Što je istina?

Primijetio sam da je jako bitno ono što se čita, prati, o čemu se razmišlja, razgovara itd. To nužno formira čovjeka, a moglo bi se reći i ‘programira’ na određeni način. Jer što je drugo primanje nekih informacija, nego svojevrsno programiranje? Teško je biti svestran i tako širok da se sve prati – ali to treba biti – bar donekle, jer u suprotnom ćemo završiti u jednom ‘taboru’ istomišljenika koji samozadovoljno misle da su dovoljno informirani i upoznati s realnošću, odnosno uvjereni u neku ‘istinu’, dok na druge, koji ne misle kao oni, gledaju obično s viskoka, potcjenjivački.
Ima dosta ljudi na svim stranama da ‘one druge’ olako okarakteriziraju kao ‘ovce’. A to čine čak i – ne bi vjerovali – vjernici, koji npr. one koji vjeruju u neke druge ‘priče’ koje nisu u skladu s njihovim – da su ovce – jer se daju ‘manipulirati’ od onih koji im ‘prodaju’ te priče…
Stvarno je teško biti objektivan, neovisan, dovoljno svjestan, mudar itd. da bi se istina mogla objektivno sagledati i da bi se moglo dati neki realan zaključak i prosudba. Danas postoji stvarno previše informacija i čovjek to gotovo i ne može progutati i normalno usvojiti. Potreban je prije svega strašan filter, da se ogromna količina smeća odbaci i izabere samo ono što je dovoljno ‘čisto’, vrijedno, mudro, pozitivno itd.

Ali da nastavim sa započetom mišlju. Čitajući npr. kršćanske knjige, čovjek bi u prvi tren mogao pomisliti: Ovo je dobro, zanimljivo. Moguće da je tako. Sigurno je tako itd. Onda, ako se čitaju npr. hinduističke knjige (o npr. tantri, učenju advaita, o yoga i sl.) isto se može doći do sličnih zaključaka: ovo je dobro. To je sigurno tako. Ovo je fenomenalno. To je istina, slažem se s tim. Pa oni su u pravu… Pa zatim, ako se čitaju neki channeling materijali – na sličan način se može reagirati i reći. Ovo je zapanjujuće, fantastično, super. Stvarno, ovo kao da je neko novo otkrivenje, kako dobro zvuči i sl. Pa ako se čita npr. o izvanzemaljcima, njihovoj interakciji sa Zemljom, događajima o kojima mnogi ljudi svjedoče i sl. opet na sličan način otvaraju se neki novi horizonti i mogućnosti. Postavljaju se mnoga pitanja i kao da se otvaraju neka nova vrata u stvarnost… Da ne govorim o tome ako se čita literatura s područja ezoterije. Do čega su sve neki ljudi došli, kakve su tu tek mogućnosti, spoznaje i prakse. Što sve ljudi mogu postići nekim radom na svojim psihičkim mogućnostima, npr. vizualizacijom i nekim drugim tehnikama. Tek tu otvaraju se nove dimenzije, potpuno nepoznate ‘prosječnom čovjeku’…

Ovim želim reći koliko su ljudi subjektivni i povodljivi raznim ‘pričama’ i sve uvijek izgleda prilično realno, dok se čita i prati određeni sadržaj, s bilo kojeg područja. Ništa ne izgleda kao da je ‘lažno’, izmišljeno ili besmisleno. Sve izgleda dovljno prihvatljivo i zato na svim tim područjima postoje pristalice tih raznovrsnih učenja.

Prema tome, sve ovisi o našim interesima… Ukoliko se netko interesira samo područjem zabave, (loših) filmova, kvizovima i sl. ‘razbibrigama’ onda je jasno da će mu puno toga biti nepoznanica i ako na nešto takvo slučajno naleti, reći će da je to fantazija, nebuloza, neka glupost i sl. jer to, jelte, nije ni ‘znanstveno potvrđeno’. Ili bi vjernici odmah reagirali tako da ustvrde da je to od Sotone (lično!). Oni koji su skloni znanosti, odnosno filozofiji i nekim sličnim ‘ozbiljnim’ temama (intelektualci) na sličan način zaobići će sve ono što se ne uklapa u njihov mentalni sklop.
Jasno je da čovjek treba biti kritičan, ali treba biti i otvoren, a ne uskogrudan i misliti da ‘sve zna’, da je možda dovoljno obrazovan i upoznat s činjenicama iz naše ljudske stvarnosti. I baš zato većina ljudi izbjegava tzv. ‘rubna područja’ koja im djeluju kao ‘proizvod’ nekih bolesnih umova i sl. koji fantaziraju o nekim misterijama i sf-pričama. Sebe smatram dovoljno ozbiljnim, da ne nasjedam stvarno nekim ‘jeftinim pričama’. Dosta čitam i proučavam spomenuta područja koja mi se čine fancinantna i donedavno potpuno nepoznata.

Teško je doći do neke ‘objektivne istine’ koja kako se može činiti da zapravo i ne postoji, jer ponekad izgleda kao da je ‘sve moguće’. Moguće su sve opcije… Sigurno je da postoje neke ‘objektivne istine’ i činjenice iz ‘objektivne stvarnosti’. Primjerice, ono što se je dogodilo u tzv. domovinskom ratu ili ne tako dalekoj prošlosti… Neki to sve relativiziraju, izjednačavaju obje strane ili iznose potpune neistine koje bi se mogle dokazati! Tu postoji neka objektivna istina koja bi se mogla dokazati, potvrditi. Ali na jednom dubljem nivou, onoga što inače zovemo ‘stvarnost’, puno toga se može doživljavati potpuno subjetivno. Netko doživi ukazanje ‘Majke Božje’ i tvrdi da je to stvarno i istinito! Netko doživi susret s izvanzemaljcima i isto tvrdi da je to stvarno i objektivno! Netko se bavi praksom astralnih putovanja i iznosi ‘činjenice’ onoga što je doživio i svjetova koje je posjetio… I njemu je to nešto potpuno realno. Drugi kaže da je doživio prosvjetljenje i kaže da je sve iluzija, Maya, da ništa objektino ne postoji, nego samo Jastvo, koje je spoznao… Treći kaže da je odnešen na drugi planet na kojem je vidio kako žive druga bića u svemiru, slično kao mi, samo puno bolje, naravno 🙂 Četvrti kaže da je vidio pakao ili bio u paklu… da bi to i nama ‘dokazao’ i potvrdio da postoji. Netko opet iznese neko drugo ‘osobno iskustvo’ koje je sasvim drugačije. Takvih iskustava i svjedočanstava ima stvarno puno, da ih sada ne nabrajam… Zanimljivo je npr. iskustvo Thomasa Mellen-Benedicta (Google…)

Znači ovo tzv. pilatovsko pitanje nije uopće toliko ‘evanđeoski’ originalno – jer to iskonsko pitanje povlači se kroz čitavu ljudsku povijest – sve do danas. Što je objektivna istina? Postoji li ona uopće? Jer svaki čovjek, svako ljudsko društvo, svaka ideologija, svako ljudsko učenje ima neke svoje ‘istine’ koje često, na žalost, želi svima nametnuti kao stvarno objektivnu istinu – za sve. Tek u najnovije vrijeme pojavljuje se nešto kao tolerancija, poštivanje i uvažavanje drugog mišljenja i uvjerenja. Sve do našeg doba toleracija gotovo da nije postojala, nego se je drugo mišljenje suzbijalo, odbacivalo i gušilo – svim sredstvima… Neki kažu pogrdno da npr. new age učenja (ili sve ono što se naziva tim imenom) danas rastu kao ‘gljive poslije kiše’ i to im jako smeta… Kad bi oni koji to govore i kojima to ‘jako smeta’ imali vlast  i moć – toga naravno ne bi bilo – jer bi oni to zabranili… (najblaže rečeno)

Danas sam našao jednu izvrsnu temu (koju sam nekad obrađivao na ovom blogu), tj. knjigu koju jedan gospodin prevodi na svom blogu
(evandjeljanisusvetopismo.blog.hr). To je za one koji su uvjereni u ‘jedinu istinu’ – da eventualno još jednom razmotre sve činjenice koje vjerojatno ne poznaju. Ovo nisam naveo radi nepoštivanja tuđih uvjerenja, nego radi ‘objektivne istine’ – jer se radio stvarno o činjenicama koje se tamo iznose o pozadini cijele priče…

Svatko ima pravo na ‘svoju istinu’, tj. na svoja uvjerenja i to nitko ne osporava. Zato sam odustao i od one (početne) teme. Moja jedina želja je da se što bolje i objektivnije sagleda realnost u kojoj živimo. Na kraju – svatko sam bira, svatko je slobodan (ili bi trebao biti slobodan!) Osim toga ‘o ukusima se ne raspravlja’! Barem je danas tako. Ne zaboravimo da u ne tako davnoj prošlosti nije bilo takve tolerancije i snošljivosti prema ‘drugačijem mišljenju’…