Božje zapovijedi

Za mene su one samo tzv. Božje i tzv. zapovijedi… Kako su dane, u izvornom obliku, dane su navodno preko Mojsija Izraelcima. Te ‘zapovijedi’ su zapravo prekrojene i dosta izmijenjene. Ne želim ih sada pojedinačno analizirati, ali svako može uzeti bibliju i vidjeti što tamo piše (u izvornom obliku) i vidjeti kako one glase u Katoličkoj crkvi! Izmijenjeno je Dan subotnji, koji se izričito tamo navodi u Dan gospodnji koji je za kršćane danas nedjelja, a ne subota! Osim toga, izmijenjena je zapovijed: ne pravi sebi lika onoga što je na nebu i na zemlji itd. To je izbačeno! Izbačeno je i ono: ne poželi vola, magarca, kravu itd. svoga bližnjega! Ne učini preljuba, izmijenjeno je u: ne sagriješi bludno! Toliko o izmjenama… a Crkva navodno na to ima pravo: mijenjati Božje zapovijedi i osim toga dodavati svoje: pridonosi za crkvene potrebe i sl.

Druga stvar je to što te Božje zapovijedi uopće i nisu previše originalne, nego se navodno spominju i u Egipatskoj knjizi mrtvih ili čak i na nekim drugim mjestima…

Ono o čemu želim pisati je to što te zapovijedi preskaču mnoge suvremene oblike zla ili nehumanog ponašanja! Nikome ne treba uopće objašnjavati to da je ubojstvo nešto negativno i zlo! Ili krađa ili laž i sl. Ali me zanima zašto mnogi oblici zla tu uopće nisu spomenuti, a ima ih dosta u međuljudskim odnosima.

Mito se tamo negdje u Bibliji spominje, ali ne i u zapovijedima! Ne spominje se ni uzimanje opijata, droge i sl. A toga je bilo i u ono vrijeme, a pogotovo ne raspačavanje istih. Znači to je prema Božjim zapovijedima dozvoljeno!? 🙂

Nadalje, ne spominje se ne davanje zaslužene plaće radnicima… A to se Crkva kasnije sjetila, pa ih je je uvrstila u neke svoje zapovijedi ili u neke druge vrste zapovijedi, koje u svakom slučaju nisu Božje! A možda je to Bog zaboravio? Kapitalizam isto nije loš i potpuno je legalan… Kada se korporacije šire i gutaju sve pred sobom. Kada se zapošljavaju siromašni iz Kine, Indije ili Afrike u cilju profita i ‘razvoja’, to je isto u redu! Tko ima dat će mu se još, a tko nema oduzet će mu se i ono malo što ima! Pa to je čak Isus navodno rekao…

Ne spominju se ni malverzacije društvenim dobrima! To valjda nije krađa? Prema tom principu krađa je ako gladan ukrade kruh, a ako si netko prisvoji tvornicu, uništi je i otpusti radnike, to nije nikakav grijeh, prema tim Božjim zapovijedima! Crkva to može ubrajati u grijeh, ali Bog to nigdje ne spominje u svojim zapovijedima! Dobro, onda nije bilo tvornica, ali je bilo nekih društvenih, zajedničkih dobara…

Pa onda nigdje se ne spominje da su manipulacije ljudima nešto nedozvoljeno ili zabranjeno nekakvim Božjim zapovijedima! A tih manipulacija je barem bilo uvijek, a ne samo danas i to od strane onih vladajućih vođa naroda, kako političkih, tako i religijskih! Danas se može manipulirati izborima i izbornim rezultatima. Mogu se namještati ljudi putem medija, po volji ‘sive eminencije’ i vlasnika medija. Bogu to ne smeta i ne protivi se njegovim zapovijedima. Neka vladajući vladaju kako hoće nad masom… Glavno da je vlast od Boga kako kaže sv. Pavao!

Ne smije se lažno svjedočiti na sudu, ali mediji mogu lagati i manipulirati masama u nekim svojim ciljevima. To Bog isto ne zabranjuje, a ni Crkva protiv toga ništa ne govori, osim ako ona sama nije ‘na tapeti’ medija…

Zatim, ratovi nikada nisu proglašeni nečim zabranjenim! Izraelci su vodili mnoge ratove u ime Boga. To se prema Božjim zapovijedima smije: ubijati, klati, spaljivati, rušiti! To je čak časno, ako se čini u ime naroda i u ime Boga! Osvajanje, genocid, širenje svojih teritorija Bog uopće ne zabranjuje! A tako su nastala sva kraljevstva i kasnije države…

Bordeli i prostitucija isto nisu zabranjeni Božjim zapovijedima! Samo je izričito preljub zabranjen! A ni masturbacija nije zabranjena u Božjim zapovijedima, dok Crkva to naravno negira i kaže da je svaka bludnost grijeh! Ali u Božjim zapovijedima to nije rečeno!

Ropstvo i robovlasništvo Bog nikad nije zabranio! Uvijek su ljudi mogli slobodno iskorištavati druge ljude, ako su to mogli i bili za to sposobni. Ako su bili nadmoćni i bogati, mogli su držati robove, prodavati ih i kupovati slobodno, jer trgovinu ljudima Bog nikada nije zabranjivao! Na sličan način funkcioniralo je i feudalno društvo! Plemići su mogli imati posjede, na kojima su kmetovi za njih radili za koricu kruha! Iskorištavanje drugih ljudi Bog nikada nije zabranjivao, a ni “njegova” Crkva! A zašto bi, kad je crkvenjacima tako bilo dobro? Mogli su graditi veličanstvene crkve i ‘crkvene građevine’, Bogu ‘na slavu’ i živjeti u blagostanju iskorištavajući puk koji je bio zadovoljan, ako je imao koricu kruha i krov nad glavom…

Pa onda uništavanje prirode Bog nigdje ne spominje! Rušenje šuma, zagađivanje okoliša, ekologija se ne spominje… Pa zar Bog nije znao kako će to biti u budućnosti, kada dođe razvoj tehnologije i civilizacije!?

Mučenje životinja se isto ne spominje! Dapače, može ih se mučiti, toviti, uzgajati, iskorištavati i ubijati po volji – prema Božjim zapovijedima to nije uopće grijeh, ni zlo! Danas lanci ‘mesne industrije’ mogu mirne duše funkcionirati, jer Božje zapovijedi tako nešto ne zabranjuju! Može se mučiti životinje na farmama, prevozeći ih vagonima i kamionima po svijetu, kao ‘meso’, makar su još žive…

Trovanje se isto ne spominje! Npr. kad liječnici i farmaceuti propisuju ljudima lijekove u cilju zarade i profita, to Bog ne zabranjuje, ni jednom svojom zapovjedi! Znači to nije grijeh, to je dozvoljeno!?

Bankarstvo isto nije uopće zlo! Kada se ljudima oduzima novac i materijalna dobra, ako se ne vrate vratolomne kamate za virtualni novac isto nije nikakav grijeh – prema spomenutim Božjim zapovijedima! Banke mogu slobodno ‘poslovati’ i ‘derati ljudima kožu’! To nije grijeh! Spominju se tamo negdje kamate i lihvarstvo u Bibliji, ali Božje zapovijedi o tome ne kažu ništa!

‘Deranje kože’ ljudima od strane države putem poreza isto nije grijeh, jer vladajuća kasta mora od nečega živjeti…

Uništavanje zemlje i seljaka isto nije grijeh, ako je u interesu moćnih i bogatih. Zato političari mogu biti u prvim redovima u crkvama, jer njih Crkva ne proziva i ne spominje njihove (javne) grijehe protiv naroda!

To su samo neki ‘grijesi’ modernog društva i ljudi koji se nigdje ne spominju u tzv. Božjim zapovijedima! Oni se obično, tu i tamo svrstavaju u ‘grijeh ubojstva’. Kao npr. ako se netko svađa, onda kažu da je to protiv 5. Božje zapovijedi… A zapravo svađu, izrugivanje, ponižavanje, mučenje i teroriziranje Bog nigdje ne spominje u svojim zapovijedima! Pa nije li to ‘malo čudno’ i neobično? Kao i nepravdu, laž i obmanjivanje u smislu manipulacije se ničim ne zabranjuje! Osim ‘lažnog svjedočanstva’ na sudu protiv bližnjega!

Morao sam ovo napisati, jer sam postao svjestan koliko je to zapravo obična manipulacija i LAŽ! Navodne Božje zapovijedi ne govore ništa protiv toliko nepravdi, zla i zločina suvremenog svijeta, a i prošlosti! Svi ratovi, osvajanja, nepravedni međuljudski odnosi u prošlosti mogli su se možda spriječiti i iskorijeniti, da je Bog to negdje spomenuo u svojim zapovijedima! Možda bi se ljudska svijest drugačije razvijala, da je to Bog u svojoj objavi spomenuo… Međutim nije i to je još jedan dokaz lažne Božje objave!

Ljudi su se sami morali izboriti za slobodu i ravnopravnost, malo po malo, tijekom stoljeća! Crkva tu nije učinila ništa, nego baš oni koji su ustali protiv crkvenog terora koji je vladao tijekom (mračnog) srednjeg vijeka! Ne kažem da su danas idealni međuljudski odnosi, ali barem nema robovlasništva i feudalizma koji je nesmetano njegovan i podržavan od strane Crkve, koja po tom pitanju nije učinila baš ništa! Osim toga, naglašavam koliko su Božje zapovijedi zapravo površne i koliko tu ima ‘rupa u zakonu’! Prema Božjim zapovijedima može se skoro sve… osim ubiti i lagati na sudu, te učiniti preljub, poželjeti neke stvari i sl.

‘Najveća laž’

Netko mi je jednom postavio pitanje: koja je najveća laž kršćanstva? U prvi mah nisam znao što odgovoriti na to pitanje! Jer, ne postoji veća i manja laž… svaka laž je samo laž. Međutim, pitanje bi zapravo trebalo glasiti malo drugačije. Koje je najveće zlo kršćanstva? I što bi uopće u samom kršćanstvu moglo biti loše? Jer sami obredi, vjerovanja, običaji itd. proizišli iz kršćanstva nisu ništa posebno loše… bili oni istiniti ili lažni… to nije važno.

Međutim, pitanje na koje želim odgovoriti je: u čemu je uopće zlo ili negativnost kršćanstva i ima li uopće toga? Osim mračne prošlosti Crkve u kojoj je bilo nasilja i ubijanja u ime vjere i pravovjernosti i sl. No, dobro, toga više nema… Onda, što je najveće zlo kršćanstva i Crkve?

Mislim da je najveće zlo to što se ljude uvjerava u neku iluziju! To što se u ime Boga i u ime Krista govori svašta! I to što kršćanstvo svašta traži i zahtijeva od ljudi u ime Boga! A jeli ikad taj Bog progovorio? Jeli se ikad pokazao? Jeli ikad rekao ono što ta Crkva uči stoljećima i stalno izmišlja neke nove dogme i ‘istine vjere’? Zlo je zapravo sve što ta Crkva uči i nameće ljudima kao terete i obveze!

Crkva uči svašta i izmišlja u ime Boga. Izmišlja da se treba moliti… ići u Crkvu, vršiti obrede… Da je predbračni ili izvan bračni seks grešan, loš i nedopustiv! Iako čak navodna Božja zapovijed glasi: ne učini preljuba… Crkva nadodaje da je sve oko seksa grijeh! I prije braka i izvan braka i “sa sobom” i na bilo koji način… Kakav apsurd! Pa onda nameće ljudima da trebaju imati što više djece, da nema kondoma i bilo kakvog sprečavanja začeća! Da je i to zlo i grijeh! Zatim uči da treba davati poreze, biti poslušan državnim i naravno, iznad svega crkvenim vlastima, opet u ime Boga.

Sve što Crkva traži u ime Boga je obična izmišljotina i laž! Još tu i tamo mogli bi neke stvari “tolerirati” u ime toga ako bismo prihvatili da se je Bog stvarno objavio… Da je njegova riječ zapisana u Bibliji itd. Međutim otkud nekakve crkvene zapovijedi? U ime koga i zašto? Kada je Bog rekao da Crkva ima pravo ili treba proglašavati nekakve svoje zapovijedi? No, dobro, sada govorim s aspekta protestanata, iako to nisam… Želim reći općenito: ljudski zahtjevi u ime Boga su nepotrebni i lažni i to je najveće zlo! Plašenje ljudi Bogom, tj. Božjim kaznama, paklom i sl.

Dobro, i tu može biti pozitivan aspekt, ako se ljude odvraća od toga da jedni drugima čine zlo, nasilje i sl. to bi onda moglo ispasti čak i dobro… Ali, kada se ljude ograničava i u ime Boga im se govori da moraju biti ovakvi i onakvi, da moraju činiti ovo i ono, jer u suprotnom se spominju Božje kazne i sl. onda je to zlo!

Osim toga, kršćanstvo umanjuje ljudsko dostojanstvo i potencijale time što nameću ljudima osjećaj krivnje i slabosti: kršćanstvo čovjeka prikazuje kao jadnog, ograničenog, nemoćnog, slabog, grešnog! Od njega se traži samo da vjeruje, nada se i čeka neku milost i pomoć. Uvjerava ga se da ne može ništa i da na ništa ne može utjecati! Da se mora moliti da bi mu Bog bio naklon i da bi mu pomagao u ‘toj suznoj dolini’. A slabog, uplašenog i nemoćnog čovjeka može se iskorištavati i njime manipulirati po volji! I u tome je najveće zlo Crkve što ne dopušta čovjeku da upozna neke svoje mogućnosti i  razvija svoju svijest i unutarnje sposobnosti i moći! Sve što bi mu davalo neke moći proglašava se demonskim i zlim! Npr. neke tzv. ‘para normalne’ sposobnosti i sl.

Od čovjeka se traži samo to da bude malen, ponizan, poslušan i vjeran Bogu i “njegovoj” Crkvi i takav joj je onda najdraži, kad je bespomoćan i traži njezino posredništvo.

Lucidni snovi, otvaranje trećeg oka, korištenje pinealne žlijezde, astralna projekcija, podizanje kundalini, rad sa čakrama, vizualizacija, vježbe disanja, meditacije, proširenje svijesti, hyperspace vježbe i mnoge druge metode i tehnike duhovnog rada na sebi, proglašavaju se lošim, nedopustivim, zlim i naravno grešnim, jer to Krist  nije učio ili ne dopušta; jer to Bog nije objavio… Da, objavio je samo da se u Boga treba  vjerovati i slijepo slušati one koji ga zastupaju! E, da! U tome i je kvaka! U suprotnom, ne bi trebali usluge Crkvu, jer bi ljudi shvatili da se ne moraju krstiti, da ne moraju djecu “poučavati” u vjeri, da ne moraju djecu slati na vjeronauk i da ih ne moraju pričešćivati i krizmati, da se ne moraju crkveno vjenčavati, da ne trebaju ni crkvene sprovode, da ne trebaju ići na mise i obrede, da ne moraju blagosloviti kuće itd.

E, to je najveći problem Crkvi! Najveći problem je da izgubi svoje članove i da oni shvate da ne trebaju pastire. Da je sve igra i zapravo najviše od svega, samo stvar običaja!

Nekom se na prvi pogled može činiti da su spomenute stvari koje sumnjive, zle i mračne. Ali uopće nisu. To su samo neke od ljudskih mogućnosti koje očito nisu poznate masama… Postoje puno okultnih tehnika i mogućnosti koje mogu pomoći u istinskom razvoju ljudskog bića i korištenju njegovih punih kapaciteta… Ne u cilju moći ili vladanja nad drugima, iskorištavanja drugih, uništenja ili nanošenje štete drugima! Nego su cilju boljeg i potpunijeg života, sretnijeg, ispunjenijeg, boljeg! Ne u cilju nekakvog ‘prodavanja duše đavlu’ radi materijalnih koristi, nego u cilju istinskog duhovnog napretka!

Većina ljudi odmah ezoteriju i okultno povezuju s đavlom i nekakvim zlom i cijene samo nešto što je teško, mučno, bolno… Vjeruju da je samo to pravi put, ako za nešto treba trpjeti, mučiti se, boriti se itd.

Vjeruju da je samo siromašan život pravi, tj. da je potrebno biti siromašan, jadan, bolestan, slab i nemoćan, da bi se mogao svidjeti Bogu… a oni koji su moćni, jaki, bogati… njih Bog kažnjava ili im sprema pakao i slične kazne…

To je otprilike najveće zlo Crkve i kršćanstva što zavodi čovjeka i nameće mu jedan objektivno težak put u ime toga da je baš to “Božja volja”! Da Bog želi da nam je teško i loše, da bi nas nagradio “u nebu”, za ono što smo istrpjeli za njega na Zemlji  i slične gluposti!

Osim toga, Crkva se prečesto služi metodom straha i zastrašivanja da bi odvratila ljude od određenih iskustava koja se proglašavaju zlim, grešnim i neprihvatljivim – u ime Boga koji je zapravo prilično nerealan i uopće upitan!

Crkva i siromaštvo

Postoji još jedan apsurd na području vjere i kršćanstva. Radi se i o siromaštvu koje se propovijeda, naglašava, potiče i hvali itd. dok zapravo to nitko ne shvaća ozbiljno, pa ni sama crkva koja nikad nije bila siromašna, niti je ikad ozbiljnije pokazivala bilo kakav interes za siromaštvo…

Crkva (rimokatolička) je uvijek bila prilično bogata institucija! Bogato građene i urešene crkve, ogromna zdanja crkvi, samostana i drugih crkvenih građevnina. Ogromni crkveni posjedi i zemljišta… Crkva je uvijek išla u korak sa plemstvom i bogatašima, dok je običan puk bio potpuno siromašan. Uvijek je zapravo bila uz vlast i vlastrodršce, a protiv siromašnog puka kojem je samo držala prodike o vrijednosti siromaštva… kako je Isus bio siromašan, kako je volio siromašne, kako je došao radi siromaha i sl.

I danas je crkva uglavnom bogata. U našoj zemlji, nakon promjene politike, traži povrat ‘otetog’ vlasništva ili novac poreznih obveznika za svoje potrebe, navodno za ono što joj je danas nemoguće vratiti… ili tako nešto.

To je za mene jedan ogroman apsurd, da se govori o siromaštvu, siromašnom Kristu, apostolima, crkvi itd. Međutim, od tog siromaštva kroz cijelu povijest te iste crkve – ni traga! Čitavo vrijeme crkva naglašava važnost siromaštva, dok u stvarnosti nije uopće siromašna! Da bude još gore živi na teret (od) siromaha, umjesto da im pomaže.

Kršćanstvo je religija siromašnih i otuda skrivena želja crkve da siromašnih ima što više, da bi im ona “pomagala”… I to se stvarno događa: novcem, školama itd. pridobiva se najsiromašnije iz npr. Afrike, Indije i donosi im ‘radosnu vijest’. Odakle regrutiraju sebi nove članove (Južna Amerika, Afrika, Indija…)

Kroz ovo može se shvatiti i borba crkve protiv kontracepcije u cilju da siromašnih bude što više… da bi imala što više kandidata za svoje redove. Crkva ne može biti u službi bogatih, nego u službi siromašnih… jer je bogati jednostavno ne bi trebali!

činjenica je da je kršćanstvo religija siromašnih… i zato Osho kaže da kršćanstvo nikad nije razvilo dublju i neku ozbiljniju duhovnost! Bilo je dovoljno dati im hrane i reći da je siromaštvo nešto dobro, da će se time što su siromašni spasiti, dok će bogati propasti i biti kažnjeni…

Eto koliko je kršćanstvo jadno, plitko i lažno! Čovječanstvu nije donijelo ništa dobra… osim bolnica, karitativnih ustanova i sl. nije govorilo o tome kako ostati zdrav, kako živjeti zdravo, nego je zastupalo medicinu i bolnice. Nije se brinula o tome kako uspostaviti pravednije međuljudske odnose i kako iskorijeniti siromaštvo – nego je razvijalo tzv. caritas i samo na taj način “pomagala” siromašnima.

Da ne spominjem kako takva pomoć nije dostojna čovjeka… Nekome davati hranu, pomoć i lijekove – kao da je neka velika stvar!? Puno veća stvar bi bila omogućiti im normalan život, rad i razvoj, a ne “caritas” i milostinju… Poučiti i zaposliti ljude, a ne davati im milostinju i time ih podržavati u takvom načinu života.

I kroz ovo možemo vidjeti koliko je kršćanstvo zapravo jadno i plitko. Ne samo u katoličkoj crkvi je tako, nego i u drugim crkvama i sektama. Dok se s jedne strane hvali siromaštvo i traži odricanje od materijalnih dobara, s druge strane vođe se (obično) bogate i kažu da bogatstvo ipak nije najveće zlo…

U crkvi nema duhovnosti

duhovnostOno na što se religije najviše pozivaju, je zapravo duhovnost, a od te duhovnosti tu uglavnom nema ništa osim nekih obreda, pravila, discipline… (smiješ, ne smiješ, moraš)

Posebno Katolička crkva naglašava na stotine oblika “duhovnosti”. Karmelska, dominikanska, franjevačka, marijanska itd. Međutim, to su samo različiti nazivi i pristupi potpuno istim stvarima. U tom smislu ‘duhovnost’ bi bila više stvar običaja i tradicije, nego nešto stvarno bitno različito…

Moram priznati, ovdje ću se ograničiti na katoličku duhovnost, jer druge ne poznajem dovoljno, ali svi su ‘obredi’ vrlo slični (tj. imaju isti princip). Pravoslavna liturgija ima još drevniji izgled, koji se nije mijenjao tisućljećima… Dok protestanti imaju nešto puno konkretnije, jednostavnije i po meni čak bolje, no ipak, ni to nije potrebno, niti ima kakvu vrijednost i smisao, jer se sve skupa zasniva na krivim pretpostavkama…

Duhovnost u religijama, a osobito u Katoličkoj crkvi svodi se na, gotovo bih se usudio reći, ‘praznovjerje’. Na vjeru da ako nešto učinim, napravim, izmolim, da ću primiti neku ‘milost’ (zdravlje, novac, posao, sreću, uspjeh i sl. stvari). Pa se ljudi ‘zavjetuju’ (štogod to značilo…) po pravilu: “dam da daš”. Poste ili idu na hodočašće, ne bi li primili nešto što traže, od Boga…

Sama misa, obred, djeluje mi vrlo jednolično i zapravo zamorno. Npr. misa se ponavlja kao jedan te isti obred 2000 godina, uz minimalne modifikacije i to iz dana u dan, iz nedjelje u nedjelju… i vjernici koji na tome sudjeluju, ne doživljavaj ništa novo, nego uvijek jedno te isto… Za mene je to obično ‘papagajsko ponavljanje’ – ispričavam se vjernicima – ali je baš tako…

Te naučene molitve i obrasci su nešto tako (is)prazno… (npr. moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh! ili nisam dostojan da uđeš pod krov moj…) I to se u beskonačnost ponavlja, uvijek jedno te isto! Strašno, koje je to ispiranjem mozga! I to netko onda zove duhovnošću!?

Da ne spominjem molitvu krunice! Tzv. molitve očenaš, zdravomarijo i slavaocu… ponavlja se u krug 50-ak puta ili više. Ajme, koja “dubina”, koji je to “misterij vjere”, kakva je to velika duhovnost… Kao i „pobožnost svecima“ u kojima se moli svece za opet neke ‘milosti’ uglavnom materijalne prirode… ‘Meditacija’, mislim da je taj pojam sa Istoka… u kršćanstvu znači samo razmišljanje o nekim ‘svetim tekstovima’ i to je sve…

To nije sve. Crkva ima još pregršt raznih ‘duhovnosti’… Npr. klanjanje (adoracija) pred izloženom Hostijom, vjerujući da se klanjaju Isusu Kristu, Bogu Sinu, u obliku kruha – hostije… jer to nije ‘običan kruh’, nego je to ‘posvećeni kruh’ i sam Bog… na osnovu onoga što je zapisano u evanđeljima, što je Isus navodno rekao: “uzmite i jedite, ovo je moje tijelo…” Pa čak nije rekao: štujte ga i klanjajte mi se, jer ja sam u njemu… no vjernici to ipak uporno rade i to od negdje 16. stoljeća, kako bi protestantima pokazali svoju doslovnu vjeru u Isusa u hostiji…

Postoje i tzv. “duhovne vježbe”. Međutim, to je totalno promašen naziv, jer tu nema ni vježbi, ni duhovnosti. Tzv. duhovne vježbe zasnivaju se na nekim predavanjima, razmatranjima nekog predmeta (neke npr. ‘istine vjere’ ili nekog ‘otajstva’). To se uglavnom svodi na dosadna predavanja o svemu i svačem, odn. ničem… (tzv. prodavanje magle) A mnogi za te ‘vježbe’ koriste psihologiju i to ‘prodaju’ kao neku crkvenu (duhovnu) mudrost…

Postoji još pobožnost ‘Križnog puta’… u kojem se oplakuje Isusova muka i ‘križni put’ i slične ‘pobožnosti’… međutim kao što vidimo, opet ništa od duhovnosti… Ima i jako smiješnih stvari, da se za neku izmoljeno molitvu ili neko propisano djelo može dobiti 100, 200 ili 1000 dana oprosta od čistilišta za ‘duše’ ili ‘plaćanje misa’ za pokojne koje je u narodu jako popularno, jer što učiniti za pokojnog, nego mu ‘platiti misu’!?

Možemo razgovarati o duhovnosti tek sa nekim misticima, koji su imali neka stvarno mistična iskustva… neki doticaj s nadnaravnim i ‘božanskim’… ali takvi su veoma rijetki u bilo kojim religijama. I to je ono što bih ja nazvao istinskom duhovnošću! Jedno stvarno duhovno iskustvo, a ne isprazni obredi koji se u beskonačnost ponavljaju, bez ikakvog efekta. Duhovnost je za mene nešto konkretno i opipljivo, čega ima u nekim Istočnim religijama, zahvaljujući određenim duhovnim praksama i tehnikama, od čega u kršćanstvu nema ni traga. Jer tu se sve svodi na puku vjeru i isprazno ‘mantranje’ nekih obrazaca, koje je netko sastavio, napisao i propisao (kao po ‘receptu’). U spomenutim religijama Istoka, neki uspijevaju živjeti danima bez hrane… hodati po vatri, dovesti tijelo u stanje ‘hibernacije’, duhom utjecati na tijelo, imati ‘astralne projekcije’ preko kojih imaju kontakt s ‘drugim svjetovima’, mogu vidjeti auru, pokretati čakre, otvaraju ‘treće oko’ (pinealna žlijezda…) mogu liječiti, zatim meditacije,  levitacije,  i druge tzv. para normalne sposobnosti i mogućnosti. To su za mene neke konkretne duhovne stvari i pokazatelji kako je duhovno iznad materijalnog i fizičkog! Tu postoje konkretni dokazi i pokazatelji nečeg! Dok u kršćanstvu nema ničeg – samo pobožne priče, legende i vjerovanja.

Ima i tu fenomena. Npr. to su najčešće stigme, bilokacije, egzorcizmi i sl. Ali, o tome sam pisao u prethodnom tekstu. Postoje određene sile koje se ponekad očituju, ali to ne znači da se tu autentično radi o Bogu neke religije ili kršćanstva! To mogu postići samo ‘neki’, određeni, posebni, koji imaju taj ‘dar’… Međutim, na Istoku, to nije stvar dara, nego stvar vježbe i prakse…

Čini mi se da Istok ima puno konkretnije znanje i poznavanje duhovnosti, nego Zapad! Na Istoku ima puno više autentičnih učitelja (gurua), dok je na Zapadu samo jedan učitelj… koji je živio prije 2000 godina i o kojem skoro ništa i ne znamo… Što je zapravo učio i što je donio ljudima. Sve više mi se čini da je istina ono što neki kažu, da je Isus bio u Indiji i iz tog područja prenio neka znanja, da bi kasnije to iskoristili i proglasili ga Bogom itd. Dok je na Istoku normalno da je svaki malo bolji guru neki ‘sin božji’…

Ukratko rečeno – u crkvi nema duhovnosti – nego samo slijepe vjere u prastare obrede i dogme, te moljenje litanija i krunica… a Isus im je lijepo rekao: „Ne blebećite kao pogani…“ a oni ga uopće i ne slušaju, eto…

Ukazanja i privatne objave

ukazanjeMnogim vjernicima “privatne objave” ili kojekakva ‘ukazanja’ jačaju vjeru. Pretpostavljam da vjernici rezoniraju (kao i ja nekad) da ono što je bilo prije 2000. godina je pomalo upitno i nesigurno… ali ono što je bilo nedavno ili se događa i sada, nam potvrđuje da je vjera ipak nešto stvarno, a ne neka apstrakcija! (ukazanja ‘Majke božje’ i sl. ukazanja i ‘čuda’)

Međutim, to ipak ne znači ništa i ne potvrđuje da se radi o Božjoj intervenciji koji tobože šalje svoju “Majku božju” koja se često pojavljuje sa nekim “djetetom”! Halo! Pa jeli Isus i dalje malo dijete ili je tzv. Bog Sin??? Kako vam se čini? Kakve su to ‘prikaze’? I zašto?

Ja sada sve te ‘objave’ tumačim kao poigravanja s ljudima od strane nekih viših entiteta. Nekima se ukazuju kao vrag, a nekima kao bog itd. Bog se svakako ne može ‘ukazati’ i ne ukazuje se, kad je sveobuhvatan, nedokučiv, nespoznatljiv itd. Možemo li zamisliti Boga koji se ‘ukazuje’, koji poprima neki oblik? Ja ne. Pa čak i sama Biblija kaže: “Boga nitko nikad nije vidio…” Da može i da je osoba, kako ga se inače shvaća, trebao bi se svako malo ukazivati većini ljudi i “spašavati ih” jer su zalutali… i nikad kraja tome…

A spomenuti entiteti se mogu predstavljati kao Bog, kao Isus, kao Marija itd. i to su ta famozna ukazanja… Čitao sam prije puno tih tzv. “privatnih objava” itd. Sve mi je to oduvijek bilo čudno… uglavnom zastrašujuće i morbidno. Koliko prijetnji, koliko zastrašivanja, koliko pozivanja na “pokore” i kajanje… Pa je Bog uvrijeđen, pa trpi, pa se ljuti, jadan, bespomoćan, pa ga smiruju “da ne kazni svijet”… Kakvog to Boga oni prikazuju u svemu tome!? Sv. Faustina mi se čini bolesno… To što je ona imala, nema veze sa Isusom i Bogom… A i mnogi drugi tzv. sveci, kao npr. Gema Galgani, kojoj je ‘Isus sjedio u krilu’… Pa Mariji Margareti se ukazuje “Srce Isusovo”! Zamislite, Isus pokazuje svoje srce (drži ga u rukama!) Koje su to nebuloze… i više se ne zove Isus, nego Srce Isusovo… A vjernicima je sve to normalno, kao ‘dobar dan’, tj. katolicima. Ostali kršćani to isto doživljavaju sa nerazumijevanjem i zgražanjem…

Ono što se opisuje u tim objavama je prestrašno! Bog koji uživa u patnji svojih “izabranika” i koji potiče te patnje mi je neprihvatljiv. Na jednom mjestu sv. Faustina opisuje kako je u hostiji vidjela Isusa kao dijete i u daljnjem opisu kaže “svećenik ga prelomi i pojede”! Koja je to morbidnost! Meni to zvuči odvratno… Zapravo i inače je sama pričest vrlo morbidna, jer se zasniva na jedenju tijela i pijenju krvi! (ljudožderski ili vampirski običaji) Ali vjernicima je to naravno nešto ‘sveto i uzvišeno’, zato jer ih vjera tako programira da im je to ‘normalna stvar’, da je to ‘otajstvo’ koje nevjernici ne razumiju… A što se tu veliko ima za razumjeti, osim da se jede Isusovo tijelo i to ‘ne simbolički, nego stvarno’! Eto, u to katolici vjeruju… Kako divno otajstvo (misterij) vjere!

Takvih ‘objava i čudesa’ ima i na internetskom prostoru, zahvaljujući vjernicima koji padaju na to i žele ‘širiti’ takve stvari… u cilju da vrate izgubljene ovce, prije nego li bude prekasno… Evo link!

A takvih morbidnih opisa, čudnih svetaca ima jako puno. Pa traženje poslušnosti, pokornosti, pa dovođenje do toga da se ljudi smatraju užasnim, jadnim, bijednim, grešnim… U ime čega? Pa kakav bi to bio Bog koji bi tako uživao u ponižavanju ljudi? Zar nismo stvoreni na “Božju sliku i priliku” kako kaže i sama biblija!? Što je u nama toliko zlo i naopako, da bi se čovjek cijeli život trebao kajati i smatrati grešnim, mizernim, zlim?

Pa i sama crkva ne prihvaća većinu tih “privatnih objava”! Sv. Faustina je priznata od crkve… ali za mene je to sve isto! Kao i Lurd, Fatima, Međugorje itd. Nije mi jasno, kako crkva, koja se bazira na ‘Božjoj objavi’, može akceptirati neke druge objave!? To se međusobno pobija! Ako prihvaća ‘privatne objave’, onda znači da ‘Božja objava’ nije dovoljna…

Između ostalog, kad bi sve to imalo neke logike, onda bi se Bog trebao kao prvo ukazati Papi u Vatikanu ili Marija koja se inače ukazuje! Bog se ipak nema običaj ukazivati samo tako… 🙂 Ovako je to obično poigravanje: slušajte papu, pa slušajte objave ili ne slušajte… I ako je Bog dao “vlast” crkvi (ha,ha tako kažu), onda zašto šalje stalno ‘Gospu’, ‘anđele’ i koje kakve svece… da donose neke poruke, proročanstva i sl. stvari? I to nekoj djeci, bakama i sl. osobama kojima se može manipulirati. Zašto ne papi, biskupima i svećnicima?? Pa, možda u njih nema povjerenja!? A bijedni puk bi im trebao vjerovati… ha, ha

Zapravo znam i priču koja to tumači – zašto se ta ukazanja događaju djeci? Zato jer su ona nevina, dobra, čista, iskrena. No događa se i nekim starim ljudima, koji su malo ishlapjeli. Moje tumačenje je da se to događa takvima zato jer bi drugi, obični, normalni ljudi vidjeli da tu nešto ne štima… Vidjeli bi da se radi zapravo o nekoj holografskoj stvarnosti… da je to dio nekog scenarija. U svakom slučaju, jasno je da se djecom, neukim i starijim ljudima može bolje manipulirati, nego nekim zrelim, običnim ljudima i to je jedini razlog da se to događa njima, a ne prosječnim ljudima…

Kršćanska priča

krscanstvo2

Biblija, kao i kršćanstvo (otprilike) uči da je Bog vječan… i da je stvorio sav vidljivi (i nevidljivi) svijet… A da prije toga nije bilo ničeg… A svijet (čitav svemir!) je stvorio za čovjeka! ha,ha (onda je mogao samo stvoriti sunčev sustav, sa Zemljom i Mjesecom, čak i bez drugih planeta i to bi već bilo sasvim dovoljno za ovaj koncept…) “Na nebu” je stvorio anđele i jedan dio anđela se je ‘pobunio’, pod vodstvom jednog, vodećeg, Lucifera ili Sotone i tako ‘odmetnuo’ od Boga i za sobom povukao i druge, koji nisu htjeli “priznati Boga” (tako nekako, hm). Zatim je stvorio ljude i postavio ih u “rajski vrt”, Eden, gdje ih je stavio na kušnju itd. U svakom slučaju, taj biblijski Bog je samo Jedan, (iako sama biblija kaže da Elohim, kako sama riječ kaže, zapravo nije Bog nego ‘bogovi’). Njemu, a ni anđelima, koji su duhovi, svijet, svemir itd. nije bio potreban, nego je stvorio sve to samo “radi čovjeka”…

Nadalje, Bog je predstavljen kao zakonodavac. On je ljudima dao zapovijedi (Mojsiju, na brdu…) kojih se trebaju držati i vršiti ih, da bi bili sretni i zadovoljni… Zapravo samo Izraelcima, ali igrom slučaja, to se je proširilo i na ostale ljude… Nakon smrti, će biti sud, na kojem će se suditi, koliko su ljudi bili poslušni tim zapovijedima… i ako su bili poslušni, bit će ‘spašeni’, ako nisu – zna se… Zapravo, ni to još nije bilo dovoljno, jer zapravo zapovijedi i nisu važne, jer i tako se ljudi nikako ne mogu spasiti sami, bez obzira na to kako živjeli! Zapovijedi i nemaju baš nekakvog smisla, kada je i tako morao doći Sin Božji, Isus Krist i spasiti nas svojom žrtvom jer on je tzv. Spasitelj.

Pa nadalje, prema kršćanstvu nitko se ne može spasiti, ako ne povjeruje u njega i ne prihvati ga za svog Spasitelja… (“tko povjeruje, spasit će se, a tko ne povjeruje, osudit će se”, kaže evanđelje) Ma ne, zapravo treba i jedno i drugo. Najprije prihvatiti Spasitelja, a onda živjeti po zapovijedima. Bog se predstavlja kao Kralj ‘nebeski’, koji vlada na prijestolju i pred kojim svi dršću i padaju na koljena. No u kršćanstvu se stvar još dodatno komplicira, jer tu nije samo jedan Kralj. Isus je kralj (Krist Kralj), ali i Bog Otac je Kralj nebeski… Ja to već ne razumijem baš, ali teolozi za sve imaju tumačenje i odgovor… i to prepuštam njima… Sav smisao je to da je Bog stvorio ljude ‘na svoju sliku i priliku’ i odredio da žive vječno u njegovom ‘kraljevstu nebeskom’. Ali, da bi tamo i dospjeli, trebaju najprije proći ‘test’, odn. ispit, kušnju, da se vidi jesu li prikladni, jesu li dovoljno poslušni, odani, vjerni, dobri, ponizni, pobožni itd. Da se vidi, hoće li poslušati sve što im se kaže i sve što se od njih traži. Zato je zemaljski život kušnja… da se vidi hoće li čovjek prihvatiti tog ‘nevidljivog’, ali sveprisutnog Boga.

Tu i famozni đavao, odn. đavli, vragovi, demoni imaju svoju ulogu. Oni ga treba odvraćati od Boga, zavoditi ga i lagati mu, da to sve nije istina, da nema Boga, ni neba, da se čovjek sam može i treba ostvariti, bez Boga, te mu nuditi druge mogućnosti, naravno bez Boga… Govoriti mu da nije grešan, da mu ne treba spasenje, da mu nitko nije potreban da bi se ostvario, spasio itd. Nadalje, kada to sve prođe i čovjek dođe u to kraljevstvo i postigne vječni život, onda će cijelu vječnost provesti u Božjem kraljevstvu i tamo biti ‘vječno sretan i blažen’… “Čiča Mića – gotova priča”.

Ta priča nekom može izgledati istinita, pogotovo ako je netko u tome odgojen od malih nogu… Međutim, s vremenom otkrivamo puno rupa u svemu tome. Ako idemo malo dublje, možemo otkriti zanimljive stvari, koje su jako kontradiktorne, čudne, ponekad i lažne… Kao prvo, Božja institucija je totalno promašila čineći sve ono što je činila kroz povijest… Druge ‘objave’ govore puno drugačije stvari, a neke i vrlo slične… (spasitelja je bilo jako puno u prošlosti, majki djevica, nebeskih kraljeva i kraljica, mesije, otkupitelja, žrtava i žrtvovanja, sinova božjih itd.) Svemir je puno veći nego je to ta Objava ikad ičim dala naslutiti… i u njoj osim anđela nisu spominjani nikakvi drugi stanovnici svemira… koji su zapravo relativno često posjećivali Zemlju, kako se daje naslutiti iz arheoloških izvora i nekih tragova (naravno alternativnih). Primjerice Uskršnji otoci, piramide, kristalne i druge neobične lubanje… Na Zemlji ima previše misterija i fenomena koji bi se dali objasniti ovom pričom… Druge religije imaju sasvim druge priče i objave… Ja si postavljam samo jedno pitanje: tko i zašto se tako poigrava s ljudima, kroz cijelu povijest? Tko nas to “vuče za nos”? Potiče na razna vjerovanja, žrtvovanja, odricanja u ime Boga, pa i međusobne svete ratove. Tko nas to ‘odgaja’ na ovaj način i za što? U kojem cilju? Kome je tako bitna poslušnost, slijepa vjerovanja u ideje i ideologije, predanja svoje slobobode itd. U nastavku ćemo vidjeti još puno zanimljivih stvari… pozivam!

Činjenice koje govore same za sebe

Ribarenje

Ja sam zapravo jako znatiželjan… i željan znanja… Ne pišem ovdje “protiv vjere” iz hira ili iz neke mržnje, kao neki kojima se je crkva i kršćanstvo smučilo i zgadilo. A ima i takvih…
Pišem jednostavno radi toga jer sam došao do nekih otkrića i spoznaja, pa smatram da je vrijedno to reći i drugima, a posebno s onima koji imaju “problema s vjerom”, kao što sam ja imao. S onima koji jednostavno nisu s tim zadovoljni i koji traže nešto više…

I tako, tražeći, sam došao do mnogih otkrića i saznanja. Iz početka sam se bojao čitati nešto što je “protiv vjere”. Što ako je sve to laž? Što ako je je vjera ipak u pravu? Međutim, odmah sam došao do odgovora: koja vjera? Ima ih toliko različitih i već samo to jasno govori da tu nešto ne štima! Ako je Bog želio to što uči npr. kršćanstvo, “objaviti se” ljudima… Onda zašto postoji toliko različitih vjera? Nezadovoljstvo i revolt tjeralo me je da čitam sve i sagledam sve iz nekog drugog kuta. U svemu tome želio sam biti što je moguće više objektivan.

Neki kažu da su sve vjere dobre… i da sve vode do Boga… da je glavno prihvatiti i držati se svako “svoje vjere”… Međutim, mene ne zadovoljava takav odgovor, jer dosta dobro poznajem različite vjere i znam koliko su različite i nespojive. Npr. kršćani štuju Trojstvo! Isus je u kršćanstvu jako važan kao Otkupitelj… Muslimani štuju samo jednog Boga Alaha… Hinduisti različite bogove… Budisti Budu… ili se zapravo služe različitim tehnikama da bi došli do “prosvjetljenja”. Boga kao Boga uopće ne prihvaćaju niti vjeruju u njega itd. Da ne govorim o obredima koji su totalno različiti i drukčiji! Prema tome što im uopće može biti zajedničko? Skoro pa ništa… Samo kršćanstvo je toliko podijeljeno, da im je puno toga totalno različito, jedino vjera u Krista i u Trojstvo im je zajednička… A uz to se međusobno anatemiziraju kao najveći neprijatelji!

Kršćani i katolici prednjače u svojoj isključivosti! Smatraju da je njihova “objava” jedina prava, a da je sve drugo od đavla. Islam, hinduizam, budizam… ne toleriraju “ni pod razno”. Mislim, toleriraju ljude koji u to vjeruju, ali ne toleriraju ispravnost tih vjera! Zapravo, ako vjerujemo u tu objavu, da je stvarno od Boga, onda tako moramo razmišljati, jer sam pojam objave, otkupljenja, spasenja, zahvaljujući Kristu, ne dopušta razmišljati drugačije. Inače sve to uopće ne bi imalo smisla! Pa i nema, naravno…

Što onda sa svim drugim ljudima koji u to ne vjeruju? To bi značilo da su svi zapravo ništa drugo nego ‘sotonisti’, jer ne štuju Boga koji se je objavio, na ovaj način… Nego nekog krivog boga, sotonu koji je sve to “izmislio”…

E, pa već to je meni odmah bilo neprihvatljivo! Druga stvar koja mi je bila neprihvatljiva u kršćanstvu je ‘nedostatak duhovnosti’. O tome ću opširnije pisati u nekom od tekstova…

Čitavo vrijeme u vjeri me je držalo jedino to što su apostoli svjedočili životom, da su dali svoj život za ono što su svjedočili… kao i prvi kršćani koji su na sličan način svjedočili i davali život za ono što su vjerovali… U sve ostalo sam zapravo prilično sumnjao cijelo vrijeme. Biblija mi je isto bila, iz početka fascinantna… dok nisam shvatio da je zapravo jako kontradiktorna i na nekim mjestima dosta čudna (nasilja, klanja, prijetnje, zastrašivanje i sl.). Pa mi je sve to postalo sumnjivo… Kakav je to Bog koji ovako nastupa?? Koji toliko prijeti… i zašto? Jesmo stvarno tako ‘zli’? To mi je bilo jako čudno…

Kasnije sam shvatio da su mučeništva apostola zapravo bila ništa drugo nego legende… O tome zapravo nema nikakvih povijesnih potvrda… A prvi kršćani… to je druga priča… Ljudi se daju lako izmanipulirati i prevariti, pogotovo siromašni, neuki ljudi. Dovoljno su ih indoktrinirali da su povjerovali da je smrt ništa u usporedbi s onim što im obećava vjera… itd. Osim toga, nije ih bilo više od nekoliko tisuća, kroz nekih 200 godina… Za usporedbu, bilo je puno više mučenika crkve, koje je crkva mučila i ubijala… na milijune…

Počeo sam pisati o svemu tome na blogu, jer sam bio ljut, zbog toga jer sam se osjećao prevarenim… Ali sada, s vremenom, shvaćam da je sve to valjda “moralo biti”. Zapravo ovisi na što se čovjek koncentrira. Ako će gledati na zla koja je crkva činila kroz povijest, onda će neminovno biti ljut i ogrorčen na sve to…

Ja ne želim ići tim putem. Barem na ovom blogu ignorirat ću sve ono što je crkva činila kroz povijest… O tome ima već dovoljno materijala na Internetu i raznim blogovima…

Koncentrirat ću sve više na druge stvari. Kako dokazati zabludu vjere i religija, onima koji traže dokaze. Priznajem da dokaza nema, jer to nije arheologija, ni biologija, ni matematika, ni fizika… Ali ima činjenica koje dovoljno govore same za sebe. Pa ako netko želi progledati, progledat će, ako ne, takvome nema pomoći i neka uživa u ‘istinama vjere!’