) pred izloženom Hostijom, vjerujući da se klanjaju Isusu Kristu, Bogu Sinu, u obliku kruha – hostije… jer to nije ‘običan kruh’, nego je to ‘posvećeni kruh’ i sam Bog… na osnovu onoga što je zapisano u evanđeljima, što je Isus navodno rekao: “uzmite i jedite, ovo je moje tijelo…” Pa čak nije rekao: štujte ga i klanjajte mi se, jer ja sam u njemu… no vjernici to ipak uporno rade i to od negdje 16. stoljeća, kako bi protestantima pokazali svoju doslovnu vjeru u Isusa u hostiji…

Postoje i tzv. “duhovne vježbe”. Međutim, to je totalno promašen naziv, jer tu nema ni vježbi, ni duhovnosti. Tzv. duhovne vježbe zasnivaju se na nekim predavanjima, razmatranjima nekog predmeta (neke npr. ‘istine vjere’ ili nekog ‘otajstva’). To se uglavnom svodi na dosadna predavanja o svemu i svačem, odn. ničem… (tzv. prodavanje magle) A mnogi za te ‘vježbe’ koriste psihologiju i to ‘prodaju’ kao neku crkvenu (duhovnu) mudrost…

Postoji još pobožnost ‘Križnog puta’… u kojem se oplakuje Isusova muka i ‘križni put’ i slične ‘pobožnosti’… međutim kao što vidimo, opet ništa od duhovnosti… Ima i jako smiješnih stvari, da se za neku izmoljeno molitvu ili neko propisano djelo može dobiti 100, 200 ili 1000 dana oprosta od čistilišta za ‘duše’ ili ‘plaćanje misa’ za pokojne koje je u narodu jako popularno, jer što učiniti za pokojnog, nego mu ‘platiti misu’!?

Možemo razgovarati o duhovnosti tek sa nekim misticima, koji su imali neka stvarno mistična iskustva… neki doticaj s nadnaravnim i ‘božanskim’… ali takvi su veoma rijetki u bilo kojim religijama. I to je ono što bih ja nazvao istinskom duhovnošću! Jedno stvarno duhovno iskustvo, a ne isprazni obredi koji se u beskonačnost ponavljaju, bez ikakvog efekta. Duhovnost je za mene nešto konkretno i opipljivo, čega ima u nekim Istočnim religijama, zahvaljujući određenim duhovnim praksama i tehnikama, od čega u kršćanstvu nema ni traga. Jer tu se sve svodi na puku vjeru i isprazno ‘mantranje’ nekih obrazaca, koje je netko sastavio, napisao i propisao (kao po ‘receptu’). U spomenutim religijama Istoka, neki uspijevaju živjeti danima bez hrane… hodati po vatri, dovesti tijelo u stanje ‘hibernacije’, duhom utjecati na tijelo, imati ‘astralne projekcije’ preko kojih imaju kontakt s ‘drugim svjetovima’, mogu vidjeti auru, pokretati čakre, otvaraju ‘treće oko’ (pinealna žlijezda…) mogu liječiti, zatim meditacije,  levitacije,  i druge tzv. para normalne sposobnosti i mogućnosti. To su za mene neke konkretne duhovne stvari i pokazatelji kako je duhovno iznad materijalnog i fizičkog! Tu postoje konkretni dokazi i pokazatelji nečeg! Dok u kršćanstvu nema ničeg – samo pobožne priče, legende i vjerovanja.

Ima i tu fenomena. Npr. to su najčešće stigme, bilokacije, egzorcizmi i sl. Ali, o tome sam pisao u prethodnom tekstu. Postoje određene sile koje se ponekad očituju, ali to ne znači da se tu autentično radi o Bogu neke religije ili kršćanstva! To mogu postići samo ‘neki’, određeni, posebni, koji imaju taj ‘dar’… Međutim, na Istoku, to nije stvar dara, nego stvar vježbe i prakse…

Čini mi se da Istok ima puno konkretnije znanje i poznavanje duhovnosti, nego Zapad! Na Istoku ima puno više autentičnih učitelja (gurua), dok je na Zapadu samo jedan učitelj… koji je živio prije 2000 godina i o kojem skoro ništa i ne znamo… Što je zapravo učio i što je donio ljudima. Sve više mi se čini da je istina ono što neki kažu, da je Isus bio u Indiji i iz tog područja prenio neka znanja, da bi kasnije to iskoristili i proglasili ga Bogom itd. Dok je na Istoku normalno da je svaki malo bolji guru neki ‘sin božji’…

Ukratko rečeno – u crkvi nema duhovnosti – nego samo slijepe vjere u prastare obrede i dogme, te moljenje litanija i krunica… a Isus im je lijepo rekao: „Ne blebećite kao pogani…“ a oni ga uopće i ne slušaju, eto…

Ukazanja i privatne objave

Mnogim vjernicima “privatne objave” ili kojekakva ‘ukazanja’ jačaju vjeru. Pretpostavljam da vjernici rezoniraju (kao i ja nekad) da ono što je bilo prije 2000. godina je pomalo upitno i nesigurno… ali ono što je bilo nedavno ili se događa i sada, nam potvrđuje da je vjera ipak nešto stvarno, a ne neka apstrakcija! (ukazanja ‘Majke božje’ i sl. ukazanja i ‘čuda’)

Međutim, to ipak ne znači ništa i ne potvrđuje da se radi o Božjoj intervenciji koji tobože šalje svoju “Majku božju” koja se često pojavljuje sa nekim “djetetom”! Halo! Pa jeli Isus i dalje malo dijete ili je tzv. Bog Sin??? Kako vam se čini? Kakve su to ‘prikaze’? I zašto?

Ja sada sve te ‘objave’ tumačim kao poigravanja s ljudima od strane nekih viših entiteta. Nekima se ukazuju kao vrag, a nekima kao bog itd. Bog se svakako ne može ‘ukazati’ i ne ukazuje se, kad je sveobuhvatan, nedokučiv, nespoznatljiv itd. Možemo li zamisliti Boga koji se ‘ukazuje’, koji poprima neki oblik? Ja ne. Pa čak i sama Biblija kaže: “Boga nitko nikad nije vidio…” Da može i da je osoba, kako ga se inače shvaća, trebao bi se svako malo ukazivati većini ljudi i “spašavati ih” jer su zalutali… i nikad kraja tome…

A spomenuti entiteti se mogu predstavljati kao Bog, kao Isus, kao Marija itd. i to su ta famozna ukazanja… Čitao sam prije puno tih tzv. “privatnih objava” itd. Sve mi je to oduvijek bilo čudno… uglavnom zastrašujuće i morbidno. Koliko prijetnji, koliko zastrašivanja, koliko pozivanja na “pokore” i kajanje… Pa je Bog uvrijeđen, pa trpi, pa se ljuti, jadan, bespomoćan, pa ga smiruju “da ne kazni svijet”… Kakvog to Boga oni prikazuju u svemu tome!? Sv. Faustina mi se čini bolesno… To što je ona imala, nema veze sa Isusom i Bogom… A i mnogi drugi tzv. sveci, kao npr. Gema Galgani, kojoj je ‘Isus sjedio u krilu’… Pa Mariji Margareti se ukazuje “Srce Isusovo”! Zamislite, Isus pokazuje svoje srce (drži ga u rukama!) Koje su to nebuloze… i više se ne zove Isus, nego Srce Isusovo… A vjernicima je sve to normalno, kao ‘dobar dan’, tj. katolicima. Ostali kršćani to isto doživljavaju sa nerazumijevanjem i zgražanjem…

Ono što se opisuje u tim objavama je prestrašno! Bog koji uživa u patnji svojih “izabranika” i koji potiče te patnje mi je neprihvatljiv. Na jednom mjestu sv. Faustina opisuje kako je u hostiji vidjela Isusa kao dijete i u daljnjem opisu kaže “svećenik ga prelomi i pojede”! Koja je to morbidnost! Meni to zvuči odvratno… Zapravo i inače je sama pričest vrlo morbidna, jer se zasniva na jedenju tijela i pijenju krvi! (ljudožderski ili vampirski običaji) Ali vjernicima je to naravno nešto ‘sveto i uzvišeno’, zato jer ih vjera tako programira da im je to ‘normalna stvar’, da je to ‘otajstvo’ koje nevjernici ne razumiju… A što se tu veliko ima za razumjeti, osim da se jede Isusovo tijelo i to ‘ne simbolički, nego stvarno’! Eto, u to katolici vjeruju… Kako divno otajstvo (misterij) vjere!

Takvih ‘objava i čudesa’ ima i na internetskom prostoru, zahvaljujući vjernicima koji padaju na to i žele ‘širiti’ takve stvari… u cilju da vrate izgubljene ovce, prije nego li bude prekasno… Evo link!

A takvih morbidnih opisa, čudnih svetaca ima jako puno. Pa traženje poslušnosti, pokornosti, pa dovođenje do toga da se ljudi smatraju užasnim, jadnim, bijednim, grešnim… U ime čega? Pa kakav bi to bio Bog koji bi tako uživao u ponižavanju ljudi? Zar nismo stvoreni na “Božju sliku i priliku” kako kaže i sama biblija!? Što je u nama toliko zlo i naopako, da bi se čovjek cijeli život trebao kajati i smatrati grešnim, mizernim, zlim?

Pa i sama crkva ne prihvaća većinu tih “privatnih objava”! Sv. Faustina je priznata od crkve… ali za mene je to sve isto! Kao i Lurd, Fatima, Međugorje itd. Nije mi jasno, kako crkva, koja se bazira na ‘Božjoj objavi’, može akceptirati neke druge objave!? To se međusobno pobija! Ako prihvaća ‘privatne objave’, onda znači da ‘Božja objava’ nije dovoljna…

Između ostalog, kad bi sve to imalo neke logike, onda bi se Bog trebao kao prvo ukazati Papi u Vatikanu ili Marija koja se inače ukazuje! Bog se ipak nema običaj ukazivati samo tako… 🙂 Ovako je to obično poigravanje: slušajte papu, pa slušajte objave ili ne slušajte… I ako je Bog dao “vlast” crkvi (ha,ha tako kažu), onda zašto šalje stalno ‘Gospu’, ‘anđele’ i koje kakve svece… da donose neke poruke, proročanstva i sl. stvari? I to nekoj djeci, bakama i sl. osobama kojima se može manipulirati. Zašto ne papi, biskupima i svećnicima?? Pa, možda u njih nema povjerenja!? A bijedni puk bi im trebao vjerovati… ha, ha

Zapravo znam i priču koja to tumači – zašto se ta ukazanja događaju djeci? Zato jer su ona nevina, dobra, čista, iskrena. No događa se i nekim starim ljudima, koji su malo ishlapjeli. Moje tumačenje je da se to događa takvima zato jer bi drugi, obični, normalni ljudi vidjeli da tu nešto ne štima… Vidjeli bi da se radi zapravo o nekoj holografskoj stvarnosti… da je to dio nekog scenarija. U svakom slučaju, jasno je da se djecom, neukim i starijim ljudima može bolje manipulirati, nego nekim zrelim, običnim ljudima i to je jedini razlog da se to događa njima, a ne prosječnim ljudima…

Kršćanska priča

Biblija, kao i kršćanstvo (otprilike) uči da je Bog vječan… i da je stvorio sav vidljivi (i nevidljivi) svijet… A da prije toga nije bilo ničeg… A svijet (čitav svemir!) je stvorio za čovjeka! ha,ha (onda je mogao samo stvoriti sunčev sustav, sa Zemljom i Mjesecom, čak i bez drugih planeta i to bi već bilo sasvim dovoljno za ovaj koncept…) “Na nebu” je stvorio anđele i jedan dio anđela se je ‘pobunio’, pod vodstvom jednog, vodećeg, Lucifera ili Sotone i tako ‘odmetnuo’ od Boga i za sobom povukao i druge, koji nisu htjeli “priznati Boga” (tako nekako, hm). Zatim je stvorio ljude i postavio ih u “rajski vrt”, Eden, gdje ih je stavio na kušnju itd. U svakom slučaju, taj biblijski Bog je samo Jedan, (iako sama biblija kaže da Elohim, kako sama riječ kaže, zapravo nije Bog nego ‘bogovi’). Njemu, a ni anđelima, koji su duhovi, svijet, svemir itd. nije bio potreban, nego je stvorio sve to samo “radi čovjeka”…

Nadalje, Bog je predstavljen kao zakonodavac. On je ljudima dao zapovijedi (Mojsiju, na brdu…) kojih se trebaju držati i vršiti ih, da bi bili sretni i zadovoljni… Zapravo samo Izraelcima, ali igrom slučaja, to se je proširilo i na ostale ljude… Nakon smrti, će biti sud, na kojem će se suditi, koliko su ljudi bili poslušni tim zapovijedima… i ako su bili poslušni, bit će ‘spašeni’, ako nisu – zna se… Zapravo, ni to još nije bilo dovoljno, jer zapravo zapovijedi i nisu važne, jer i tako se ljudi nikako ne mogu spasiti sami, bez obzira na to kako živjeli! Zapovijedi i nemaju baš nekakvog smisla, kada je i tako morao doći Sin Božji, Isus Krist i spasiti nas svojom žrtvom jer on je tzv. Spasitelj.

Pa nadalje, prema kršćanstvu nitko se ne može spasiti, ako ne povjeruje u njega i ne prihvati ga za svog Spasitelja… (“tko povjeruje, spasit će se, a tko ne povjeruje, osudit će se”, kaže evanđelje) Ma ne, zapravo treba i jedno i drugo. Najprije prihvatiti Spasitelja, a onda živjeti po zapovijedima. Bog se predstavlja kao Kralj ‘nebeski’, koji vlada na prijestolju i pred kojim svi dršću i padaju na koljena. No u kršćanstvu se stvar još dodatno komplicira, jer tu nije samo jedan Kralj. Isus je kralj (Krist Kralj), ali i Bog Otac je Kralj nebeski… Ja to već ne razumijem baš, ali teolozi za sve imaju tumačenje i odgovor… i to prepuštam njima… Sav smisao je to da je Bog stvorio ljude ‘na svoju sliku i priliku’ i odredio da žive vječno u njegovom ‘kraljevstu nebeskom’. Ali, da bi tamo i dospjeli, trebaju najprije proći ‘test’, odn. ispit, kušnju, da se vidi jesu li prikladni, jesu li dovoljno poslušni, odani, vjerni, dobri, ponizni, pobožni itd. Da se vidi, hoće li poslušati sve što im se kaže i sve što se od njih traži. Zato je zemaljski život kušnja… da se vidi hoće li čovjek prihvatiti tog ‘nevidljivog’, ali sveprisutnog Boga.

Tu i famozni đavao, odn. đavli, vragovi, demoni imaju svoju ulogu. Oni ga treba odvraćati od Boga, zavoditi ga i lagati mu, da to sve nije istina, da nema Boga, ni neba, da se čovjek sam može i treba ostvariti, bez Boga, te mu nuditi druge mogućnosti, naravno bez Boga… Govoriti mu da nije grešan, da mu ne treba spasenje, da mu nitko nije potreban da bi se ostvario, spasio itd. Nadalje, kada to sve prođe i čovjek dođe u to kraljevstvo i postigne vječni život, onda će cijelu vječnost provesti u Božjem kraljevstvu i tamo biti ‘vječno sretan i blažen’… “Čiča Mića – gotova priča”.

Ta priča nekom može izgledati istinita, pogotovo ako je netko u tome odgojen od malih nogu… Međutim, s vremenom otkrivamo puno rupa u svemu tome. Ako idemo malo dublje, možemo otkriti zanimljive stvari, koje su jako kontradiktorne, čudne, ponekad i lažne… Kao prvo, Božja institucija je totalno promašila čineći sve ono što je činila kroz povijest… Druge ‘objave’ govore puno drugačije stvari, a neke i vrlo slične… (spasitelja je bilo jako puno u prošlosti, majki djevica, nebeskih kraljeva i kraljica, mesije, otkupitelja, žrtava i žrtvovanja, sinova božjih itd.) Svemir je puno veći nego je to ta Objava ikad ičim dala naslutiti… i u njoj osim anđela nisu spominjani nikakvi drugi stanovnici svemira… koji su zapravo relativno često posjećivali Zemlju, kako se daje naslutiti iz arheoloških izvora i nekih tragova (naravno alternativnih). Primjerice Uskršnji otoci, piramide, kristalne i druge neobične lubanje… Na Zemlji ima previše misterija i fenomena koji bi se dali objasniti ovom pričom… Druge religije imaju sasvim druge priče i objave… Ja si postavljam samo jedno pitanje: tko i zašto se tako poigrava s ljudima, kroz cijelu povijest? Tko nas to “vuče za nos”? Potiče na razna vjerovanja, žrtvovanja, odricanja u ime Boga, pa i međusobne svete ratove. Tko nas to ‘odgaja’ na ovaj način i za što? U kojem cilju? Kome je tako bitna poslušnost, slijepa vjerovanja u ideje i ideologije, predanja svoje slobobode itd. U nastavku ćemo vidjeti još puno zanimljivih stvari… pozivam!

Činjenice koje govore same za sebe

Ja sam zapravo jako znatiželjan… i željan znanja… Ne pišem ovdje “protiv vjere” iz hira ili iz neke mržnje, kao neki kojima se je crkva i kršćanstvo smučilo i zgadilo. A ima i takvih…
Pišem jednostavno radi toga jer sam došao do nekih otkrića i spoznaja, pa smatram da je vrijedno to reći i drugima, a posebno s onima koji imaju “problema s vjerom”, kao što sam ja imao. S onima koji jednostavno nisu s tim zadovoljni i koji traže nešto više…

I tako, tražeći, sam došao do mnogih otkrića i saznanja. Iz početka sam se bojao čitati nešto što je “protiv vjere”. Što ako je sve to laž? Što ako je je vjera ipak u pravu? Međutim, odmah sam došao do odgovora: koja vjera? Ima ih toliko različitih i već samo to jasno govori da tu nešto ne štima! Ako je Bog želio to što uči npr. kršćanstvo, “objaviti se” ljudima… Onda zašto postoji toliko različitih vjera? Nezadovoljstvo i revolt tjeralo me je da čitam sve i sagledam sve iz nekog drugog kuta. U svemu tome želio sam biti što je moguće više objektivan.

Neki kažu da su sve vjere dobre… i da sve vode do Boga… da je glavno prihvatiti i držati se svako “svoje vjere”… Međutim, mene ne zadovoljava takav odgovor, jer dosta dobro poznajem različite vjere i znam koliko su različite i nespojive. Npr. kršćani štuju Trojstvo! Isus je u kršćanstvu jako važan kao Otkupitelj… Muslimani štuju samo jednog Boga Alaha… Hinduisti različite bogove… Budisti Budu… ili se zapravo služe različitim tehnikama da bi došli do “prosvjetljenja”. Boga kao Boga uopće ne prihvaćaju niti vjeruju u njega itd. Da ne govorim o obredima koji su totalno različiti i drukčiji! Prema tome što im uopće može biti zajedničko? Skoro pa ništa… Samo kršćanstvo je toliko podijeljeno, da im je puno toga totalno različito, jedino vjera u Krista i u Trojstvo im je zajednička… A uz to se međusobno anatemiziraju kao najveći neprijatelji!

Kršćani i katolici prednjače u svojoj isključivosti! Smatraju da je njihova “objava” jedina prava, a da je sve drugo od đavla. Islam, hinduizam, budizam… ne toleriraju “ni pod razno”. Mislim, toleriraju ljude koji u to vjeruju, ali ne toleriraju ispravnost tih vjera! Zapravo, ako vjerujemo u tu objavu, da je stvarno od Boga, onda tako moramo razmišljati, jer sam pojam objave, otkupljenja, spasenja, zahvaljujući Kristu, ne dopušta razmišljati drugačije. Inače sve to uopće ne bi imalo smisla! Pa i nema, naravno…

Što onda sa svim drugim ljudima koji u to ne vjeruju? To bi značilo da su svi zapravo ništa drugo nego ‘sotonisti’, jer ne štuju Boga koji se je objavio, na ovaj način… Nego nekog krivog boga, sotonu koji je sve to “izmislio”…

E, pa već to je meni odmah bilo neprihvatljivo! Druga stvar koja mi je bila neprihvatljiva u kršćanstvu je ‘nedostatak duhovnosti’. O tome ću opširnije pisati u nekom od tekstova…

Čitavo vrijeme u vjeri me je držalo jedino to što su apostoli svjedočili životom, da su dali svoj život za ono što su svjedočili… kao i prvi kršćani koji su na sličan način svjedočili i davali život za ono što su vjerovali… U sve ostalo sam zapravo prilično sumnjao cijelo vrijeme. Biblija mi je isto bila, iz početka fascinantna… dok nisam shvatio da je zapravo jako kontradiktorna i na nekim mjestima dosta čudna (nasilja, klanja, prijetnje, zastrašivanje i sl.). Pa mi je sve to postalo sumnjivo… Kakav je to Bog koji ovako nastupa?? Koji toliko prijeti… i zašto? Jesmo stvarno tako ‘zli’? To mi je bilo jako čudno…

Kasnije sam shvatio da su mučeništva apostola zapravo bila ništa drugo nego legende… O tome zapravo nema nikakvih povijesnih potvrda… A prvi kršćani… to je druga priča… Ljudi se daju lako izmanipulirati i prevariti, pogotovo siromašni, neuki ljudi. Dovoljno su ih indoktrinirali da su povjerovali da je smrt ništa u usporedbi s onim što im obećava vjera… itd. Osim toga, nije ih bilo više od nekoliko tisuća, kroz nekih 200 godina… Za usporedbu, bilo je puno više mučenika crkve, koje je crkva mučila i ubijala… na milijune…

Počeo sam pisati o svemu tome na blogu, jer sam bio ljut, zbog toga jer sam se osjećao prevarenim… Ali sada, s vremenom, shvaćam da je sve to valjda “moralo biti”. Zapravo ovisi na što se čovjek koncentrira. Ako će gledati na zla koja je crkva činila kroz povijest, onda će neminovno biti ljut i ogrorčen na sve to…

Ja ne želim ići tim putem. Barem na ovom blogu ignorirat ću sve ono što je crkva činila kroz povijest… O tome ima već dovoljno materijala na Internetu i raznim blogovima…

Koncentrirat ću sve više na druge stvari. Kako dokazati zabludu vjere i religija, onima koji traže dokaze. Priznajem da dokaza nema, jer to nije arheologija, ni biologija, ni matematika, ni fizika… Ali ima činjenica koje dovoljno govore same za sebe. Pa ako netko želi progledati, progledat će, ako ne, takvome nema pomoći i neka uživa u ‘istinama vjere!’

Moje viđenje vjere i crkve danas

Možda vas zanima što ja imam protiv vjere i protiv Boga? I zašto mi je sve to dosadilo i zašto uopće pišem protiv “svete vjere”? Ili kako se usuđujem itd.

Pa zato, jer sam shvatio da su to sve priče, floskule, kojekakve legende, te puno licemjerstva i glume, pretvaranje. Govori se puno o ljubavi, a u praksi nema ništa od toga. Ljudi su međusobno stranci (vjernici), skloni ogovaranju, tračanju i blebetanju o drugima…

Da ne govorim kakvi su biskupi i svećenici – mislim – kako ih ja vidim. Govori se da su ‘pastiri’ – kao oni koji se brinu o drugima… Međutim, čini mi se da se oni prije svega brinu za sebe. Npr. biskup se brine za svećenike koji mu vode administraciju i pune mu blagajnu. Brine se za zgrade i strukture. Brine se za svoje dostojanstvo i položaj, napredovanje… Brine se za to da ima što više vjernika – a kakvi su oni – to mu uopće nije važno! Što više vjernika – više prihoda… više utjecaja. Mislite da je njega briga za čovjeka koji je u problemima? Koji je u depresiji, koji je pred samoubojstvom, koji je u materijalnoj ili poslovnoj krizi (npr. kredit koji mu visi nad glavom…) Mislite da ih je briga u što i kako vjeruju? Ne, dovoljno je da idu u crkvu i da formalno sve štima. Slični su i svećenici koji “rade za njih” u tom odnosu prema ljudima, konkretnom pomaganju itd. Možda i nisu za to. Možda i nisu u stanju pomoći ljudima na takav način… Međutim – za što su onda uopće? Za prodavanje magle? Za vršenje obreda koji nemaju nikakvog smisla, osim iz običaja, navike, tradicije… Jer to što oni rade jednostavno mora biti: mora biti krštenje, mora biti vjenčanje, mora biti sprovod, mora biti krizma, pričest, ovo, ono… A ako netko to ne želi, onda je crna ovca, onda, jao njemu, jer je drugačiji, nevjernik, bezbožnik, ovo, ono.

Sve to i nisu tako loši običaji, tradicije koje su nastale kroz tisuće godina itd. Međutim, svrhe to nema nikakve, ni smisla. Sve su to obične bajke i priče u kojima nema ni 10% istine, ni stvarnosti. Sve je to neka davna prošlost koja se evocira, spominje, slavi, a na kraju se i ne zna što se slavi… Da ne spominjem moral, koji je kao iz kamenog doba i kojega se drže “kao pijan plota” – međutim – jasno je da tako više nitko ne živi i ne može živjeti, o čemu oni pričaju. A ako može, onda je to promašen i prevaren čovjek koji neće imati ništa od toga što je bio tako vjeran “svom bogu” i uzalud može čekati “lovorike u nebu” zato što je bio “moralan” prema nečijim propisima i normama. Ja ne kažem sada da se treba biti nemoralan! Ne! Nego kažem da prije svega treba biti ČOVJEK! A toga često u vjerskim krugovima baš nedostaje – što sam doživio… A čovjek može biti i onaj koji je ateist i kojega nije briga za nekog apstraktnog boga, nego zato jer je jednostavno čovjek, pošten, dobar, iskren, normalan itd.

Da ne govorim kakve sam duboke i prekrasne stvari otkrio čitajući tzv. alternativnu literaturu, koja je inače “na zubu”, tobožnjim dušobrižnicima. U usporedbi s vjerskim pričama i bajkama to je nebo i zemlja… i onda se pitam – zašto ljudima “mažu oči?”

Eto to, otprilike imam protiv vjere i crkve, a da ne spominjem prošlost crkve koja je sramotna i katastrofalna! Osim toga razočarao sam se u vjeri koja je užasno kontradiktorna. Ta umna akrobatika mi je dosadila. Ovo, ono, ovako, onako, pa razna tumačenja… pa razne “karizme”, pokreti, nered, svojeglavost, međusobni sukobi i netrpeljivosti, svađe na temelju toga tko je u pravu, a tko u krivu. Hrpa gluposti.

Zapravo, nije crkva tako loša – namjerno i svjesno negativna… i nisam imao ništa protiv nje do nedavno – kada sam shvatio da zapravo zavarava ljude, a valjda i sama sebe, jer koristi od tih priča nema nitko osim svećenika koji “prodaju tu istinu” i od nje žive. A vjerujem da su i oni prevareni. Jer mogli bi se baviti i drugim poslovima u životu i imati normalan život – jer uglavnom nisu glupi i nesposobni za bilo što drugo, da im netko nije “zamutio u glavi” i prikazao im da je to časna i uzvišena stvar: “poučavati ljude o bogu”, dok i sami o njemu ništa ne znaju ili znaju samo to što su im drugi rekli…

Eto, toliko, iako bih o tome mogao pisati još puno više, ali za jedan tekst je dovoljno. Osim toga, nisam sotonist, kako je netko možda mogao zaključiti, jer “pišem protiv vjere”, nisam mrzitelj crkve ili vjernika, nisam protiv nikoga… Samo iznosim svoje viđenje svega toga. Pa ni sotonisti nisu tako loši, kako vjernici o njima imaju mišljenje… Ima blogova takvih, koje sam čitao i vidim da su to obični ljudi kojima se gadi crkva sa svojim licemjerstvom i glupošću, a ujedno su otkrili neke puno jače stvari (npr. otvaranje trećeg oka, astralna putovanja i sl. neke konkretne stvari) A ne kao vjernici koji 99% nemaju nikakvog iskustva tog svog boga kojega obožavaju “kao neku svetu sličicu” koju su stvorili u svojoj glavi.

| (12) komentara| sa mojblog.hr

*znači tvoj problem je moralne a ne vjerske prirode..

mogu razumijeti tvoju netrpeljivost prema crkvi, ali ona meni nije ništa lošija od ostatka svijeta,

lijepo od tebe što si nam pojasnio svoje probleme s crkvom, pohvalno

Anoniman (Neregistriran), u 28. srpanj 2009 20:17:15

*Da, Anonimni, u tome i jest problem crkve što nije lošija od ostatka svijeta. Ili drugim riječima, ista je kao i svi ostali. Ali ne bi to po svojim pričama smjela biti. Slažem se u potpunosti sa svime što je Max ovdje naveo. Crkva je svrha sama sebi. Služi manipulaciji i zavođenju povodljivih kojih ima koliko im srce ište. Sve priče o ljubavi i oprostu su ništavne kada je crkva u pitanju.

deelite, u 29. srpanj 2009 8:57:55

*Ja imam problema s moralom, a ne s vjerom? Molim, nisam dobro čuo. Pa, čitav ovaj blog je upravo o problemu vjere, a on meni kaže da imam problema s moralom a ne sa vjerom!?

Dobro Deelite kaže, bolje da se ne osvrćem na provokatorske, ograničene, nedobronamjerne i bezobrazne kometare – jer svatko može pisati što hoće (a vlasnik bloga ga može i obrisati, uostalom). No ipak ću odgovoriti na ovu provokaciju.

To je tipično svećeničko blebetanje, koje kaže da čovjek ne može prihvatiti vjeru, ako ne može prihvatiti moral crkve, dok se taj moral vrti uglavnom oko seksa…

A iz čega je dotični anonimac zaključio da ja imam neki problem s moralom – ne znam? Jer nisam gay, nisam pedofil, nisam ‘razvratan’ (kako bi to ti puritanci rekli), nadalje – pošten sam, iskren, znači prilično moralan. Prema tome, u čemu bi taj problem bio? Da ne spominjem koliko baš toga ima baš u redovima crkve (podofilija i homosekusalnost, kao i razne avanture svećenika, koje ponekad završe i u novinama…)

Ali neki su slijepi i gluhi (ili glupi), te do njih ne dopiru nikakvi razumni, logični, povijesni, znanstveni i slični argumenti, nego onda, izbjegavajući sučeljavanje sa pravim pitanjima i problemima – proglašavaju me nemoralnim – uopće me ne poznavajući! Dakle, ova provokacija je bespredmetna, samo sam htio reći da netko ima problem s pameću!

I da, njemu ne smeta što crkva nije bolja od ostatka svijeta! Dakle ponavljam, koja joj je onda svrha???

spectator, u 29. srpanj 2009 9:54:31

*pa nije bila riječ o tebi nego o crkvi – brineš zbog morala crkvenjaka a to što propovijedaju i nije toliko bolno…

malo si preosjetljiv čovjek

Anoniman (Neregistriran), u 29. srpanj 2009 15:03:37

*Valjda se ne razumijemo? Ako to nije bila provokacija – kako sam ja shvatio – jer nakon svega što sam napisao – ti kažeš, da si shvatio da ja nemam problema s vjerom, nego s moralom crkve (koji crkva zagovara – tako sam shvatio). Pa dobro, onda se ispričavam, na grubljim riječima koje sam uputio u prošlom komentaru! Ja u ovom blogu iznosim nepravilnosti i zapravo besmislenost vjere, a samo sam usput spomenuo moral koji crkva zagovara… a zapravo sama nije moralna po mnogim pitanjima, eto, toliko u vezi toga.

spectator, u 29. srpanj 2009 20:59:03

*što misliš jesu li sotonisti sreća za ovaj svijet?

Anoniman (Neregistriran), u 30. srpanj 2009 9:11:11

*Malo čudno pitanje i ne znam zašto to pitanje meni postavljaš – jer kao što sam rekao – nisam taj… Samo sam čitao neke njihove blogove i shvatio da nisu takvi, kako ih se inače predstavlja ili misli o njima. Postoje i tu velike razlike. Neki su ‘materijalistički’ sotonisti i ne štuju, niti priznaju/vjeruju, nikakvog Sotonu. On im je samo simboli ili personifikacija. Uglavnom, oni negiraju i kontriraju crkvi, te su možda i nastali u ime protesta protiv nje. Oni su više anarhisti, nihilisti i hedonisti. Postoje i tzv. spiritualni sotonisti i imaju zanimljivo tumačenje povijesti… Posebno ovi drugi nisu destruktivni, negativni i zli… I na kraju mogu reći samo jednu veliku istinu: “sve je relativno” i svatko može biti sreća ili nesreća “za ovaj svijet”, u ovisnosti kakva su mu djela. Pa prema tome: djela crkve su užasna kroz povijest, a djela sotonista i nisu takva… Nisu nikog, koliko je meni poznato, spaljivali, mučili i ubijali. Ja ih ne zagovaram, samo govorim činjenice – ako netko zna za njihova loša djela – neka kaže, slobodno.

spectator, u 30. srpanj 2009 19:00:56

*Ja bih pitao, onako retorički kao i naš anonimac:”Jesu li vjernici sreća za ovaj svijet?”

Kome? Zašto? Licemjerni idolopoklonici?! Kad govorim o vjernicima, najviše govorim o njihovom licemjerstvu, a to se još više tiče crkve. Kako zagovaraju jedno, a rade sasvim suprotno, jesu li oni onda nekome nekakva sreća?

S druge strane, nisam nikada proučavao sotoniste, ali koliko znam neki od njih imaju tajne obrede prilikom kojih prinose žrtve. Ne tvrdim, ali čini mi se da je tako. Pa u skladu s tim, mislim da to nikako nije pozitivno. Nadalje, ono što mi se nikako ne sviđa kod njih je ikonizacija i glazba. Ne znam što je odvratnije od tog dvoje. Zanemarim li odvratnost prikazivanja lubanja i kostiju ili kojekakvih “demonskih” simbola, glazba je destruktivni oblik izražavanja, koji uopće ne bih nazvao glazbom, već gotovo kakofonijom užasavajućih zvukova. Uopće mi je nepojmljivo da netko može svoje biće i svoju svijest trovati na taj način. Može li itko normalan, slušati tako nešto samo 30 minuta? Njihova glazba je definitivno destruktivan oblik ponašanja i ne može izazvati ništa pozitivno. Ne želim pretjerivati, ali mislim da uz njih često ide i konzumacija raznih ovisničkih sadržaja. Ovo ne želim tvrditi, jer sam i sam spadao u subkulturu koju je oni koji joj ne pripadaju osuđivali. Tvrdilo se također da se uz tu vrstu glazbe također konzumiraju droge. Da ne bude nedoumice, radi se o uživateljima elektronske ( techno ) glazbe. Međutim, niti ja niti itko iz mojeg osobnog društva nismo nikada konzumirali išta od droga. A vjerujem da ima još takvih. Tako da bi bilo “grijeh” generalizirati i osuđivati koga. Ipak, po mojem mišljenju, sotonisti, ne mogu biti nikakva sreća u bilo kojem smislu te riječi, baš kao niti vjernici.

deelite, u 31. srpanj 2009 7:46:20

*o hvala ekipi na odgovoru..

Isus je rekao “ljubite svoje neprijatelje, ne proklinjite ih nego blagoslivljajte”

mislim da su takvi sreća za ovaj svijet a drugi..vrlo upitno

blagoslov vam i mir

Anoniman (Neregistriran), u 31. srpanj 2009 10:04:32

*Lijepo si odgovorio, nema što. Slažem se s time u potpunosti. No crkva se toga nije držala kroz cijelu povijest, nego je neprijatelje uglavnom zatirala. Pa bi se i nad tom činjenicom trebalo malo zamisliti! Kako to da crkva nije blagoslivljala svoje neprijatelje, nego ih nije tolerirala ni najmanje (heretici i dr.)

Dee, slažem se i s tobom, ono što si napisao o sotonistma… samo ja sam rekao da ima i onih drugih, koji sebe nazivaju “spiritualni”. I oni u svom repertoaru nemaju kojkakva žrtvovanja, nihilističku glazbu i slično. No, dobro, rekao sam, ja ih ne podržavam i ne zanimaju me previše, samo sam čitao neke njihove blogove u kojima tumače čime se bave i koja su im načela i sl…

spectator, u 31. srpanj 2009 15:41:24

*Jasno mi je Max o čemu si pisao. A i sam sam napisao da nisam nikada pratio iša od njih, pa ne mogu zaključivati, osim ono što sam susreo ponegdje u javnosti. A to je najčešće glazba i ikonografija, te tu i tamo poneki tekst o njima od nekog komentatora koji možda i nije imao pojma o čemu piše.

I složio bih se s tobom Max glede odgovora dragom dušebrižnku. Čini se kako je promijenio dlaku, ali mislim da ćud ne može.

Kako je crkva ljubila svoje neprijatelje pokazala je kroz povijest tako što je zatirala Templare, Iluminate, vještice itd. No, zanimljivo je kako gosp. anonimni zna podbosti nekim praznim floskulama, ali ne bi rekao niti jedan argument na sve ono što mu se podastre. I misli da je silno mudar i pun ljubavi prema bližnjima ako prosipa ovakve bisere. Nisi ti Isus da se možeš razmetati takvim praznim pričama. Odgovori konkretno, ako imaš šta! A nemaš, jer kao i tvoji istomišljenici u vjeri, kada ste dovedeni pred zid, ne znate niti beknuti jer nemate argumenata. Tu sva vaša priča počinje i završava.

deelite, u 31. srpanj 2009 22:57:29

*deelite – ma baš je tako, čim zineš odmah i vrijeđaš, čitam te po drugim blogovima,

i ti to govoriš!?

Učenje crkve je “LJUBITI NEPRIJATELJE”, to joj je poslanje a ti govoriš da nije to radila kroz prošlost, pa i budala zna da nije ali to je ono što treba raditi i tako živjeti.

Ne soli pamet, čuvaj sol za sebe, da ti ne ponestane jer recesija je

pozdrav

Anoniman (Neregistriran), u 4. kolovoz 2009 15:10:59

Biblijski kod – nastavak

Citat iz knjige – Buđenje duše distorzija:

„Mnogi ljudi su uvijek tvrdili kako Biblija sadrži svo znanje koga se može znati. Ipak glede činjenica, više je znanja skriveno iza jednostavnih riječi i rečenica, što je bilo predmet rasprava stoljećima. I dok se istraživači Biblije još uvijek svađaju oko značenja biblijskih riječi uvodeći sve više interpretacija, znanost otkriva značaj koji omogućava samo jednu interpretaciju.

Potpuno je nemoguće da bi ‘primitivni’ prastanovnici mogli napisati Bibliju. Znanje skriveno unutar Biblije, koje smo tek počeli razotkrivati je šokantno. Ono otkriva kako se na neki način know-how visoko razvijene civilizacije očuvao zajedno s tekstom Biblije. Hebrejski jezik, izvorni jezik Starog zavjeta je morala dizajnirati kultura s dubokim razumijevanjem vibracija u fizici. Gematrija dodaje dodatnu razinu znanja riječima Biblije. Iako su pronalazači teomatike apsolutno uvjereni da je sam Bog napisao Bibliju, ono što se ipak može uzeti kao činjenica, je korištenje matematičkog principa, koga nije lagano objasniti. Rad Daniel Gleason-a može dokazati svođenje svekolikog gematrijskog misticizma stvarno na svetu geometriju. No kako objašnjavamo sve to?

Pretpostavimo na trenutak, da su hebrejski i grčki jezici bili svrhovito dizajnirani od superiornije civilizacije koja je šetala licem Zemlje, prije nas i kako je ona zapečatila svete informacije o vibracijama etera, te način kreiranja svekolikog realiteta. Dizajneri tih abeceda i jezika bi mogli biti preživjeli iz Atlantide, koji su našli nove kulture nakon destrukcije Atlantide. Hermes Trismegistus (Toth iz Atlantide), graditelje Velike piramide je prema Edgar Cayce-u i drugim izvorima, vjerojatno jedan od utemeljitelja tih kultura. To bi moglo objasniti zašto teomatika djeluje na razini pojedinačnih riječi. Međutim kada se dođe do fraza i cijelih rečenica, postaje vrlo nevjerojatnim da su svi ti autori knjiga, koje čine Stari i Novi zavjet znali o teomatskom principu i primjenjivali ga.

Jedino razumno objašnjenje bi bilo kako su autori Biblije bili inicijati više mudrosti i znanja, te kako su ti autori primjenjivali matematičke principe gematrije i/ili svete geometrije kako bi šifrirali tu mudrost u Bibliji kako bi je ona mogla prenijeti budućim generacijama.“

Evo odgovora na problem „Biblijskog koda“, koji doista postoji u bibliji! Uostalom zašto bi Bog – Jahve imao bilo kakve aluzije prema Egiptu i egipatskim piramidama? Jer Egipćani su neprijatelji koje Jahve mrzi i uništava… I kaže dalje autor citirane knjige: „Ako uzmemo službeni hebrejski tekst stiha Izaija 19:19-20, otkrivamo vrlo interesantnu činjenicu. Kada se uzme gematrijska vrijednost tih stihova Izaija, njihov zbroj iznosi 5449. U inch-ima je točna visina Velike piramide!

Ako se prisjetimo, Velika piramida je pokrivena s 144.000 poliranih zaštitnih kamenih pločica, koje omogućavaju Piramidi svijetljenje poput svetionika u pustinji. Egipćani nazivaju piramidu ‘Ta khut’, što se prevodi kao ‘Svijetlo’. Harmonijska vrijednost brzine svijetla je također 144.000 lukova po sekundi rešetke.“

Tako da nam to otkriva da se ipak netko drugi krije iza tekstova biblije… neka superiorna civilizacija koja je sudjelovala i u gradnji piramida… koje i danas predstavljaju enigmu kako su, zašto, zbog čega i od koga nastale…

Zapravo, malo sam skrenuo s teme. Htio sam samo pokazati kako se i najveće zagonetke i navodne potvrde da je biblija Božje djelo, mogu objasniti i vjernicima time poručiti da se „ne drže biblije kao pijan plota.“ Ili da smatraju da je Biblija stvarno – Božja riječ. Jer danas postoje i druga tumačenja i objašnjenja onoga što se je nekad smatralo „Svetom knjigom“ – od samoga Boga…

Postoji i „šira slika“ koja tumači puno toga – što je ljudima do sada bilo nejasno i neprotumačivo. I koliko god biblija bila enigma – ona nije od Boga! Barem ne od nekog stvarano pravog Boga – koji možda i postoji! Ali sigurno ne onako kako ga predstavljaju religije: kao čudovište ili kao predmet kulta… Osim toga moguće je da postoje i drugi bogovi koji se s nama poigravaju cijelo vrijeme, no o tome ćemo nekom drugom prilikom.

spectator , 25. srpanj 2009 0:37:38 | link | (14) komentara

*Zanimljivo i poučno. Nadasve neprihvatljivo vjernicima i crkvi koja vjerojatno ne želi čuti za ovakva tumačenja biblije.

deelite, u 25. srpanj 2009 23:28:18

*Čekaj malo, jel ti to tvrdiš da Bibliju nije napisao Bog, koji možda i postoji, nego su je napisali preživjeli stanovnici Atlantide, koji možda i postoje?

Ne znam ni za jednu monoteističku vjeru koja prikazuje Boga kao čudovište. Naprotiv, Boga se neprestano prikazuje kao oca i majku zajedno. Problem je s ljudima koji su imali roditelje zlostavljače pa onda i Boga poistovjećuju sa zlostavljanjem.

Razumijem ljude koji tvrde da su razne vjere u razna božanstva nastale iz neznanja, iz nemogućnosti shvaćanja prirodnih sila te kako razvoj znanosti omogućava shvaćanje da ne postoji više biće nego da je Svemir sam po sebi jedan veliki sklad pun prirodnih zakona po kojima se sve odvija. Unatoč tome što iz kemije učimo da je prirodna težnja tvari prema kaosu. Ne razumijem ljude koji vjeru u Boga nastoje pobiti vjerom u neka druga viša bića poput svemiraca ili nekih silnih kultura koje su izgradile piramide, stonehenge, velike glave u južnoj Americi i onda nestale. Koja je razlika između vjere u Boga i u ta viša bića? Samo u nazivlju.

Biblija u svojim tekstovima, osim što slavi Boga, objašnjava život i prirodu čovjeka. Objašnjava uzročno posljedične veze između ljudskih postupaka i njihovih posljedica. Utoliko je svevremenska jer opisuje narav čovjeka i njegove sklonosti u svakom vremenu. I zato se iz nje može puno naučiti. Baš kao što i posloovica kaže: Povijest je učiteljica života. Ali ljudi uporno odbijaju išta naučiti od te učiteljice i zato se povijest neprestano ponavlja u krug. Nije potrebno biti prorok ili posebno nadahnut da bi se neke stvari mogle predvidjeti. Dovoljno je gledati povijest otvorenim očima.

natuknica, u 27. srpanj 2009 11:38:19

*Natuknice, kao prvo nisam imao roditelje zlostavljače! A kao drugo – prikazao sam u jednom od prošlih postova Boga – čudovište – i nisi ništa komentirala njemu u obranu… A kako komentiraš ono: “strašno je pasti u ruke Bogu živomu!” Jeli to “dobri otac”?

Razlika od vjere u Boga i vjere u viša bića koja su iza sebe ostavila tragove je velika! Baš u tome! To ti je konkretni dokaz, a ne biblijska rekla-kazala spika! Jer “papir svašta trpi!”

Ti ne vjeruješ u prošle civilizacije koje su iza sebe ostavile konkretne tragove koje npr. biblija potpuno prešućuje… a vjeruješ u Boga o kojem ne znaš ništa. Ja ne kažem da on ne postoji! Ali u biblijskog boga ne vjerujem! Ne kažem da i tamo nema nekih istina… ali puno toga je smuljano. Smatram da si inteligentna vjernica, ali ti još nedostaje malo više širine i objektivnosti. Ili mi objasni piramide i druge tragove koje si i sama spomenula; krugove u žitu, NLO koje je vidjelo tisuće ljudi, otmice ljudi, svjedoke koji su svjedočili da su ih oteli, pa vratili, starost Zemlje i čovjeka – biblijski neutemeljeno, reinkarnaciju o kojoj tisuće svjedoči, (sjećanje ne prošle živote) a biblija je ne priznaje (jer je laž!), paranormalne fenomene, kao npr. telepatiju, epifizu pomoću koje neki imaju “nadnaravne” sposobnosti – iako to očito nema veze sa vašim đavlima, jer se temelji na konkretnoj biologiji… bogove iz tako ne davne prošlosti od prije 5-6 tisuća godina koji su ljudima podigli civilizaciju (npr. Sumer) od nule… Ima toga jako puno, dosta konkretno, opipljivo, znanstveno potvrđeno, zatim puno ljudi kojima su astralna putovanja, svjesni snovi, susreti s nadnaravnim bićima i druge za nas neobične stvari – za njih sasvim obične i prirodne! A i bez toga – evo ti Davkinsa – koji sve to odbacuje, a opet vjeru pobija svojim vrlo argumentiranim, objektivnim i racionalnim tumačenjima! Jesi ga čitala? Pretpostavljam da ne, jer vjernici izbjegavaju takvu literaturu… Nemam sad vremena, ali imam još toga…

Najlakše je one koji vjeruju da postoje druga bića u svemiru proglasiti ludima, staviti im neku etiketu, jer normalni, racionalni, pametni, vjernici, radije vjeruju “dragom Bogu”, nego kojekavim alternativcima, jer su oni čudni, ludi, zaluđeni vjerom u “fantastične” stvari. Natuknice, bez brige, sve sam to prošao – mislim razumijem te – jer sam i sam nekad tako razmišljao kao ti – dok nisam malo proširio svoje znanje, čitajući vrlo dostupnu literaturu, za koju “vjernici neće ni čut”!

spectator, u 27. srpanj 2009 13:27:14

*Evo vidiš, kako se vole stvari krivo interpretirati. Nisam nigdje rekla da si ti imao roditelje zlostavljače, samo da je ljudima koji su ih imali teško predočiti Boga kao ljubav. To nema nikakve veze s tobom. Ali postavlja se pitanje jesi li ovu konstataciju donio nesvjesno, nekakvim impulsima svoje podsvijesti, ili si to učinio namjerno, zato da bi se mogao svađati? Upravo zato nisam ništa napisala na onom prije postu jer nisam baš sigurna u tvoju dobronamjernost niti u tvoju sposobnost saslušavanja dobronamjernih objašnjenja. Nisam uvjerena u upravo onu otvorenost uma koju baš zagovaraš.

Ovdje sam reagirala jer ne vidim razlike u vjeri u više biće kojem se samo dade drugo ime.

U prošle civilizacije nemam što vjerovati. One su ostavile svoje tragove. I ova civilizacija kojoj sada pripadamo, jednog će dana biti prošla. Ne znam kako ti, ali ja si trenutno ne mogu predočiti koji će to tragovi iza nje ostati po kojima će je se moći prepoznati. Ovu moju rečenicu možeš shvatiti kao prigovor, ako je napadanje ono što te veseli, a možeš i shvatiti kao običan razgovor u kojem zajedno promatramo svijet oko sebe. To je stvar tvog slobodnog izbora. Kao što je i stvar mog slobodnog izbora pronaći citate iz Biblije koji o Bogu pričaju sasvim drugačije. Ali o čovjeku mogu pričati samo onako kakav čovjek jest: smatra da se argumenti mjere silom, a ne uvjerljivošću.

Ničim nisam rekla da ne vjerujem da postoji još stanovnika svemira osim Zemaljaca, niti odbacujem bilo koju vrstu objašnjenja za pojave koje spominješ. Vjerojatno odbacujem puno manje toga nego ti. Samo ne vidim kako je išta od toga u kontradikciji s vjerom u Boga koji ljubi. Niti vidim kako jedna činjenica koja se ne može dokazati može pobiti drugu činjenicu koja se ne može dokazati. Koristeći takve vrste argumenata upravo si jednak onima na koje se okomljuješ. 🙂

natuknica, u 27. srpanj 2009 16:26:54

*Cuj, Natuknica! Ja moram priznati da sam se osjetio napadnuto, jer si rekla da ljudi koji su bili zlostavljani u djetinjstvu, imaju takvu sliku o bogu itd. To sam već čuo – takva tumačenja i mišljenja. A pošto sam ja pisao o Bogu ‘kako sam pisao’ u prošlom postu, imao sam dojam da se to odnosi na mene – da time želiš protumačiti moje stavove. Da to nisi eksplicitno rekla, ali iplicitno jesi… Nisam svađalica, uopće! Mislim, opet, nisi rekla da jesam, ali pretpostavljaš da možda jesam…

Moje tumačenje je dosta složeno i to ne mogu reći u jednom komentaru i nije baš tako jednostavno da neki ne vjeruju u Boga, ali vjeruju u druga bića, vanzemaljce, koje isto ne mogu dokazati… (a možda mogu) O tome ima puno više opipljivih dokaza i činjenica, samo je pitanje, želi li to tko istraživati, tražiti…

Civilizacije i njezini tragovi… Pa, ukratko, pretpostavlja se da smo mi napredna civilizacija, a da su prije postojale samo primitivne civilizacije… Međutim, ovo što ja govorim je obrnuto! Tu se radi o vrlo naprednim civilizacijama iz prošlosti, pa otkud sad to??? I kako vjera to tumači, o tome ja govorim! Nikako (moj odgovor)

I na kraju, začudio sam se što na kraju kažeš: “da odbacuješ puno manje toga nego ja”! Prije svega – kako znaš što ja odbacujem? A drugo – to me je iznenadilo, da uopće ne odbacuješ takve stvari… (nadnaravne, fenomene, misterije, pa i vanzemaljce – iako je to malo ružna riječ, jer se odmah to veže sa malim, najčešće zelenim bićima, čudnog izgleda)

I još jedno. Molim te za ‘dobronamjerno objašnjenje’, koje si spomenula, da bi napisala, ali si mislila da ću ja valjda biti nedobronamjeran… Neću, samo reci, volio bih to čuti, ako se to može ikako protumačiti pozitivno i prihvatljivo za uho…

Ja ne odbacujem Boga! Samo sam duboko posumnjao i zatim odbacio religiozan tip vjerovanja u Boga koji prijeti paklom ili sprema pakao za ‘one koji ne vjeruju u njega’ i slične stvari! Kojega treba štovati, moliti mu se, kajati se za ‘grijehe’ i veličati njegovu Riječ (koja je u bibliji svakakva). A ima i dobrih stvari u bibliji, sigurno, ne negiram to! Ali je ipak užasno kontradiktorna, kad može jednom prikazivati Boga kao onoga koji prijeti i kažnjava (ne samo prijeti, nego tamani ljude), a onda kao onoga koji ljubi i blagoslivlja…

spectator, u 28. srpanj 2009 0:24:18

*Mir u školi djeco! :o))))

Napisah vam odgvoor na vašu prepirku, tj. konstruktivno razmjenjivanje mišljenja :o) na svojem blogu jer je poduži tekst pa bolje izgleda kao post nego kao komentar.

deelite, u 28. srpanj 2009 7:03:50

*svakome se daje očitovanje Boga prema opsegu i sposobnostima njegova uma…

tebe Maxi muči zašto Bog ima dva lica..vjerujem da ti ne opravdavaš neposlušnost djeci ako ih imaš,

Egipćanima je rečeno što se traži od njih ali svejedno nisu htjeli pustiti Izraelce..sami su si krivi rekli bismo..

nije ni Izraelcima njihova neposlušnost prošla bez kazne…

Jesi li ti onaj koji zagovara društvo bez zakona? Kakav bi to kaos nastao kad bi se sve odvijalo spontano, slobodno..miješanjem takvih slučajnosti umjesto Biblije ispalo bi ti iz vreće loše stvaranje poput Mein Kampf..

Ne kažnjava BOG!!! već čovjek, ljudi sami sebe..!!!!!

Anoniman (Neregistriran), u 28. srpanj 2009 11:37:38

*Ne, ne muči me to da Bog ima dva lica, nego to da je cijela biblija jako, jako upitna! I o tome ja pišem… Kažnjavanje djece i ubijanje ljudi nije isto! Znači, po tebi je to analogija: mi kažnjavamo djecu, kad su neposlušna, a Bog ubija ljude kad su mu neposlušni! Pa da, a što bi drugo… nema on toliko strpljenja s ljudima (prema bibliji, mislim)

A ova druga usporedba isto nije na mjestu! Zagovaranje anarhije i zagovaranje nacizma je nešto sasvim suprotno! Mein kampf je turbo legalizam, a anarhija je nula legalizam! Anarhiju ne zagovaram – gdje si to iščitao? Ali ona je budućnost za neko novo čovječanstvo, na puno višem stupnju svijesti. Sada bi to bio kaos, zbog toga jer su ljudi još dosta primitivni… Anarhija bi bila dakle kaos, u sadašnjem trenutku, a ja sam samo za slobodu!

spectator, u 28. srpanj 2009 19:21:02

*Ako se radi o anonimcu koji je i kod mene ostavio komentar, onda mogu samo konstatirati da se pojavio novi dušebrižnik čije su paradigme lakrdijaške i nakaradne. Uopće nema potrebe komentirati njegove promašene provokacije.

deelite, u 29. srpanj 2009 8:35:17

*Malo sam bila odsutna, što se i moglo primijetiti. I nemam sad previše vremena za net pa nisam išla čitati druge komentare kao niti najnoviji post. Samo jedan mali dobronamjerni odgovor na pitanje upućeno mi direktno. Ma dobro, možda i neće biti baš mali, ali svakako će biti ograničene prirode.

Osobno i meni idu na živce ljudi koji svoj život uvjetuju strahom od pakla. Ja nisam tako odgojena i ne mogu razmišljati na taj način. Recimo da je poprilični nezgodnjak ako je bilo kojem čovjeku susret s vjerom ili crkvom upravo preko tih i takvih ljudi. Za TE ljude tvrdim da nisu imali sretno djetinjstvo i kako prikazuju Boga kao okruttnog osvetnika. A za tebe zaključujem da si NJIH imao za izvor svojih predodžbi. Recimo da se nisi napajao na izvoru nego iz boca koje su ti takvi ljudi zapakirali. I ne mogu sve ono što te ljuti nazvati niti prihvatljivim, niti logičnim niti nepostojećim. Ali za mene to nije vjera. I zato mi je van mjesta obrušavati se na vjeru, jer vjera u sebi ne uključuje ono što tebe smeta. Ono na što se ti obrušavaš je licemjerje, a licemjerje nije privilegija niti vjere, pa čak niti religije (razlika između vjere i religije bi bila u tome da je vjera ono što osjećamo u srcu, a religija samo skup obićaja), licemjerje je prisutno baš u svakoj strukturi. Licemjerno je primjerice i reći da se ne trebaju vraćati besplatni udžbenici na kraju godine. Ja sebe smatram protivnikom licemjerja, a isto tako smatram i da se Isus borio protiv licemjerja te da ni jedan pravi vjernik ne bi trebao biti takav. Isto, mislim i da je licemjerje u čovjekovoj biti, da nitko na njega nije imun, bez obzira kakvih pogleda na svijet bio, samo ima onih koji su budniji i pažljiviji u nastojanju da mu ne podlegnu i oni koji su to manje.

Ima puno ljudi, rekla bih većina, koji smatraju da se na nasilje treba odgovarati nasiljem. Pa onda, ako je inkvizicija spaljivala vještice, treba sad spaljivati i inkvizitore. Za mene, ti koji su spremni spaljivati inkvizitore, jednaki su njima. Nikakve razlike nema. I na to volim ukazivati. Ako se protiv nečeg boriš, 1) moraš znati definirati protiv čega se boriš, 2) ne smiješ se koristiti istim sredstvima protiv kojih se boriš.

I na koncu, Biblija. Mene su učili da je to nadahnuta knjiga, dakle od Boga je došlo nadahnuće. Ali. Osobno ne mislim da čovjek baš raspolaže svim riječima kojima bi mogao opisati to nadahnuće. Osim toga, koliko god Bog bio savršen, neizmjeran i neopisiv, koristi se potpuno nesavršenim posrednikom – čovjekom. Čovjekom koji je dio društva u kojem živi. I zato smatram kako je puno toga u Bibliji posljedica predrasuda onih koji su pisali, a ne Božjeg nadahnuća. Čak i Isus na jednom mjestu kaže: Mojsije vam je tako rekao zbog okorjelosti vašeg srca. Dakle, i Isus kaže da neke stvari nisu baš sasvim takve nego su najbliže onome što su ljudi u nekom času bili spremni čuti.

Na kraju, moja osobna vjera je takva da Bog, Stvoritelj, Zakonodavac ili kako god ga hoćeš nazvati, ljubi baš svakog čovjeka, ne bira sebi odabrane niti više ili manje vrijedne te da svakom čovjeku bira najprikladniji put da dođe do njegova srca. Jedan od glavnih puteva je čovjekova savjest. I svakako oni koji su na svojoj savjesti osjetili značajne opekotine mogu reći kako je neizmjerna srdžba Božja jer nema veće osude od one koju svatko od nas može sam sebi priuštiti.

Osim toga, uvjerena sam i da su Bibliju pisali ljudi koji su nastojali opisati i objasniti čovjeka kao takvog. Ono što danas rade filozofi i antropolozi. Otkrili su određene zakonitosti i opisali ih, često kroz slike. Neke riječi i nazive možeš nazvati malo drugačije, onim pojmovima koje ti koristiš, i vidjet ćeš koliko istine ima u njima. Jednostavno, čovjekova priroda jest takva kakva je opisana u Bibliji. Jest i takva kakva je opisana u Harry Potteru i na još mnogo mjesta na kojima se ljudi bave proučavanjem iste. To su recimo i stvari koje koriste razni marketinški majstori. Sve je to ista pašta. 🙂

natuknica, u 31. srpanj 2009 17:59:55

*Hvala za javljanje i komentar! Najradije bih komentirao tvoj komentar riječ po riječ… ali to nema smisla, iako se uglavnom slažem s navedenim. Međutim, u puno toga se razlikujemo! Jer prije svega ti si vjernica i na sve gledaš drukčije, zbog te same činjenice i pokušavaš ili zbog vjere, (koja je “virus”…) jednostavno olako opravdavaš puno toga iz prošlosti crkve… što sam uostalom i ja činio dugo vremena…

Također se ne želim boriti protiv nikog i svjestan sam da je to nemoguće. Želim jedino ukazati na nepravilnosti vjere, pogreške, nelogičnosti, besmislenost, uzaludnost itd. Možda to nekom pomogne, a možda nekog još jače učvrsti u vjeri!? Neka svatko s tim radi što hoće… ja samo ukazujem na neke činjenice koje otkrivam i želim se s tim što sam sam otkrio podijeliti s drugima koji vjeruju ili ne vjeruju, pa neka razmišljaju o tome.

Što se tiče Boga, nemam ništa protiv njega i mislim da je veličanstven i sve naj… Međutim, biblijski Bog, kako je prikazan u bibliji mi je neprihvatljiv! Na jednom mjestu u bibliji piše: Kada je Višnji dijelio (ne sjećam se točno što…), Jahvu, njegov narod dopade! Eto ti sad! Višnji dakle i Jahve nisu jedno te isto! I to prema bibliji!

Nemam ni neku previše negativnu sliku Boga koji se prikazuje u bibliji… osim toga što mi je to pomalo besmisleno, nakaradno i smiješno – kako se Bog predstavlja i zastrašuje narod svojim prijetnjama i smaknućima “buntovnih”.

Drugo je sad pitanje – kakav je stvarno Bog? Jeli on uopće Osoba? A možda je Energija? Možda smo mi personifikacija boga koji se ispoljava kroz sva bića ili zapravo sav svijet, a posebno čovjeka!? Smiješno mi je Boga zamišljati kao Osobu koja sjedi negdje u nebu – kako ga opisuje biblija – pa makar i duhovno (kako sam to do sada shvaćao)… Sada imam potpuno drugu sliku Boga, koji je zapravo Život, samo Postojanje i Ljubav, koji se jednostavno očituje u svemu oko nas i u nama!!!

Osim toga u bibliji ima previše krvoprolića, nasilja, prijevara, nemorala itd. tako da, ako se malo bolje čita i gleda – ona je u globalu – jako čudna! Gdje je tu uopće neka duhovnost, razvoj, objava nečeg konkretnog što bi moglo pomoći ljudima???

Novi zavjet je nešto drugo, ali je izgleda iz “iste kuhinje”. Ovakvi komentari nadahnjuju me da pišem malo opširnije o tome svemu… pa ću o tome drugom prilikom…

I na kraju – ja nikog ne želim spaljivati… Ni inkvizitore, ni crkvu, ni njezine predstavnike, članove itd. Ja samo nastojim iznositi činjenice koje je ona radila… pa jeli to nasilje? Jel se o tome ne smije pisati?

I još nešto – tvoja vjera onda nije vjera crkve koja uči da je ona novi narod božji i da su vjernici “izabrani”, a oni drugi, očito nisu… A ako su “izabrani”, zašto nisu bolji od drugih, zašto su često baš gori… i zašto uopće to “izabranje”? Za “nošenje križa”? Kao da ostali samo uživaju? Razmisli malo, nije li to samo neko zavaravanje?

spectator, u 1. kolovoz 2009 0:57:21

*Da se razumijemo, ne opravdavam nikakve zločine, niti one napravljene u ime Boga, niti u bilo čije drugo ime. Nema te teorije kojom bih opravdala niti križarske ratove, niti spaljivanje vještica. I, budimo iskreni, papa se formalno ispričao, ali za pravo se ogradio odsvega toga i praktički rekao da to nisu kršćanska djela. Ono što ja kažem, toje da pojedinac (pogotovo moćni) koji je zastrani, nije dokaz da Ljubav ne postoji.

Naravno da je spaljivanje karikiranje, niti ne mislim da je to tvoja želja. Zapravo, najviše od svega te nastojim potaknuti na bolje argumente. To je proces, u životu svakog čovjeka, naučiti reći nešto, a da ne bude osuda čovjeka nego djela. Nije nikom lako. Zato neki šute dok ne nađu prave riječi, a ja bockam one koji uzmu prve koje im dođu pod ruku. 😉

O izabranosti ne bih, ali svatko tko ima iskustva zna da ne može osjećati zadovoljstvo ni ostvarenost ako se nije i pomučio u životu. To bi bilo o križu. Danas je jako modero izbjegavati križ, zato je i depresija toliko raširena.

natuknica, u 1. kolovoz 2009 22:45:37

*Što se tiče pape i njegove isprike – bolje da se nije ni ispričavao… Jer, kako se netko može ispričavati za nekog drugog? Uostalom taj papa nije imao ništa s tim… Osim toga, kako je uopće moguće “ispričati” se za zlodjela? Jeli tu dovoljna jedna mala isprika? Trebao je onda barem reći – evo to smo činili – ali nećemo više… To su žalosne stranice povijesti crkve i sl. Bilo ih je previše, ali eto. Nego, da su to bila “nekršćanska djela”, nekog tamo valjda, a ne crkve… To se više ipak ne može ispraviti i to ostavlja užasnu sliku crkve zauvijek.

Meni ta nekršćanska “djela crkve” govore samo jedno, da ona uopće nije od Boga, kako se predstavlja, i da je Krist nije osnovao, jer je baš cijelo vrijeme činila takva djela. Ili postavimo onda još jedno pitanje: koja su onda to kršćanska djela crkve? Ne čudim se više uopće protestantima i ostalima koji su izišli iz “krila” crkve… Iako, naravno ni njih ne odobravam, jer se drže biblije “kao pijan plota” i isto su ograničeni, sputani, zatvoreni na sve oko sebe itd. Oni pak dokazuju kako je biblija kontradiktorna, jer ih ima na stotine i svatko je u pravu, a drži se iste biblije. Jednostavno, po mom sadašnjem shvaćanju, istina nije u religijama…

Danas crkva nije takva, ali samo zbog društveno – povijesnih – političkih okolnosti. Jer živimo u drugim vremenima i ona više nije “bog i batina” u svijetu, kao što je nekad bila. Da joj je ta pozicija ostala, možemo si misliti što bi bilo s današnjim vješticama, sotonistima, astrolozima, ezotericima i sličnima…

Crkva je kroz povijest pokazala kakva su joj djela, a Isus je rekao: “po djelima ćete ih poznati!” Kako god to apsurdno zvuči – ali djela crkve kroz povijest nisu ni malo “božja djela”…

Ponavljam, i ja sam slično rezonirao u pogledu toga – ranije… Jer, ako je čovjek “u nečem” onda ne može to suditi ili na to gledati objektivno, nego samo subjektivno. Pa se može loše gledati na križarske ratove, inkviziciju i sl. ali se ne može shvatiti da je to radila “Kristova Crkva”! Jer kad bi se shvatilo, onda bi se uvidjelo da je to apsurdno i da je zapravo nemoguće da bi ona bila njegova!

Uz malo više objektivnosti, moglo bi se bar reći da to sve skupa potpuno neprihvatljivo za takvu jednu instituciju koja se smatra božjom! Samo mi nemoj reći da je u crkvi i “ljudski element”, jer je to onda kao opravdava i “idemo dalje”, nikom ništa. Ljudi su grešni, pa i crkva.

A da to kojim slučajem čini danas – nešto slično – mislim da bi automatski izgubila sve svoje članove! Zamisli da danas crkva spaljuje vještice ili astrologe – kako bi reagirala na to?

Što se tiče depresije – ona uopće ne zaobilazi vjernike koji “prihvaćaju svoj križ”! Baš taj križ im često prouzrokuje to da upadaju u depresiju i trebaju stručnu pomoć psihijatra, jer tu im ni Bog ne može pomoći, a još manje crkva. Nemoj sada reći da su to loši vjernici – jer kad bi to bilo tako jednostavno – ne bi im svećenici rekli da potraže “stručnu pomoć.” Kad bi se to moglo postići samo “boljom, odn. jačom vjerom!”

I na kraju Natuknice, razumijem te potpuno, ali jednostavno “nismo na istoj valnoj dužini”. Ja sam promijenio frekvenciju…

spectator, u 3. kolovoz 2009 18:28:16

*Mali problem: ti si uvjeren da znaš kako ja razmišljam i ne zanima te kako stvarno razmišljam.

Postoji vjera i postoje predrasude. Neki ljudi ne vide razliku između toga dvoje. Jedan crkveni naučitelj je rekao da je vjera kada vjeruješ da je nešto tako i tako, a onda pronalaziš dokaze da to doista tako i jest. Iz mog kuta gledanja, to je baš sjajna definicija predrasuda.

Ja sam na tvom blogu stekla predrasudu da nisi sposoban saslušati mišljenje drugačije od svojeg pa sam je se pokušala osloboditi i razgovarati s tobom. Kada se ti uspiješ osloboditi svojih predrasuda o meni, možda ćemo doista moći razgovarati. Do tada… svaki čovjek mora ponijeti svoj vlastiti križ traženja i lupanja glavom u zid. Ne može to nitko drugi učiniti umjesto njega mada se mnogi zanesu i pomisle da mogu drugima olakšati patnju…

natuknica, u 5. kolovoz 2009 11:58:47

Biblijski kod

Pronašao sam nešto što bi možda zainteresiralo vjernike i dalo im ipak malo nade. Naime, otkrilo se je da u bibliji ipak „ima nešto.“ Što je i meni bilo zanimljivo otkriće… (svašta se može pronaći, samo treba tražiti i čitati, jer „tko traži, nalazi“) S tim sam se susreo i na nekom drugom mjestu (negdje sam pokupio knjigu baš o tome, na webu), pa ću morati možda ipak malo korigirati svoje stavove, hm. “Sve treba pažljivo preispitati, a ono što je dobro zadržati.” Ili tako nekako…

Za ovaj put donosim samo citat iz knjige, koju baš ovih dana čitam, Jana Wicherinka, Buđenje duše distorzija:

„Godine 1958. je neki rabin otkrio neke neuobičajene mustre u knjizi Geneze. Povjerovao je u postojanje tajnih poruka skrivenih u Bibliji. 1988. matematičar Eliyahu Ripps s Hebrejskog sveučilišta, promatrajući tvrdnje starog rabina ozbiljno, učitao je cijeli tekst Starog zavjeta u kompjutor. Zajedno sa svojim timom razvio je metodu analize, kojim bi prolazio cijeli tekst Biblije u potrazi za skrivenim šiframa Tore. Razvijeni jednostavni algoritam su nazvali Ekvidistantno sekvencioniranje slova – Equidistant Letter Sequencing (ELS).

To je najprije dovelo do utemeljivanja ključnih riječi, koje želimo pronaći unutar teksta. Zatim je kompjutor počeo tražiti pojavljivanje prvog slova u teksta. Kada ga je pronašao, tražilo se drugo slovo. Kada je bila određena udaljenost između prvog i drugog slova izražena brojem slova, na primjer dva se slova pojavljuju unutar udaljenost od 50 slova. Tada je ostatak teksta Biblije scaniran u potrazi za slijedećim slovima početne (ključne – op. prev.) riječi. Kada je nađena cijela riječ, pretraživanje se nastavilo traženjem mogućih riječi koje su u odnosu s njom.

Biblijski kod (šifra) je prezentiran široj javnosti, kada je istraživački novinar Michael Drosnin došao na scenu i napisao, sada poznatu knjigu, ‘Biblijski kod – The Bible Code’. Biblijski kod je otkrio mnoga povijesna imena, mjesta i činjenice unutar Starog zavjeta, ubojstva Lincoln-a, Kennedy-a, Ghandi-ja, referenciranje na bombardiranje Oklahome, Drugi svjetski rat, pad željezne zavjese. Biblijski je kod dobio proročanske kvalitete, kada je Drosnin, temeljem predviđanja Biblijskog koda, upozorio izraelskog premijera Yitzhak Rabin-a godinu dana prije nego što je bio ubijen, Ne samo točan datum predviđanog incidenta već i ime njegovog ubojice! Godinu dana kasnije Rabin je bio ubijen upravo na taj datum spomenut u Biblijskom kodu i od spomenutog čovjeka. To je privuklo interes vojne obrane SAD-a, koja je ozbiljno proučavala temu pretpostavljenog Biblijskog koda.“

Evo toliko za sad – pa malo to prokomentirajmo – ima li stvarno nešto u tome ili su to samo priče…

| (7) komentara| sa mojblog.hr

Sve je to džaba. Ako piše da će se dogoditi, znači da nije moguće to spriječiti. Ako je moguće spriječiti, znači da ono što piše nije istina ili da ne piše to što se misli da piše. Zgodne su te situacije u raznim pričama i mitovima gdje majka dozna da će je njeno dijete na ovaj ili onaj način povrijediti pa onda nastoji to dijete ubiti ili ga dade drugim roditeljima i onda ispadne da se proročanstvo ispuni baš zato što je to napravila i da ničeg od toga ne bi bilo da ga je nastojala normalno odgojiti.

Svak je kovač svoje sreće….

Znaš ono kad čovjek ulovi zlatnu ribicu i poželi da postane princ? Ribica mu kaže nek ode spavati i kad se probudi, želja će mu se ispuniti. Ujutro čuje ženu kako ga budi: “Ferdinande, Ferdinande, hajde, spremi se! Idemo u Sarajevo.” 😉

natuknica, u 16. srpanj 2009 20:02:58

*Da Natuknice, čuo sam za tu pričicu. Zgodno, zar ne? Kao i film u kojem glume Brendan Fraser i Elizabeth Hurley, Bedazzled. Ona je vrag i ispunjava mu sedam želja po ugovoru. No, naravno, u svakoj želji je “kvaka”. ali, to je stvarno tako i u životu. Naše se želje ostvaruju, ali često ne na način na koji bismo to željeli, samo zato jer nismo precizni u našim željama. Zaželiš li da ne ideš sutradan na posao, ostvariti će ti se, ali može ti se dogoditi da slomiš nogu i zato ne odeš na posao, ili da pogineš pa zato ne odeš. Sve to ovisi o tvojem stavu u životu i u skladu s tim se i događaju sva zbivanja i ostvaruju želje. U skladu s tim ne vjerujem u ovo što je Max prenio. Jer, sudbina ne postoji. Postoje indice da bi se nešto moglo dogoditi. U onom trenutku kada je nešto proreknuto u svijesti onih koji su primili tu informaciju, ta će namjera biti i ostvarena jer njihova podsvijest radi na tome da tu informaciju realizira. I zato je neizbježna, a ne zbog neke zapisane sudbine. Malo je nevjerojatna informacija da je neki rabin uočio taj kod, a onda im je za dešifriranje bilo potrebno računalo. Je li on bio “prosvjetljen” pa je imao sposobnost to uočiti? Mislim da je to nečija podvala. Jedina verzija koju bih priznao jest da su u tome prste imali vanzemaljci. Da su u povijesti ljudi od njih primili “božju riječ” i da su oni sposobni putovati kroz vrijeme i na taj način da su znali što će se dogoditi. Na žalost pojam prostora i vremena je za moju logiku i svijest prilično apstraktan pojam pa ne znam baratati terminima vezanim uz ovo područje.

U svakom slučaju, ne vjerujem u nikakav biblijski kod, identično uvjerenju o nepostojanju božjeg lika.

deelite, u 17. srpanj 2009 11:44:13

*Kako ste pogodili – da se šalim? Da, u nastavku se sve to objašnjava – da nije baš tako senzacionalno i ohrabrujuće, mislim za vjernike. A što se tiče vanzemaljaca… o njima će isto biti riječ (telepatija Dee)

A g. Natuknica me je nasmijala sa Ferdinandom… Dobar vic!

A što se tiče knjige o Biblijskom kodu – ona postoji – i pokušava objasniti kako je to sve Božje djelo… da se time potvrđuje Biblija itd. Međutim, zapravo ništa od toga. Ah, eto – to su surove činjenice. Dakle, ipak ništa od znanstvenih potvrda za bibliju i religiju. No ima i nekih znanstvenika koji su vjernici! Ali kažu da ih nema baš puno kako se priča – tj. oni baš i nisu ozbiljni znanstvenici, uglavnom – vjernici. To kaže Richard Dawkins, koji navodi neke, za koji vjernici tvrde da su bili vjernici, poput Einsteina… Međutim, nisu! oni su bili deisti ili panteisti, a ne biblijski vjernici. Eto, samo činjenice iznosim – za razmišljanje…

spectator, u 17. srpanj 2009 22:47:59

*Eh, moj ego je sada u oblacima, haha! Hvala Max što si kroz ovu priču potvrdio moju tezu i stav koji imam prema svemu ovome. Nisam znao za tu knjigu niti sam ju čitao, ali intuitivno u skladu sa svojim uvjerenjima sam došao do zaključka koji sam prethodno napisao. Hah, baš kao i nedavno test jednog blogera sa tetom na biciklu i tome kamo će skrenuti. Bilo je raznih odgovora, no ja sam jedini pogodio što će se dogoditi. Jednostavno jer sam slušao svoje šseto čulo. Tako da sve ovo što činim u životu na mojem duhovnom putu se u praksi pokazuje ispravnim i funkcionalnim bez greške. Mislim da bi možda bilo pretenciozno kada bih rekao da to dokazuje i da sam u pravu po pitanju crkve, ali sam još uvjereniji da sam u pravu kada sam pisao o mojem postupku nedavno u crkvi i osječaju svećenikovih misli o tom istom postupku. Bez obzira koliko netko u to vjerovao ili ne. Oni koji nisu na mojoj frekvenciji teško im je u tako nešto povjerovati. No, meni se takve stvari događaju svakodnevno i više nema govora o slučajnostima ili koincidencijama.

deelite, u 18. srpanj 2009 10:44:46

*Ovo sam čuo, sad koliko u tome ima istine ne znam. Što se tiče Biblije, danas se ljudi iščuđavaju kompleksnosti i kodu. Prvo, što su proučavali, prijevod Biblije ili izvorne tekstove. Ako su proučavali prijevode onda slobodno i sa tim prijevodom i sa njihovim istraživanjem obrišem guzicu. Ako se istaživao original na hebrejskom, e to je druga stvar. Prvo, malo ljudi zna o židovima i njihovoj kulturi, a ono što su čuli i ono što znaju je preko kršćanstva što je u 90% slučajeva krivo. Od krivih prijevoda do notornih laži. Prvenstveno, alef-bet (židovski alfabet) služi i kao brojevni sustav. Oni NEMAJU brojeve kao mi, arapske, niti imaju isti oblik gramatike kao mi. Osim toga, način čitanja je drugačiji, pogotovo ako se radi o Bibliji. Isto tako, specifično je kod židova povezanost naciji-plemenu i religiji. Njihova religija je plemenska i ne može je se izvuči iz židova. Čak da je židov ateist će obnašati micvot. Prelaskom židova na drugu religiju, on prestaje biti židov. To je specifično za taj narod jer to nigdje drugdje ne možemo vidjeti.

Kabala govori o Biblijskom kodu te o načinu čitanja Biblije, a sad se tu mi zapadnjaci čudimo ko pure dreku nečemu što je u njihovoj kulturi potpuno normalno. No jedna stvar se mora napomenuti, mnogo je ubačeno u to teorija urota te sad svaka šuša piše o tome kao npr. ona glupost od knjige “udar ruskih bogova” ili tako nešto….. to je toliko jadna knjiga i toliko je gluposti napisano da se čovjeku koji ima imalo znanja o socijologiji naroda, religiji, u kranjoj liniji opće kulture…. povrača….. To me jako podsjeća na one klince koji su pročitali ROMAN “DaVinci code” i sad o tome govore kao o znanstvenoj literaturi…. običan roman ne baš ne znam kakve kvalitete. A o takvim stvarima se davno prije znalo….

Sephirot, u 19. srpanj 2009 14:11:37

*Sephirot – da, ova knjiga “Udarac ruskih bogova” je malo zbrdazdola, ima tu svega i svačega i ne držim se nje kao bilo kakvog uzora – jer ima i puno vrijednijih knjiga o religijama i duhovnosti. No, prilično dobro razotkriva kršćanstvo, i porijeklo istog – s čim se uglavnom slažem – iako ne tvrdim da je baš tako. Ako imaš bolje objašnjenje – daj mi neki link. Ali da su u to upleteni Židovi, u to sam siguran (masoni i iluminati)

A ruske prilike ne možemo znati bolje od njih i mislim da ova knjiga također dobro objašnjava što im je napravila židovsko-masonska klika preko komunizma, ali i kršćanstva…

spectator, u 19. srpanj 2009 17:38:56

*Sorry ali gomila gluposti. Prvo udar ruskih bogova je napisao rus, antisemit tako da ta knjiga ne vrijedi ni ono crno ispod nokta. Nema govora da su išta napravili židovi. U ostalom, oni (Rusi) su protjerali i iživljavali se nad svim vjerskim zajednicama osim prema muslimanima jer su se bojali pobune u južnom djelu rusije gdje ima najviše muslimana i graniče sa islamskim zemljama. Prvo da bi razumio židove pročitaj nešto o njima ali ne od antisemita i kršćana nego izravno o židovskoj kulturi, O masonima također….. sve živo što se dogodi…..masoni su krivi, daj molim te. Kad sve ove koji spominju masone i židove pitaš da li su upoznali JEDNOG od navedenih ili da li išta znaju o njima počet će muljat. Prvi znak gluposti i neznanja. Ne govorim da nema u judaizmu i u masonskim redovima ludih i malo puknutih no srat o nečemu o čemu se zna malo ili ništa….mislim zaista….

Sephirot, u 19. srpanj 2009 21:37:08

*Možda se s ovim mogu i složiti, što kažeš “gomila gluposti”… Međutim, u svemu ima dio istine, tako da ne bih baš sve tako apriori odbacio, ako je od antisemita. (nisam pristalica, niti ih podržavam, ali nisu ni oni baš slučajno nastali)

Što se tiče masona – nisam upoznao ni jednog! Niti sam saznao puno o njima… ali to nije moja krivnja! Oni su, što je poznato tajna organizacija, pa se o njihovom djelovanju, načelima, ciljevima itd. jako malo može uopće znati. No prema mojim saznanjima, netko ‘iz sjene’ vlada ovim svijetom, stvara NWO, manipulira ljudima na razne načine i maže im oči, putem banaka, kredita i poreza uzima im novac, … izaziva ekonomske krize, nerede, ratove itd. Dakle, puno gadnih stvari! A tko se krije iza toga – samo možemo nagađati… Zna se da su masoni ‘ugledni ljudi’ iz politike, biznisa i ostalih utjecajnih funkcija. Međutim to su samo mali pijuni u nečijim rukama, nesvjesni kuda ih to vodi, a na vrhu piramide su oni koji dobro ‘znaju što rade…’

Eto, tako ja to vidim. Malo mi je čudno da ih tako braniš…

“sve živo što se dogodi…..masoni su krivi, daj molim te.”

Da, molim te, a tko onda stoji iza toga svega što sam naveo, a i mnogih drugih stvari kao što su gmo, cjepiva, prehrambeni, naftni, farmaceutski koncerni, MMF, OUN, ratovi, krize itd.??? Američki i drugi “veliki državnici” su isto samo pijuni, kao i čitava svjetska demokracija samo velika farsa! Pa tko stoji iza toga, ako ne masoni i iluminati!? A to što ne znamo ništa o njima, dakle nije uopće čudo… možda ti znaš više? No sigurno nije znak gluposti, što ljudi smatraju da oni “vladaju svijetom”, jer nema tko drugi stajati iza svega toga što se događa…

spectator, u 6. kolovoz 2009 15:54:50